Proteklog petka je na konferenciji za medije u nagrađivanom Centru za posjetitelje „Crna roda“ Parka prirode Lonjsko polje premijerno predstavljen projekt „Same as it Ever Was“ – hrvatski paviljon na Venecijanskom bijenalu 2023. – 18. međunarodnoj izložbi arhitekture.
Povjerenici ovogodišnjeg nastupa su arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina, a multidisciplinarni autorski tim koji je koncipirao i realizirao projekt čine arhitekti Mia Roth, Tonči Čerina i Luka Fatović te dizajneri Vedran Kasap, Ozana Ursić, Niko Mihaljević i Ivica Mitrović.
Lokacija Lonjskog polja poslužila je kao mjesto za predstavljanje nastupa iz razloga što je koncepcijsko ishodište projekta i programa hrvatskog paviljona upravo močvarno područje Lonjskog polja, gdje kulturni krajolik nastaje stoljetnom simbiozom prirode koja je u stalnoj mijeni i zajednica koje mu se prilagođavaju. Oblikovnom kontekstu hrvatskog paviljona poslužio je takozvani bestijarij novih i nagrađivanih vidikovaca, čiju arhitekturu potpisuju povjerenici tima Mia Roth i Tonči Čerina.
Projekt su na konferenciji za medije predstavili ministrica kulture i medija RH dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Roman Šilje, povjerenici nastupa Mia Roth i Tonči Čerina, kustos diskurzivnog programa hrvatskog paviljona Ivica Mitrović, koautor produkt dizajnerskih elemenata paviljona Vedran Kasap te autor ambijentalnih zvučnih kompozicija za paviljon Niko Mihaljević, a moderator je bio Ivan Dorotić.
Prisutne su pozdravili pročelnica za poljoprivredu, ruralni razvoj, zaštitu okoliša i prirode Sisačko-moslavačke županije Anita Sinjeri Ibrišević i Damir Culjak, v.d. ravnatelja Parka prirode Lonjsko polje. Nakon konferenciji za medije autorski tim je prisutne proveo po centru za posjetitelje, lokacijama samog nacionalnog parka te jednom od novih vidikovaca centra.
Kratak opis nastupa i paviljona:
Hrvatski paviljon za Venecijanski bijenale arhitekture oda je ambijentima suživota divljeg i domaćeg, prirodnog i proizvedenog, živog i neživog. Ishodište projekta je močvarno područje Lonjskog polja gdje kulturni krajolik nastaje stoljetnom simbiozom prirode koja je u stalnoj mijeni i zajednica koje mu se prilagođavaju. Ovaj je kontekst pozadina diskurzivnog programa hrvatskog paviljona, kao kontinuirani laboratorij u stvarnom vremenu, usmjeren na istraživanje budućnosti arhitektonske prakse i obrazovanja.
Hrvatski paviljon u Arsenalu bit će prostorna instalacija koja pripada bestijariju vidikovaca u močvarnom području Lonjskog polja. Instalacija uključuje fizičke i virtualne segmente izravno vezane uz fenomene polja, odnosno njihovu interpretaciju koja postaje sredstvo za razumijevanje povezanosti prirode i kulture. Parafraziranjem poznatog, izgrađena infrastruktura komunicira elementarnim prepoznavanjem onoga što je prisutno u subliminalnom, u kolektivnom sjećanju.
Diskurzivni format hrvatskog paviljona uključuje niz lokacija (Venecija, Ljubljana, Split, Motovun, Milano te Lonjsko polje) na kojima će se, kroz popratne aktivnosti te u suradnji s obrazovnim institucijama, tijekom trajanja Venecijanskog bijenala održavati radionice. Rezultati ovog programa, uz pripadajuće tekstove pozvanih gostiju koji će opširnije istražiti navedene teme, bit će objavljeni na web stranici paviljona te u knjizi čija je promocija, kao retroaktivan zapis rasprava, radionica i promišljanja, planirana na samom zatvaranju Bijenala.
Radionice testiraju buduće teme i aktivnosti u obrazovanju arhitekata, dizajnera i stručnjaka srodnih disciplina. Odgovarajući na temu “The Laboratory of the Future” koju je postavila kustosica ovogodišnjeg Bijenala Lesley Lokko, diskurzivni i obrazovni program predstavlja kontinuirani interdisciplinarni proces usmjeren prema promjeni pristupa djelovanju u prostoru, fokusirajući se na alternativne budućnosti.
Službeno svečano otvorenje hrvatskog paviljona planirano je za 19. svibnja 2023. u 11 sati, potom slijedi okrugli stol na kojem sudjeluju Martin Avila (Konstfack, Stockholm), Harriet Harriss (Pratt Instiitute, New York) te James Auger (Crap Futures, ENS Paris-Saclay), a moderirat će ga Ivica Mitrović (Umjetnička akademija, Split).
