Zovu je prvom damom hrvatskog nogometa i osoba je od povjerenja hrvatskim nogometnim reprezentativcima. O Ivi Olivari pisao je i The New York Times, koji je uz naslovnu fotografiju članka istaknuo kako je team menadžerica provela više vremena na klupi hrvatske reprezentacije od izbornika Zlatka Dalića i većine njegovih pomoćnika.
Pišu o njezinom prijateljstvu s Modrićem, kojeg zna iz Lukinih tinejdžerskih dana. Upoznala ga je samo nekoliko godina nakon što je zbog rata protjeran iz rodnog grada. U razgovorima se, pa tako i u ovom za The New York Times, prisjetila kako se mršavi, ali žilavi Modrić probijao kroz momčadi, napustio Hrvatsku da bi igrao u najvećim europskim ligama, kako je vodio malenu, ali moćnu Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva, sada i do polufinala, ali i kako je pomogao Real Madridu da osvaja trofej za trofejem.
Nije Modrić jedini čije je odrastanje Olivari pratila. On je imao samo sedam godina kad se Iva Olivari pridružila Hrvatskom nogometnom savezu koji je tada bio u nastajanju. Tada ga je priznala i FIFA, a bilo je to mnogo prije nego je generacija ’98. Hrvatsku dovela do prvog polufinala Svjetskog prvenstva, prije nego su popularne crveno-bijele ‘kockice’ postale jedan od najprepoznatljivijih dresova.
Bez obzira na godine i godine u hrvatskoj reprezentaciji, žena s najdužim stažem ipak nije ona. To priznanje nosi njezina kolegica Ivančica Sudac, sada jedna od žena i s najdužim stažem u europskom nogometu, piše The New York Times. Sudac je u Savez ušla 1991., nekoliko mjeseci ranije od Olivari, a obje su tada zakoračile u dvadesete.
– Mi smo poput dva dinosaura – komentirala je Olivari uz smijeh, a zna koliko su značajni doprinosi, i njezini i Ivančice Sudac.
Sudac je bila studentica prava koju nogomet nije pretjerano zanimao, kad je dobila poziv da se pridruži Hrvatskom nogometnom savezu, godinu dana prije nego što ga je FIFA službeno priznala. Vodila je kampanju za članstvo usred rata, a željela je da se čuje hrvatski glas u svijetu. Iva Olivari pridružila se ubrzo, nakon što se vratila iz SAD-a i, zbog ozljede, odustala od svog sna o teniskoj karijeri. Javila se na oglas za posao, a Olivari i Sudac zapravo su bile članice i osnivačice novog međunarodnog odjela Hrvatskog nogometnog saveza.
U ranoj fazi postojanja HNS-a, dane su obilježili dugi radni sati. Prolazili su u prevođenju tisuća stranica međunarodnih sportskih propisa na hrvatski, zatim u pisanju pisama inozemnim savezima kako bi prenijele zahtjeve najviših dužnosnika. Prvih nekoliko godina radile su na pisaćoj mašini, prije nego im je predstavljen primitivni program za obradu teksta. Dijelile bi ga, okrećući ekran jedna prema drugoj svakih nekoliko sati.
– Dobivanje računala s tipkom za brisanje bilo je kao da su nam dali svemirski shuttle – rekla je Olivari.
U ranim, teškim danima HNS-a, posao su doživljavale ne toliko kao posao, već kao domoljubnu dužnost. Sudac je rekla:
– Uvijek sam sanjala o tome da radim nešto važno. I, mislim da je to što sam radila bilo važno.
Sudac je bila i dio delegacije nakon što se Hrvatska kvalificirala za prvo natjecanje na koje je imala pravo, Europsko prvenstvo 1996. Bila je tamo, u tunelu neposredno prije nego su igrači izašli na svoju prvu utakmicu, protiv Turske u Nottinghamu u Engleskoj.
– Kada su izlazili, tunel je vibrirao. Kad su izašli na teren, imala sam osjećaj da će mi srce iskočiti iz tijela. Toliko su ponosa i energije donijeli u Englesku. Bili su duboko svjesni koliko je njihova prisutnost na prvenstvu važna – rekla je Sudac za The New York Times.
Momčad je tada mnoge iznenadila plasmanom u četvrtfinale, a svoj međunarodni status reprezentacija je kasnila potvrdila kvalificiravši se za Svjetsko prvenstvo 1998.
