Obožavam se zatvoriti u kuhinju i provesti u njoj sate vremena, pripremajući hranu koja je istovremeno i anti-stres terapija nakon posla, kao i ukusna okrijepa. No, dar-mar koji pritom radim po kuhinji još jednom me podsjeća da vjerojatno nikad neću biti jedan od onih picture-perfect autora s Instagrama, kod kojih sve – barem naoko – djeluje kao da nastaje s nevjerojatnom lakoćom.
Ipak, volim ih pratiti i upijati na koje se sve načine moguće kreativno izražavati kada je u pitanju gastronomija. Iako se možda uopće ne poznajemo i dijele nas stotine kilometara, zajedno nas povezuje upravo ljubav prema hrani i onom osjećaju koji nas obuzme kada dragu osobu razveselimo pažljivo osmišljenim jelom ili samima sebi pripremimo tanjur utjehe na težak dan.
Stotine kilometara stajale su i prošlog tjedna između Ivana Lončara i mene, kada sam mu se javila s pitanjem možemo li odraditi intervju. Da, Ivan je ona ljupka, topla, ljudska i kreativna strana Instagrama, i razlog više za zaljubiti se u male i slatke svakodnevne rituale, kojima je predznak upravo hrana. Njegov @ivo_zinee profil, senzacija je u malom, koja u jedno povezuje mnoge balkanske zemlje, dok pomalo zaljubljeno gledamo kako ovaj mladi hrvatski arhitekt s berlinskom adresom znalački razvlači tijesto za burek, uz drage mu zvuke sevdaha.
Ivan Lončar
“Uvijek me iznova razgale divni komentari koje dobijem. Moram priznati da je sve počelo slučajno, kada sam objavio razvlačenje jufke dok sam na ploči slušao Amiru Medunjanin. Prijatelji su divno reagirali, objavio sam to na TikTok i video je postao viralan. Tada sam uvidio da način na koji ja, zapravo, vidim kuhanje i stvaranje atmosfere oko svake, pa i najobičnije radnje, se ljudima dopada”, počinje priču Ivan, čiji su život dosad obilježila tri grada, rodni Imotski, Zagreb i Berlin:
“Svi ovi gradovi u meni su ostavili jedan neizbrisiv trag. Uz Imotski me vežu jako lijepa sjećanja na rano djetinjstvo, prva velika prijateljstva i sigurnost roditeljskog doma, na moju baku, koja je moj vječni, najbolji prijatelj i bezbrižne igre na selu. Za Zagreb me vežu divni ljudi koje sam upoznao tijekom studiranja, život u studentskom domu i sve što on nosi, dok me za Berlin veže jedan potpuni životni preokret, dotad neiskušena sloboda i jako puno učenja o sebi. Jedna divna dinamika života bez ograničenja.”
U Berlin iz kojeg nam se posljednjih godina javlja, doselio je taman na početku pandemije. Tada je stigao na Erasmus+ praksu, a par tjedana nakon dolaska, cijeli grad je bio zatvoren. Umjesto očajavanja, to mu je omogućilo upoznavanje grada na potpuno drugačiji način. Danas će reći da je pandemija, zapravo, dodatno potaknula odluku da ostane u Berlinu “još malo”, pa “još malo”, i eto – skoro su prošle četiri godine.
Iako su na kocki u trenucima razmišljanja o preseljenju bili i Kopenhagen i Berlin, jezičac je na kraju pao upravo na Berlin: “Nisam znao što me čeka, ali znam što me oduševilo – Berlin je jedna sredina s puno različitosti, slobode izražavanja te iznimno queer pozitivna sredina. To je jedan “melting pot” raznih svjetskih kultura i kuhinja, glazbe i umjetnosti, a ima i dobar omjer onog što si možeš priuštiti zarađenim novcem. Ovdje najviše uživam u subotnjim tržnicama, beskonačnom izboru dobrih galerija, izvrsnim kavama na svakom uglu i predivnoj prirodi.”
Premda vrlo popularan na Instagramu u ulozi foodie videografa, Ivan je u svojem svakodnevnom #9to5 životu prvenstveno arhitekt. Oduvijek je volio crtanje i likovno izražavanje pa je tako, malo i naivno, oduvijek kao opciju za sebe zamišljao arhitekturu, ne znajući da je to zapravo jedan balans između umjetnosti i inženjerstva:
“Arhitektura je prvenstveno poziv, i puno zahtjeva, ali te puno i uči, a znanja iz arhitekture su primjenjiva u raznim poljima života – pa i u kuhanju! (smijeh)”
Ljudi pogrešno percipiraju arhitekturu, smatra on, žaleći za nekim prošlim vremenima, ali arhitektura je, kao i svaka druga umjetnost, uglavnom odraz trenutnog društvenog stanja. Ona je predivan medij kroz koji se može (i mora) odgovarati na brojna krucijalna pitanja, a njome se oblikuje svakodnevica, jer se arhitektura nalazi u svemu što nas okružuje.
U arhitektonskom uredu u kojem je počeo raditi po dolasku u Berlin je i danas. “Imao sam sreću krenuti s natječajima te jedan od onih na kojima sam radio, iz 2020. godine, sada upravo privodim ka završetku gradnje. Privilegija je, na početku karijere, proći kroz sve faze jednog velikog i ozbiljnog projekta. Radna kultura arhitekata je univerzalna, poprilično dinamična i kreativna, pa tako i u Njemačkoj. Za arhitekte svakako ima prilika, ali i konkurencija je velika, pošto je Berlin grad koji privlači mnogobrojne mlade ljude”, priča mi Ivan.