Autorski tim: Mia Roth i Tonči Čerina surađuju od 1999. godine i za svoj su rad osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade. Isprepliću praksu s pedagogijom i istraživanjem, posebno fokusirajući se na prostorne izraze javnog interesa. Luka Fatović član je ureda Roth&Čerina od 2019. godine i suradnik na nizu nagrađivanih projekata. Vedran Kasap i Ozana Ursić od 2012. godine rade zajedno kao Clinica Studio, vodeći ured za prostorno oblikovanje, muzejske izložbe i dizajn interakcija. Niko Mihaljević vizualni je umjetnik, grafički dizajner i predavač.
Mia, Tonči, Vedran, Ozana i Niko dio su tima koji je projektirao infrastrukturu za posjetitelje Lonjskog polja. Ivica Mitrović od 2001. godine istražuje i bavi se obrazovanjem u području kritičkog i spekulativnog dizajna. Tim isprepliće svoje interese i preokupacije u hrvatskom paviljonu, spajajući instalaciju sa širokim diskurzivnim formatom o mogućim budućnostima.
Službene stranice projekta „Same as it Ever Was“:
Web: sameasiteverwas.hr
Facebook: facebook.com/CroatianPavilionVenice
Instagram: instagram.com/croatian_pavilion_2023/
Organizacija i produkcija: Udruženje hrvatskih arhitekata – UHA / Partneri i sponzori: Turistička zajednica grada Zagreba, Hrvatska pošta d.d., MARKOJA d.o.o., JANAF d.d., Hrvatske autoceste d.o.o., Zagrebačka banka d.d., Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje, ZUMTOBEL Hrvatska
Više o projektu Centra za posjetitelje Crna roda, Osekovo i pratećim vidikovcima Osekovo, Čigoč i Repušnica:
Upoznavanje Lonjskog polja, jednog od najvećih europskih močvarnih staništa, planirano je kroz mrežu ulaza, centara za posjetitelje i promatračnica smještenih unutar parka prirode. Centar za posjetitelje Crna roda jedan je od pet ulaza u Park prirode, ujedno najbliži Zagrebu, a čine ga dva objekta s edukativnim parkom između. Stalni postav Centra posjetiteljima tumači ključne prirodne fenomene ovog zaštićenog područja i specifičnosti suživota čovjeka i prirode.
Kombinacijom mehaničkih i multimedijalnih izložaka, autorskih ilustracija, reljefa, gravura i kiparskih instalacija interpretirana je cjelovita priča dinamične ravnoteže života Lonjskog polja. Objekti centra i vidikovaca izgrađeni su od prirodnih materijala u skladu s morfologijom lokalne gradnje.
U sklopu projekta izgradnje centra za posjetitelje Crna roda izgrađena su i tri vidikovca (Čigoč, Osekovo i Repušnica) koji svojim oblikovanjem postaju svojevrstan landmark u prostoru. Vidikovci pripadaju tragovima stoljećima kultiviranog krajolika, antropogeno-prirodnih simbioza i graničarske povijesti. Izvorno planirani kao replike graničarskih čardaka, vidikovci su metamorfozirali u ludički element polja, točke kojima se uspostavlja novi identitet, platforme za promatranje bogatog biljnog i životinjskog svijeta.
Njihove biomorfne konfiguracije nisu eksplicitne, no ipak uključuju kretnju, organički oblik, oruđe, sjenku lokalno poznatog. Podjednako se referiraju na biljni i životinjski svijet koji ga okružuje – krajolik Moslavine koji je stoljećima nastajao kroz srastanje prirodnih promjena i ljudskog rada, vrsta koje ga nastanjuju i mijena kojima je izložen. Nepomična fantastična bića brišu granicu i izjednačavaju jezik antropogenog i prirodnog, vire u daljini kao novi bestijarij.
Centar za posjetitelje Crna roda i vidikovci postaju aktivatori očuvanja prirodne i kulturne baštine putem educiranja i okupljanja javnosti, lokalne zajednice, školaraca i izletnika. Autori Centra i vidikovaca su Mia Roth i Tonči Čerina (arhitektura), Clinica studio: Ozana Ursić i Vedran Kasap (produkt dizajn), Niko Mihaljević (grafički dizajn), Franka Tretinjak (ilustracije), Ivana Fabrio (interpretacija), Vanja Cuculić (art direktor multimedije) i Novena (koncept multimedije). Suradnici projekta su Larisa Čišić, Luka Fatović, Karla Jelić Balta, Tajana Jaklenec, Neven Vlahović (arhitektura), Ivan Ljubimir i Alen Batista (statika) te Binđo, Tehno-elektro, Vios, Pegra i Primat 3D (izvođači). Autor fotografija je Marko Mihaljević.
Projekt Centra za posjetitelje Crna roda nagrađen je „Velikom nagradom Hrvatskog dizajnerskog društva“ na Bijenalnoj izložbi hrvatskog dizajna 21/22, nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata „Bernardo Bernardi“ za oblikovanje i unutrašnje uređenje za 2021., 2. nagradom 5. Balkanskom Bijenalu 2021. godine, Grand Prix nagradom Big SEE 2022. u Ljubljani, nagradom časopisa Plan u Milanu 2022., German Design Award 2022., priznanje 23. Salona arhitekture u Novom Sadu, te je bio finalist Architizer nagrada.
FOTOGRAFIJE: Maja Bosnić, Bosnić+Dorotić, Marko Mihaljević
