Helena Sablic Tomic FHelena Sablic Tomic M

Kako motivirati studente i njegovati kulturu čitanja, otkrila nam je Helena Sablić Tomić

08.08.2023. | AUTOR: Iva Kordić

Život prije 5 | Ljudi u biznisu

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku prva je akademija u Hrvatskoj koja razvoj održivosti u području umjetnosti i kulture prepoznaje kao jedan od smjerova svog razvitka, ali i podizanja svijesti o važnosti kritičkog mišljenja i konkretnih umjetničkih akcija usmjerenih prema održivosti. Tako su u lipnju održani prvi Akademijini Dani održivosti, kada je javnost imala prilike vidjeti najbolje od aktualnih preokupacija studenata i nastavnika na Akademiji, a s temom održivosti.

Naša sugovornica, dekanica prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić istaknula je kako su prvim Danom održivosti ukazali na društveno alarmantan trenutak koji se ne smije propustiti. Osim o aktivnostima Akademije, s dekanicom smo razgovarali i o novim planovima vezanima za održivost, kako motivirati studente te poticati i njegovati kulturu čitanja, kakva je scena mlađih autora, a donosimo i par preporuka za čitanje!

Krenimo odmah s onime što se ubraja u vaše najnovije projekte: održali ste prvi Dan održivosti – što je bila ideja iza ovog projekta?

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku je prva visokoškolska obrazovna umjetnička institucija u Hrvatskoj  koja je 2022. usustavila prodekanicu za razvoj održivosti u umjetnosti i kulturi izv. prof. dr. sc. Tatjanu Ileš pa nam je bilo namjera ukazati studentima i profesorima, naravno i svim zainteresiranima, u kojima ćemo se smjerovima u sljedećih nekoliko godina kao institucija kretati, koje ćemo projekte razvijati, odnosno što sve podrazumijevamo kada izgovorimo riječ održivost. Prema toj smo ideji postavili i strateške smjernice razvoja održivosti u umjetnosti i kulturi, a temeljili smo ih na Agendi 2030 Ujedinjenih naroda te 17 globalno postavljenih ciljeva održivog razvoja.

Međutim, nove ideje nije lako pretvoriti u konkretne programe ako u provedbu nisu uključeni prije svega naši studenti, profesori i ostali zaposlenici, a s kojima su zajedno proaktivno i kreativno djelovale voditeljica programa prvog Dana održivosti nagrađivana redateljica i docentica na Akademiji Anica Tomić te asistentica, producentica i studentska koordinatorica Iris Tomić.

Anica Tomić

Održivost se danas kao koncept najviše medijski zastupa kada su u pitanju energija, tekstilna industrija i slično – no održivost se svakako tiče i kulture i umjetnosti, kako ju vi vidite? 

Kultura i umjetnost imaju važnu ulogu u usvajanju koncepta održivosti među širom populacijom. Europska unija je pokrenula program Novi europski Bauhaus koji se temelji na tome da je umjetnost (usporedno s tim i kultura) manifestirani oblik europskog zelenog plana kroz arhitektonska, dizajnerska i ostala rješenja. Umjetnici i ostali kulturni djelatnici mogu doprinijeti u promociji održivog načina života kroz upotrebu recikliranih i sličnih materijala za svoje projekte; a kroz svoje radove mogu mijenjati perspektive, kao što se i mi trudimo na Akademiji sa svojim radom i programima.

Nakon ove akcije, koji su idući planovi unutar Akademije na temu propagiranja, ali i življenja održivosti? Koja je šira slika?

Od sada će u svim većim projektima na neki način biti obilježena održivost, ali kako ne bi ostalo samo na površinskom zagrebanju u problematiku i pusto praćenje trendova, obavit ćemo sastanke s kolegama iz drugih zemalja, organizacija i institucija te ćemo slijediti primjere dobre prakse. Održivost ne znači samo odvajanje otpada i dolazak na posao biciklom (što itekako potičemo), već održivost znači ulaganje i povezivanje sa zajednicom, uključivanje osoba s invaliditetom u rad i projekte i još mnogo toga. Naš plan ‘zelene’ revolucije je na početku i vjerujemo da ćemo poslužiti kao primjer i ostalim fakultetima u RH, ali i šire.

Dekanica ste od 2006. godine – kakvim ste sve promjenama svjedočili?