Nisam morala puno pogađati što radi After5, jer njegov Instagram profil platno je koje nam otkriva mala remek-djela nastala kod kuće, kada užurbani tempo svakodnevice popusti:
“Kuhanje je moj svakodnevni outlet i nikad mi nije problem ući u kuhinju nakon posla jer me to opušta i veseli, a kao nagradu dobijem i finu večeru!
Zasigurno, najdraži način druženja mi je okupljanje dragih ljudi oko stola, pa od predjela, uz vino, sve do deserta, isprepleteno razgovorom, smijehom i svjetlom svijeća do dugo u noć stvarati uspomene. Hrana je, kao i arhitektura, divan medij za prenijeti emocije.”
Svoju kuhinju opisuje kao jako eklektičnu. Često kuha korejsku, talijansku ili francusku kuhinju, ali uvijek se vrati onom poznatom. Kuhinja i hrana je dio identiteta, baš kao i jezik, ono što nas čini onime što jesmo, ono što nas podsjeća na to što smo bili i ono što će nas uvesti u tek predstojeće. Kaže da je imao privilegiju istraživati, obogaćivati i proširivati poznato, a ja ga pitam gdje je imao priliku svladati sva ona doista nam draga balkanska jela koja se nađu na njegovom feedu:
“Ljubav prema kuhanju, razvio sam, svakako, od mame i bake. I dalje pamtim nezaboravne, a tako jednostavne bakine recepte, a sretan sam jer uživam u maminim delicijama kojima me razmazi svaki put kad dođem u Hrvatsku. Njena pašticada i imotska torta su najbolje na svijetu!”
Većina videa koju vidimo na Ivanovom profilu nastaje subotom i nedjeljom, a akcija započinje ranim ustajanjem i odlaskom na obližnju vikend-tržnicu, jednom kavom s nogu i kroasanom s bademima, u dobrom društvu najboljeg prijatelja, te biranjem svježih namirnica. Svoju ljubav prema hrani odlučio nam je pokazati upravo u video formatu, a svi ćemo se složiti u tome da je sve što objavljuje vrlo estetski izbrušeno, no isto tako i nehinjeno, prirodno, toplo i inspirativno… U svoje velike strasti ubraja dizajn i uređenje interijera, što je još jedan bitan segment ovih videa, baš kao i glazba koja prati recepte i postupke izrade pite, bureka, buhtli ili cimet rolica.
Nakon što su se nanizali hitovi Zdravka Čolića, Tome Zdravkovića i Amire Medunjanin, čitam po komentarima ispod Ivanovih postova kako mnogi već zazivaju jednu @ivo_zinee playlistu, koja nas vodi u dobra, stara vremena i vraća onom dobro nam poznatom:
“Jako me razveselilo koliko ljudi dijeli moj glazbeni ukus, koji je jako mješovit i raznolik. Zaista uživam u sevdahu i jako mu se volim prepustiti, a glazba me svakako drži nekoliko koraka bliže domu.”
Iako sve izgleda toliko jednostavno, jasno je da u post produkciji uvijek ima posla. Ivan nastoji prosipanje šećera poklopiti baš s nekim stihom kojeg je zamislio ili da se valjak za tijesto pojavi u ritmu. To zahtijeva dosta vremena, ali je i zabavno, ističe.
Kada ideja iz recepta preraste u stvarnost, tko su najčešće ti sretnici koje će okupiti oko stola?
“Imam svoju malu ekipu koja se magično pojavi nedjeljom predvečer da zajedno pojedemo sve ono što se snimalo i kuhalo preko vikenda, a često hranu podijelim i s onima potrebitijima.
Kućne zabave su jako česte, upravo dok ovo pišem spremam se na jednu, kod moje drage prijateljice, također uz hranu i vino!”
Pitam ga još malo o njegovoj berlinskoj svakodnevici. Ivan kaže da uživa jesti vani, a kada je stigao, imao je nekoliko prijatelja koji su živjeli u Berlinu i pomogli im upoznati dobra gradska mjesta i uvesti ih u kulturu “bruncha”, koji je s vremenom postao njegov najdraži obrok.
“I dalje istražujem Berlin, a svaki tjedan se pojavi negdje, nešto novo. Moja apsolutno najdraža mjesta kojima se uvijek vraćam su Annelies i njihovi prefini “breakfast” burgeri te palačinke, zatim Marktlokal jer služe iznimno svježu i sezonsku hranu te se nalaze u sklopu tržnice i Jules koji je moj najdraži coffee shop. Zbilja imaju najbolju kavu i divno osoblje.”
Dok dovršavam priču s Ivanom koja je uvelike prožeta ljubavlju, pada mi na pamet intro citat iz filma Love Actually kojem se uvijek rado vraćam: “Whenever I get gloomy with the state of the world, I think about the arrivals gate at Heathrow Airport. General opinion’s starting to make out that we live in a world of hatred and greed, but I don’t see that. It seems to me that love is everywhere.
Što je za Ivana ljubav – i gdje ju sve pronalazi?
“Ljubav je najdivnija emocija. Ona je sloboda i sigurnost, bezuvjetnost i radost. Pronalazim je u svom partneru, predivnim prijateljima kojima sam blagoslovljen, u mojoj obitelji, u ljubavi prema životu i, naravno, u ljubavi prema hrani.“
FOTOGRAFIJE: Ivan Lončar
