Mirna Deskar učiteljica je i umjetnica koja stoji iza brenda KišoMir, poznatog po ručno oslikanim kišobranima. Po struci je magistra primarnog obrazovanja i engleskog jezika, a u praksi svakodnevno spaja kreativnost i rad s djecom – u učionici, ali i kroz vlastiti brend koji već godinama raste zahvaljujući prepoznatljivom stilu i osobnom pristupu svakom radu.
Uz svoj redovni posao u školi i vođenje brenda, Mirna je ove godine i članica žirija natječaja “Za ljepšu našu”, koji je proveden u organizaciji Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Riječ je o projektu koji kroz edukaciju i kreativnost potiče osnovnoškolce da promisle o temama poput očuvanja prirode, odgovornog ponašanja i – jednokratne plastike, jednog od najvećih ekoloških izazova današnjice. Upravo kroz likovne zadatke djeca su pozvana da daju svoje viđenje problema i ponude ideje za održiviju budućnost.
S obzirom na njezino iskustvo u radu s djecom i izraženu umjetničku crtu, Mirna Deskar u ovom je natječaju pronašla savršen spoj svega što voli i radi.

Mirna Deskar, učiteljica i umjetnica iza brenda “KišoMir”
Mirna o sebi, za one koji će je tek upoznati…
Zovem se Mirna Deskar, rođena sam i odrasla u Virovitici – lijepom, mirnom gradiću na granici između Podravine i Slavonije. Tamo sam provela svoje djetinjstvo, osnovnoškolske i srednjoškolske dane. Nakon završene srednje škole i osnovne glazbene škole, preselila sam u Zagreb. Život u velikom gradu me oduševio na prvu, tako da sam se tamo zadržala do danas i u Zagrebu planiram graditi i ostatak svog života.
Magistra sam primarnog obrazovanja i engleskog jezika ili kako ja puno više volim reći – učiteljica. Diplomirala sam 2021. godine i neposredno nakon toga se zaposlila u OŠ Središće, gdje i trenutno radim kao učiteljica u produženom boravku. Paralelno sa studijem, završila sam i višegodišnju internacionalnu edukaciju za Montessori pedagoge te postala diplomirana Montessori pedagoginja za djecu od 3. do 12. godine.
U slobodno vrijeme se bavim plesom, koji je moja velika ljubav još od vrtićke dobi. Kad god se moram opisati, uvijek kažem da se moje ime uopće ne slaže s mojim karakterom. Gotovo nikad ne mirujem (osim kad spavam, a to jako volim) – volim stalno biti u pokretu, isprobavati nove stvari, posjećivati nova mjesta i stjecati nova iskustva. Veliki sam ekstrovert i obožavam biti okružena ljudima. Puno pričam, puno se smijem i uvijek sam puna energije – posebno noću, kad zapravo obavljam većinu svojih poslova. Najviše od svega volim putovati i provoditi vrijeme sa svojom obitelji, dečkom i prijateljicama.

Kad me drugi moraju opisati, gotovo uvijek im je prva asocijacija na mene “kreativnost”. Vjerujem da je tako zato što, otkad znam za sebe, oduvijek nešto izrađujem, crtam, slikam, fotografiram, pišem… Osim toga, smatram da sam vrlo iskrena i odana osoba koja bi sve napravila za one koje voli i koja će uvijek, u samo par sekundi, smisliti neku šalu kako bi nasmijala ljude oko sebe. Obožavam životinje (posebno žirafe), cvijeće, rozu boju i finu hranu.
O vlastitom brendu KišoMir…
Ideja o stvaranju KišoMira nastala je potpuno spontano, jednog kišnog poslijepodneva ujesen 2017. Do tog trenutka nikad nisam zamišljala da ću oslikavati baš kišobrane, ali oduvijek sam znala da želim stvoriti nešto jedinstveno po čemu će moj rad biti prepoznatljiv. Iako je u to vrijeme bilo puno manje kreativaca na društvenim mrežama nego danas, dosta je proizvoda već bilo viđeno i bilo mi je teško dosjetiti se nečega što bi ljudima bilo korisno, a ujedno i estetski privlačno. S obzirom na to da je taj dan padala kiša, prije spavanja mi je na pamet pala ideja da oslikavam kišobrane.