Mislim da je važno naglasiti da je osnivanje Akademije u Osijeku značajno podiglo ljestvicu izvrsnosti u svim područjima umjetnosti. Jedini u Hrvatskoj imamo studije lutkarstva, ilustracije i tamburaskog umijeća. Prije nekoliko godina spojjili smo se s Odjelom za kulturologiju i sada se na našoj Akademiji može studirati 25 različitih studijskih programa, naši studenti kreiraju, prozvode, medijski i marketinški plasiraju svoje proizvode pa često kažem da smo holding u jednoj instituciji.

Kako danas uopće pristupiti studentu? Kako ga zainteresirati, motivirati, inspirirati? Što sve činite po tom pitanju na akademiji?

Studentima nastojimo ponuditi sadržaje bliske njihovim interesima, motiviramo ih da i oni nama predlažu projekte koje planiraju realizirati, nastojimo ih poticati da se na Akademiji osjećaju sigurno, mirno i prijateljski te da konstantno propituju, stvaraju i budu kreativni. Kao prva akademija koja spaja znanost i umjetnost pomoću te interdisciplinarnosti trudimo se odgovoriti na potrebe današnjeg studenta, a u tome nam uvelike pomažu i naši mladi asistenti i profesori koji znaju bolje nego mi ‘knjiga generacije’ odgovoriti na potrebe ‘TikTok generacija’.

Kako poticati i njegovati kulturu čitanja, kakvo je vaše gledište na to iz pozicije književnice, ali i profesorice? 

Klubovi čitatelja okupljaju različite dobne kategorije, na njima se govori, čita naglas, sluša druga mišljenja, razgovara o pročitanome. Mislim da su oni sjajan izvaninstitucijski prostor koji je još dovoljno neiskorišten, a mogao bi aktivno sudjelovati u razvoju čitateljske publike.

Knjige su „spori“ medij u odnosu na digitalno, hiperubrzano doba danas, mislite li da je knjiga kao takva, pisana općenito sporo u odnosu na današnje vrijeme?

Knjiga je divno mjesto odmaka od buke, užurbanosti, izvanjskih događaja. Ona je prostor u kojem si izmaknut od drugih i uronjen u neke nove ideje. Zalažem se za tu i takvu pohvalu sporosti.

Kako vidite scenu mlađih domaćih autora?

Još nam nedostaju mladi pisci koji će piti provokativni, koji će komentirati iz svoje perspektive zbivanja koja se događaju ispred njih

Što je za vas kratka priča, što je razlika između nje i novele, i gdje po vama kratka priča obitava – kao književni rod, vrsta, podvrsta ili žanr?

Ona je bljesak, dah, narativni treptaj. Nije jednostavno biti dovoljno stilski racionalizaran, istančanih riječi, sažetoga izraza, dojmljivoga kraja. Ona je brzi komentar svakodnevnoga.  

Što mislite o svjetskim nagradama poput The Booker? Pratite li strane autore?

Dobar su marketing za pisac, knjigu i izdavača. Primarno pratim hrvatsku prozu, ponekad se upustim u čitanja autora podunavskoga sliva, što sam činila kada sam radila na knjizi Kartografija ljubavi. Ugodno su me iznenadili bugarski pisci i svježina pogleda austrijskih i njemačkih mladih književnika.

Što čitate u slobodno vrijeme, imate li neki svoj književni, takozvani ‘guilty pleasure’? 

Slobodno vrijeme mi je vrijeme bez knjige jer sve ostalo izvan ureda je knjiga u prvome planu. Vrijeme dokoličarenja je nekada strašno potrebno za razmišljanje o budućim projektima i idejama za pisanje.

Imate li za kraj neku preporuku za čitanje, za sve nas i one koji će se za vrijeme godišnjeg odmora uloviti knjige i posvetiti svoje vrijeme knjizi?

Zanimljivi su naslovi Ranka Matasovića „Neprobuđeni“, Roberta Međurečana „Domovina to go“, Pavla Pavličića „Galerija“, Karmela Špoljarić, „Ulica jorgovana“, Nada Gašić „Devet života gospođe Adele“, Marina Vujčić „Pedest cigareta za Elenu“.

FOTOGRAFIJE: UAOS, Knjižara Ljevak

POVEZANI ČLANCI
©2024 after5