– To je bilo nevjerojatno važno jer nema veće diplomacije od sporta. Sto veleposlanika ne može odraditi posao koji mogu dva ili tri sportaša – prisjetila se.
Njihovo zalaganje komentirao je i Zvonimir Boban, danas visoki dužnosnik u UEFA-i. Prisjetio se napora koje su Olivari i Sudac uložile u ranim danima HNS-a, sati i sati koje su provodile u poslu, sve s ciljem da Hrvatsku postave na nogometnu kartu svijeta.
– Ne radi se o podijeli na žene i muškarce, one su jednostavno dobre u onome što rade. Ponašaju se prema Savezu kao prema obitelji, za njih smo bili poput braće – rekao je i nastavio: – Nikad im ništa nije bilo teško, učinile bi sve za nas.
Sudac se prisjetila i jednog događaja, s početka 2000. Tada su čelnici Nikea predložili da se prepoznatljive hrvatske ‘kockice’ zamijene nekim drugim dizajnom. Brend je, naime, tvrdio da kupci koji su godinama kupovali dresove, trebaju novi dizajn. Sudac je rekla da su i ona i ostali članovi Saveza ‘glatko’ odbacili tu ideju.
Vrijeme provedeno u Savezu, Sudac pripisuje i svojoj sposobnost da po strani ostavi povremene šovinističke napade s kojima se suočavala tijekom karijere. I Olivari je dodala da je osjetila takve trenutke, prisjetivši se situacija na sastancima, u prvih 10 godina HNS-a, kad nikad nije pozvana da govori:
– Bila sam mlada i zgodna pa su me voljeli imati blizu sebe. Obavila bih posao, ali kad ga je trebalo prezentirati, to ne bih napravila ja, nego netko od starijih muških članova.
Ipak, s godinama su se stvari počele mijenjati. 2012. Sudac je postala jedna od žena s najvišim statusom u UEFA-i. Olivari je 2002. preuzela ulogu izravne suradnje s hrvatskom reprezentacijom, a velike promjene za nju su se dogodile kad je Davor Šuker postao predsjednik HNS-a, piše The New York Times. Šuker je 2016., nakon konzultacija s bivšim kapetanom Darijem Srnom i Antom Čačićem, tadašnjim izbornikom reprezentacije donio, kako Olivari kaže, ‘hrabru odluku’ i dodijelio joj mjesto team menadžerice. Prva je dobila takvu titulu u Hrvatskoj, a ona je izuzetno rijetka za ženu u muškom nogometu i u svijetu. Prisjetila se kako bi sudac prije utakmice znao doći i reći kako je stvari nogometaša potrebno nekome predati, a nikad nisu pomislili da bi ih mogli predati – upravo njoj.
Odnos Ive Olivari prema generacijama hrvatskih igrača s godinama se mijenjao. Za slavne, prve generacije devedesetih godina, bila je poput sestre. Trenutna skupina na Svjetskom prvenstvu u Katru, u njoj vidi svojevrsnu majčinsku figuru. Mnogima je pomogla prebroditi uspone i padove, ne samo karijerne, nego i životne – vezane za brakove, djecu, tužne situacije, razvode…
Za The New York Times je rekla i kako je njezin spol ponekad pomogao u stvaranju bliskijeg odnosa s reprezentativcima:
– Većiha ih je iz malih mjesta diljem Hrvatske i morali su vrlo rano napustiti domove. To je značilo i da su morali rano napustiti svoje majke. Ne kažem da sam im druga majka, ali znaju da sam netko kome mogu vjerovati.
Ni Olivari ni Sudac, nakon više od 30 godina u Savezu, nemaju namjeru odstupiti u skorije vrijeme. Sudac kaže kako ne postoji ništa drugo što bi sada mogla zamisliti kako radi. Olivari je dodala da i dalje osjeća isti nalet adrenalina, kad god izađe na teren i sjedne na klupu reprezentacije. Obje su rekle da njihove uloge i dalje nose onaj isti osjećaj kojeg su imale u ranim danima svoje karijere.
Fotografija na zaslonu Olivarinog računala prikazuje Ivu odjevenu u plavu odijelo, sa štiklama na podu, kako bosa trči prema reprezentativcima na terenu. Trenutak je zabilježen na utakmici protiv Engleske, nakon pobjede kojom si je Hrvatska osigurala mjesto u finalu Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji.
– To je fotografija mog života – zaključila je Olivari u intervjuu iz studenog ove godine, neposredno prije početka Svjetskog prvenstva.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Drago Sopta/HNS