Zamišljala sam kako bi bilo lijepo vidjeti ljude koji na te tmurne dane, kad je većina nas malo lošije volje, hodaju gradom sa veselim i razigranim motivima na kišobranima kojima će barem malo popraviti raspoloženje sebi, ali i ljudima oko sebe. U tom trenutku nisam znala ništa o tome – postoje li posebne vodootporne boje i markeri koje bih mogla koristiti, hoću li ja uopće znati crtati po tako velikoj i neobičnoj površini i sl. Kroz glavu mi je na početku prolazilo milijun pitanja, ali malo-pomalo sam pronalazila sve potrebne odgovore. Nekoliko dana kasnije sam već oslikala svoj prvi ”probni” kišobran s priborom koji sam u tom trenutku imala kod kuće.
Cijela ideja se jako svidjela mojim roditeljima i prijateljima te su me upravo oni potaknuli da je probam realizirati do kraja i podići na neku višu razinu. Nakon nekoliko tjedana sam uspješno nabavila sve što mi je bilo potrebno za izradu i oslikala svojih prvih deset primjeraka kišobrana koje sam, na nagovor najbolje prijateljice, odlučila podijeliti s ostatkom svijeta. Zajedno s njom sam osmislila naziv ”KišoMir” kao spoj riječi “kiša” i mog imena “Mirna”, otvorila istoimene Instagram i Facebook profile i počela objavljivati to što radim.
“Na moje veliko iznenađenje, ljudima se jako svidjela cijela ideja i ubrzo su počele pristizati prve pozitivne reakcije, narudžbe i preporuke. “
Za mene je to bilo zaista nevjerojatno i ogroman vjetar u leđa. S vremenom sam proširila ponudu na čestitke i crteže za razne posebne prigode, što je kod ljudi potaknulo dodatni interes. U početku nisam bila ni svjesna da stvaram svoj brend, ali sada, skoro osam godina kasnije, moram priznati da sam jako ponosna na sebe, zahvalna na podršci koju sam imala u tom trenutku i sretna što sam se odvažila zakoračiti u nepoznato. Kako kažu – sve ostalo je povijest. S godinama predanog i marljivog rada ostvarila sam nebrojene divne suradnje, upoznala mnoštvo prekrasnih ljudi i svojim rukotvorinama razveselila ljude diljem Hrvatske i šire.
O poslu učiteljice…
Imam sreće da su oba posla koja radim zapravo odraz moje neiscrpne kreativnosti i velike želje za stvaranjem nečeg novog. Posao učiteljice je sam po sebi vrlo dinamičan, zanimljiv i izazovan jer je svaki dan u školi drugačiji, a istovremeno je puno ljepši i zabavniji ako se uvijek trudiš isprobavati nove ideje i realizirati nove projekte. Djeca su posebna bića koja više od svih drugih cijene svaki dodatni angažman i svaku aktivnost pomoću koje mogu naučiti nešto novo i razviti nove vještine.

Najdraži dani u školi su im oni kad imamo kreativne radionice i zato često nešto zajedno izrađujemo, crtamo, slikamo… Nema ljepšeg osjećaja nego kad vidiš da si u nekome zapalio onu posebnu “iskru” za istraživanjem i stvaranjem. Dječja znatiželja i mašta ne poznaju granice. Oni svaki dan postavljaju neka nova pitanja u skladu s kojima ja kasnije planiram naše buduće zajedničke aktivnosti. U planiranju svega toga mi uvelike pomaže ova moja kreativna strana, koju djeca zaista obožavaju. Osim što ja potičem kreativnost u njima, i oni je svakodnevno potiču u meni te me inspiriraju da budem još bolja u svemu što radim.
O inspiraciji u radu, kako učiteljskom, tako umjetničkom…
Najviše od svega me inspiriraju ljudi – reakcije i emocije koje u njima pobuđuje moj rad. Neprocjenjivo je čuti sve te lijepe riječi, vidjeti one najšire osmijehe i iskrene suze radosnice. Nema mi ljepše nagrade i motivacije od toga i to će me uvijek pokretati da nastojim biti još bolja verzija sebe, bilo to u ulozi učiteljice ili umjetnice.
O kreativnom procesu i ručnom radu…
Svaki kreativni proces započinje razradom ideje u glavi. Sve najbolje ideje sam dobila neposredno prije spavanja, zato često pored kreveta držim nešto na što mogu zapisati svoje misli kako ih ne bi zaboravila do jutra. Često danima promišljam o tome kako da na najbolji način realiziram nečiju zamisao i uvažim što više želja, a da u svemu tome i dalje zadržim sebe. Izuzetno mi je važno da je svaki finalni dizajn odraz mene i mog stila i da ljudi prepoznaju moj rad kad god ga vide u masi drugih. Zbog toga toliko pažnje i vremena pridajem detaljima, koji su za mene najveće ogledalo moga rada.

