Luis Ouriach, Designer Advocate u Figmi, gostovao je na ovogodišnjem The Geek Gatheringu u Osijeku – netipičnoj konferenciji koja okuplja tehnološke entuzijaste, dizajnere i inovatore sa zajedničkom strasti prema tehnologiji i željom za razmjenom znanja. Konferencija je nastala iz ideje da tehnologija treba manje prodajnih fraza, a više stvarnih razgovora pa se Luis Ouriach izvrsno uklopio kao govornik.
U Figmi radi na tome da dizajnerima diljem svijeta približi znanje o dizajn sustavima i načinima na koje ih mogu učinkovito graditi i primjenjivati u praksi. Njegov je fokus na edukaciji, razvoju resursa i podršci timovima koji traže bolji način rada unutar digitalnih proizvoda. Izvan Figme vodi 8px, publikaciju i podcast posvećene suvremenom dizajnu, te piše tjedni newsletter Milk, No Sugar, u kojem dijeli promišljanja o industriji – i, kako kaže, njeguje zdravu ovisnost o čiliju.
Luis Ouriach
Uloga Designer Advocate prilično je nova u industriji. Kako biste opisali što radite svakodnevno i zašto je ta uloga danas ključna za dizajnere?
Moj se rad najviše vrti oko dizajn sustava unutar Figme – opsjednut sam time kako ih učinkovito i smisleno izgraditi. To može značiti pisanje članaka, snimanje videa, kreiranje primjera dobre prakse ili izravnu pomoć korisnicima Figme. Zapravo, ovo pišem dok sjedim u zračnoj luci Heathrow na putu za Stockholm, gdje ću tjedan dana održavati radionice s korisnicima. Nažalost, većina dizajnerskih timova rijetko ima priliku dobiti vanjsku perspektivu svojih planova, koji su često višegodišnji i strateški. Naša je uloga pomoći dizajnerima da se brže “odblokiraju” i učinkovitije skaliraju svoj rad u Figmi.
Koji su najveći izazovi kada pokušavate povezati potencijal Figme s konkretnim potrebama i načinima rada vrlo različitih timova i kultura?
Zvuči kao klišej, ali dizajn sustav ne može uspjeti bez interne usklađenosti. Mogu ponuditi savjete o najboljim praksama, ali ako unutar tvrtke ne postoji stvarna želja za promjenom, sustav neće zaživjeti. Ponekad je najbolji savjet zapravo potvrda i podrška nečemu što već postoji. Često razgovaram s timovima koji rade izvrsne stvari unatoč ograničenjima – primjerice, nemaju pristup pluginovima. Kako sve više timova pokušava uključiti AI u svoj rad, oni koji koriste alate poput Figma Make bit će korak ispred. To nam je trenutno veliki fokus: kako timovima omogućiti da brže i pametnije grade pomoću tih alata.
Iz vaše perspektive, u čemu se zagovaranje razlikuje od izgradnje zajednice – i gdje se te dvije stvari preklapaju?
Izgradnja zajednice samo je jedan dio šireg pojma zagovaranja. Ono podrazumijeva razgovor s korisnicima svih razina i profila, gotovo u istraživačkoj ulozi, kako bi se naučeno znanje pretočilo u članke i resurse koje dijelimo dalje.
Poznati ste po svom fokusu na dizajn sustave. U kojim točkama vidite da se timovi najviše muče pri usvajanju ili održavanju sustava i kako mogu prevladati te prepreke?
Kad se resursi smanje, često primjećujem trend da timovi žele stvoriti “jedan sustav za sve”. To obično znači da jedan centralni sustav treba zadovoljiti brojne poslovne jedinice i timove. Možete zamisliti koliko to zahtijeva usklađenosti između različitih odjela i kultura, i koliko često završi bez uspjeha. Ključ je definirati minimalno održiv sustav koji dijele svi, umjesto da se odmah pokušava izgraditi beskonačno skalabilan sustav.
Mijenjaju li alati poput Figme način na koji timovi surađuju, ne samo u dizajnu nego i u širem smislu, možda čak i na razini kulture kompanije?
Prije samo nekoliko godina, suradnja na idejama nije bila ovako jednostavna, poput dijeljenja poveznice. Asinkrona komunikacija oslanjala se na izvoz i uvoz pojedinačnih datoteka. Danas je svijet produkt dizajna, ali i srodnih disciplina, potpuno transformiran.
Mnogi dizajneri prepoznat će se u stalnoj borbi između kreativnosti i rokova. Kako dizajn sustavi mogu pomoći u smirivanju te tenzije, a da se pritom ne izgubi kvaliteta?
Uspjeh sustava ovisi o tome koliko dobro uklanja dijelove procesa dizajna o kojima se već odlučilo. Ono što dizajneri rade s tim “građevnim blokovima” treba ostati njihova stvar, naravno, u okviru zadanog briefa. Problem nastaje kada sustav postane previše restriktivan, kad prisiljava na strogo poštivanje pravila umjesto da potiče fleksibilnost.
Koji Vas trendovi ili rasprave u dizajnerskoj zajednici trenutno najviše uzbuđuju?
Provodim puno vremena skrolajući po X-u (bivšem Twitteru) i stvarno me veseli vidjeti da sve više dizajnera pomiče granice vizualnog izražavanja. U zadnjih nekoliko godina brinulo me da dizajn postaje previše ujednačen – bijeli kvadrati na bijelim kvadratima – ali sada svjedočim novom valu eksperimentiranja u softverskom dizajnu. Nadam se da će taj val potrajati!
Često govorite o dostupnosti znanja o dizajnu. Koji biste savjet dali mlađim dizajnerima koji tek ulaze u struku?
Dijelite svoj rad što češće možete. Ozbiljno! Trebalo mi je dugo da se opustim u ideji javnog dijeljenja svog rada, i zbog toga sam sporije napredovao. Čak i ako mislite da nešto nije dovršeno, objavite to i tražite povratnu informaciju. To će dramatično ubrzati vaše učenje, a istovremeno gradite osobni brend koji vam kasnije može pomoći pri zapošljavanju.
Kako vidite razvoj uloge dizajnera u idućih pet godina, pogotovo s obzirom na sve veću prisutnost umjetne inteligencije u alatima koje svakodnevno koristimo?
Još 2018. napisao sam članak o sve tanjoj granici između produkt dizajnera i produkt menadžera – i čini se da to sada zaista postaje stvarnost, kako pokazuje i Figmin nedavni izvještaj “Are roles and responsibilities a thing of the past?”. Postoji još jedan aspekt, a to su tehnički zahtjevi posla. Od dizajnera se sve više očekuje da preuzmu odgovornost za cijeli proces: od ideje, preko vođenja projekta, pa sve do izgradnje same ideje. Ne vjerujem da će dizajneri morati pisati produkcijski kod, ali od njih se svakako traži više. Prototip više ne može biti samo serija klikabilnih slika.
Kad biste mogli promijeniti jedno pogrešno shvaćanje o dizajnu ili dizajnerima, što bi to bilo?
Da smo tu samo da “nešto učinimo lijepim”. Iako to ponekad može vrijediti za kampanje, u svijetu softverskog dizajna to je daleko od istine. Upravo iz te predrasude proizlazi i tvrdnja da dizajn sustavi “ubijaju kreativnost” – jer mnogi mladi dizajneri dolaze na posao misleći da će se baviti isključivo kreativnošću, a onda shvate da je riječ o strategiji i stvaranju cjelovitih iskustava.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo
