Na ovogodišnjem TEDxZagreb, koji se 27. studenog vraća u novom izdanju pod nazivom Unfold, među govornicima će se naći i Nataša Božić Šarić. Konferencija, koja će se održati na Zagrebačkom velesajmu, okupit će 11 uglednih stručnjaka iz različitih industrija, a fokus će biti na idejama koje se otkrivaju sloj po sloj, idejama koje mijenjaju perspektivu, otvaraju nova pitanja te potiču društvene i profesionalne transformacije.
U tom kontekstu, Nataša Božić Šarić govorit će o temi na kojoj se temelji 25 godina njezine karijere: novinarstvu i izazovima s kojima se profesija i medijska industrija danas suočavaju. Kao novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom u pisanom, televizijskom i online novinastvu, Nataša Božić Šarić već desetljećima prati i živi promjene u medijskom prostoru, od tehnoloških i poslovnih do društvenih.
Dobitnica je nagrade “Marija Jurić Zagorka” Hrvatskog novinarskog društva za najbolje pisano novinarstvo 2010. godine. Posljednjih devet godina radi kao reporterka i urednica na N1 televiziji, gdje je godinama uređivala i vodila trosatni tjedni politički magazin “Točka na tjedan”, a danas uređuje i vodi dnevnu informativno-magazinsku emisiju N1 Studio uživo.
Nataša Božić Šarić na konferenciji TEDxZagreb
Nataša Božić Šarić otkriva da priprema TEDx govora nije nimalo jednostavna, posebno kada se radi o području o kojem može govoriti satima – novinarstvu. Uz to, TEDx format nosi i drugačija očekivanja od publike, koja želi poruku, ideju ili savjet:
“O novinarstvu bih mogla pričati satima pa me, moram priznati, više muči vremensko ograničenje na TEDx-u, a dodatan je izazov što publika ne traži samo prikaz stanja, nego traži i kreativnu ideju za rješenje problema. A ideja kako spasiti novinarstvo od dnovinarstva je doslovno vrijedna milijune. Da znam odgovor na tu dilemu, već bih se opernatila. No kako odgovor nemam, ponudit ću jednu idealističku, sanjarsku varijantu pa ćemo vidjeti kako ću se provesti kod publike.”
Tijekom godina nebrojeno je puta pokazala da je pokreće osjećaj dužnosti prema javnosti. Novinarstvo definira kao psa čuvara demokracije, podsjećajući da demokratski poredak počiva na dobro i istinito informiranim građanima. Prema njezinim riječima, smisao novinarstva se nikada ne mijenja: informirati javnost, otkriti istinu, razotkriti laži i manipulacije, uvijek u korist javnog, općeg dobra.
“Koliko je takvog novinarstva u medijima, to je druga priča. Između medija i novinarstva nema znaka jednakosti. Novinarstvo i novinari uvijek služe javnom dobru, mediji često – partikularnom interesu. Treba se boriti da imamo što više novinarstva u medijima.”
Kao dugogodišnja urednica političkog magazina “Točka na tjedan”, Nataša Božić Šarić stvorila je rijedak prostor ozbiljne, argumentirane javne rasprave na televiziji. Upravo iz tog vremena prisjeća se jedne situacije koja, kako kaže, vrlo plastično ilustrira duboko ukorijenjeno nerazumijevanje uloge novinarstva, i to ne samo u široj javnosti, nego i unutar samih medijskih krugova:
“Točka na tjedan, ili popularnije TNT, krenuo je 2016. godine kako politički magazin, gosti i teme uglavnom su bili usko definirano politički. Što je emisija dulje išla, a ja sazrijevala novinarski i urednički, počela sam se baviti temama koje su me ljudski više privlačile: nebrigom države za osobe s invaliditetom, zapuštenošću obrazovnog sustava, rasulom u zdravstvu. Jedan dan kaže meni producentica: ‘Čuj, daj opet zovni nekog jakog političara za gosta, priča se po redakciji da se više uopće ne baviš politikom i sexy temama’. Ljudi ne razumiju da je politika upravo ona aktivnost koja se svakodnevno bavi našim životima i u bitnome ih određuje te da je manje važno i zanimljivo to što je najnovije sočno opsovao Zoki Plenkiju, od činjenice da nitko nije ni ponudio ostavku kada je šestero staraca izgorjelo u ilegalnom domu za starije.”
Prve je korake napravila u tiskanim medijima, od Glasa Slavonije preko Novog lista pa do Jutarnjeg lista, a potom je karijeru nastavila na televiziji. Iako je upravo televizija kasnije postala njezina primarna profesionalna platforma, Nataša Božić Šarić i danas vjeruje da se “pravo novinarstvo”, kako kaže uz ispriku kolegama s malih ekrana, ipak nalazi u pisanim medijima:
U Jutarnjem listu, gdje sam krajem devedesetih imala čast raditi s nekim od najvećih naših novinarskih pera (spomenut ću Sanju Modrić, Anđelka Ercega, Inoslava Beškera), naučila sam zanat. Za novinarstvo su jako važni mentori koji će te naučiti osnovnim novinarskim alatima, dati ti savjet kad si u dilemi, ali i utuviti ti u glavu tri ključne lekcije. Prva je provjeri činjenice. Druga je dvaput provjeri činjenice. Treća je tri puta provjeri činjenice.