Svjesna sam da takve stvari nisu svima bitne i da će neki reći da sam preveliki perfekcionist, ali ja smatram da me upravo ta moja preciznost i težnja za skladom čine posebnom. Smatram da ljudi u Hrvatskoj danas počinju sve više cijeniti ručni rad, pogotovo u ovo doba prekomjerne industrijske proizvodnje, ali da to i dalje nije na onoj razini koju zaslužuje. Čini mi se da su mnogi ručno izrađeni proizvodi puno cjenjeniji u drugim državama Europe – primjerice Švicarskoj, Švedskoj, Sloveniji, Njemačkoj…
“Osobno me nikad nije pokretala zarada u onome što radim, posebno kad je u pitanju ručni rad, jer smatram da takav način razmišljanja zapravo ”guši” kreativnost u svakom umjetniku. “
Sretna sam što sam tijekom svih ovih godina rada stvorila “mali krug velikih ljudi” koji se svakim danom širi. Primijetila sam da ljudi više cijene ručni rad otkad imaju priliku vidjeti koliko je dug proces i koliko se malih koraka krije iza svakog proizvoda. U tome pomažu društvene mreže. Jako je teško zamisliti koliko sati jedna osoba potroši na samu razradu ideje i cijeli proces izrade, a ne treba zanemariti i da iza svega toga još slijedi fotografiranje, prezentiranja proizvoda, komunikacija s ljudima, pakiranje i slanje paketa… Sve to zahtijeva puno vremena i pažnje, ali se na kraju isplati kad vidiš da netko to istinski cijeni i da će uvijek iznova odabrati rukotvorinu, prije nego nešto iz masovne proizvodnje.
O inicijativi “Za ljepšu našu!“, u čijem je natječaju članica žirija…
Veliko mi je zadovoljstvo biti dio inicijative koja kombinira edukaciju, ekologiju i dječju kreativnost jer su sva tri čimbenika dio moje svakodnevice kao učiteljice i nešto o čemu zaista vrijedi i treba govoriti, a pogotovo kad je riječ o jednokratnoj plastici. Naime, ona je vrlo veliki ekološki problem o kojem ne govorimo dovoljno, a prisutan je u gotovo svim sferama našeg života. Baš zato bilo je zanimljivo predstaviti djeci izazov i tražiti ih da se educiraju i ponude svoje ideje i kreativna rješenja te pokazati kako on izgleda u njihovim očima.
“Mislim da je ovaj natječaj odličan podsjetnik da su djeca naša budućnost i glavni pokretači svijeta te je izuzetno važno da ih već od najranije dobi naučimo voljeti i čuvati prirodu koja nas okružuje. “
Ako ih educiramo o postojećim problemima i potaknemo ih da koriste svoju neiscrpnu maštu, dobiti ćemo ekološki osviještene mlade pojedince, ali i inovativna rješenja koja možemo iskoristiti za dobrobit svih nas.

O tome što bi, kao učiteljica, voljela da djeca i odrasli shvate kada se govori o ekologiji i jednokratnoj plastici…
Voljela bih da svi odrasli i sva djeca osvijeste koliko možemo promijeniti ovaj svijet na bolje ako odlučimo udružiti snage. Mnogi ljudi, nažalost, i dalje gomilaju jednokratnu plastiku, ne razvrstavaju otpad i odbijaju sudjelovati u ekološkim akcijama jer smatraju da pojedinac ne može uzrokovati veliki napredak u očuvanju okoliša te da zbog toga nema smisla ni pokušavati. Često čujem razmišljanja poput: “Zašto bih ja razvrstavao smeće, kad ni moji susjedi to ne rade?” Ili “Zašto da ja sad pokupim ovu bocu iz mora? Pa nisam je ja ni bacio/la!”.
Mislim da ljudi zaboravljaju da svi živimo na istoj planeti, da nemamo rezervno mjesto za život i da ćemo svi trpjeti posljedice svog i tuđeg nemara. Zbog svega toga, najvažnije je podsjetiti društvo da svaki iskorak ka boljem kreće od nas samih i time inspirirati ljude da upravo oni budu ona promjena koju žele vidjeti u svijetu.
O slobodi izražavanja i pravilima kod djece…
Smatram da su djeci potrebne jasne i strukturirane upute kako bi brže, lakše i uspješnije izvršili određene zadatke, ali isto tako im je izuzetno važno omogućiti slobodu izražavanja kako ne bismo “ugušili” njihovu kreativnost. Kad je cilj kojem teže jasno definiran, svatko od njih će spontano odabrati neki svoj jedinstveni način da dođe do njega.

O učenju o ozbiljnim temama kroz igru i likovni izraz…
Jako mi je važno da djeca već od najranije dobi budu upoznata s važnim temama poput ekologije, a igra i likovni izraz su najbolji način da ih uvedemo u takve ozbiljnije sadržaje. Takav pristup učenju je svakome od njih potpuno prirodan i na kraju rezultira najboljim ishodima. Sve što je prikazano kroz igru dodatno potiče djecu da aktivno sudjeluju u cijelom procesu, a da uopće nisu svjesni da istovremeno usvajaju neka od temeljnih znanja i načela koja će ih pratiti kroz cijeli život.
Sa svojim učenicima često razgovaram o zaštiti okoliša i trudim se to uklopiti u mnoge zanimljive likovne, čitalačke i Montessori radionice kojih će se, nadam se, kasnije rado sjećati. Vjerujem da će samim time moći poistovjetiti neke važne teme s pozitivnim osjećajima koje su sve te aktivnosti izazvale u njima.
O dječjem viđenju održivosti i ekologije…
Moram priznati da sam vrlo optimistična kad je u pitanju dječja svijest o održivosti i ekologiji. Tijekom brojnih razgovora i radionica sa svojim učenicima, primijetila sam da su puno osvješteniji nego što smo ja i neke prijašnje generacije bili u njihovoj dobi. Oni npr. već u prvom razredu raspoznaju različite spremnike za odvajanje otpada, znaju kako izgledaju reciklažna dvorišta, razumiju pojmove poput “globalno zatopljenje” i sl. Mislim da to prvenstveno potječe od kućnog odgoja, ali da vrtići, tj. odgojitelji/ce također igraju važnu ulogu u tome.

O procesu ocjenjivanja i pristiglim radovima…
Baš sam uživala pregledavajući sve pristigle radove te sam jako sretna i ponosna što je toliko škola, mentora i učenika prepoznalo važnost ove divne inicijative i odlučilo se odazvati natječaju u tako velikom broju. Sam proces ocjenjivanja je bio poprilično dug i zahtijevao je puno pažnje i koncentracije, ali uopće mi nije bilo teško jer me svakih par minuta neki novi rad oduševio na svoj način.
U početku je bilo relativno lako smanjiti izbor na dvadesetak najuspješnijih radova, ali kako se izbor sve više sužavao, postajalo je sve teže. Svaka je ideja bila jedinstvena i zanimljiva na svoj način. Vjerujem da sam na kraju donijela dobru odluku i da će svi odabrani radovi zasluženo biti nagrađeni. Sve što sam vidjela mi je samo potvrdilo tezu da dječja mašta zaista ne poznaje granice. Oduševilo me njihovo razmišljanje, način na koji su kombinirali likovne tehnike i prekrasne poruke koje su odlučili poslati o zaštiti našeg planeta.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Pexels