Danas je, uz novinarski rad, i mentorica mladim novinarkama kroz inicijativu “Zagorka”, kojoj je idejna začetnica Ivana Dragičević, a vodi je Natašina novinarska “blizanka” Mila Moralić:
“Oduševljena sam mladim kolegama u mojoj redakciji i sretna sam što sam dobila priliku mentorirati mlade kolegice. Mentoriranje je, pod pritiskom sve manje novca i vremena za novinarski rad, gotovo u potpunosti iščezlo iz redakcija i ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno da ga vratimo i osnažimo. Prenošenje novinarske tehnike, profesionalnog pristupa i onog dubljeg osjećaja misije i odgovornosti koji nas drži u ovom poslu treba biti sadržaj odnosa između mlađih i starijih kolega: to uključuje prenošenje novinarske tehnike, socijalizaciju, raspravu o temama, pomoć s kontaktima i oblikovanjem priče. No, još važnije, mladima treba objasniti da je novinarstvo poziv i da se trebaju i znaju oduprijeti svima onima koji im tvrde, pa i urednicima ako treba, da je neka polu-priča dovoljno dobra.”
“Novinarska je pozicija specifična, plaću ti daje uvijek neki vlasnik. No, prema mom mišljenju, poslodavac je pravom novinaru uvijek samo jedan – građani. I nije me briga što će netko reći da sam nerealna.“
Jedna od njezinih profesionalnih uzrečica glasi da “novinari ne bi smjeli prestati pitati”. Iako je novinarstvo danas često iscrpljujuće, a odgovori unaprijed neizvjesni ili vješto sakriveni, Nataša Božić Šarić u svom poslu ne staje. Njezino je, kaže, postaviti pravo pitanje – i postaviti ga ponovno ako treba jer ako sugovornik ne želi odgovoriti ili okoliša, i to je odgovor. Takav pristup, naravno, nije lagan.
“Sve je manje prijatelja, a lista neprijatelja raste”, govori, konstatirajući realnost profesije. No dodaje da je to cijena posla koji je odabrala, i da ga drukčije ne zna ni ne želi raditi. Dok god se bude bavila novinarstvom, radit će ga, kaže, upravo tako. Pritom ističe da nije pobornica “pit bull novinarstva” jer vjeruje da oštrina nije nužan preduvjet za ozbiljno propitivanje. Sve se može pitati, a na odgovoru se može ustrajati uz uvažavanje sugovornika i poštovanje činjenica.
Kroz godine je pratila teme koje su društveno najteže: od SLAPP tužbi do položaja ranjivih skupina. Takav rad, očekivano, ostavlja trag. Umor se gomila, posebno kada iz godine u godinu, pa i desetljećima, ponavlja ista pitanja o društvenim nepravdama, sistemskim devijacijama koje svi plaćamo, o korupciji i kriminalu. Promjene dolaze, ali sporo, gotovo mravljim korakom.
No, bez novinara, bilo bi još puno gore. Ima umora, ali ima i prkosa, a posebno me motiviraju političari koji mi ne žele doći na intervju. Pa onda ja dođem njima na presicu ili neko rezanje vrpce…
Što onda danas, u Hrvatskoj, uopće znači – biti novinar? Na to pitanje Nataša Božić Šarić daje vrlo slikovit odgovor:
“Danas to u Hrvatskoj znači da ćeš za male novce i uz puno ‘hejta’ – jer ‘svi ste vi dnovinari isti’, imati pun inbox, messenger i mail teških priča ljudi koji se javljaju i s kojima liježeš i ustaješ i zbog kojih ne odustaješ. “
Zanimalo me i je li tijekom svoje bogate karijere bilo trenutaka u kojima je razmišljala o napuštanju profesije. Da (više) nije novinarka, čime bi se bavila? Njezin odgovor je možda pomalo neočekivan: bila bi automehaničarka ili hausmajstor.
“Obožavam popravljati stvari, volim raditi rukama, nepopravljivi sam popravljač! Možda bi brojni političari bili pošteđeni mojih napornih pitanja i komentara da je mama Ana bila popustljivija i pustila me u automehaničarsku srednju školu. Sad bih negdje imala duševni mir, mlatila novce u trlišu, klijenti bi se trgali za moj termin, a sada svi bježe od njega (smijeh).”
Njezin odgovor da bi, da nije novinarka, bila automehaničarka ili hausmajstor otkriva još nešto: “privlače” je konkretni problemi koje treba riješiti. U poslu i izvan njega najviše ju pokreće osjećaj da nešto ne funkcionira kako bi trebalo i da se tu može napraviti razlika. Zato je u Telegramovom serijalu, koji otkriva koliko naš sustav omalovažava ženske bolesti, odlučila izložiti i vlastitu priču, kroz autorsko vodstvo svog supruga. Kaže da prije toga nije bila svjesna stigme koja u Hrvatskoj prati tzv. “ženske bolesti”, odnosno ginekološka oboljenja. Bilo je teško pronaći sugovornice koje bi otvoreno govorile o iskustvima iz zdravstvenog sustava koji često ne funkcionira u korist pacijentica, pa je Nataša odlučila biti ta koja će progovoriti.
“To je teška priča, za mnoge žene vrlo osobna, intimna, no stotine poruka koje sam dobila nakon što je izišao prvi nastavak feljtona “Ženska bolest”, koje je radio moj suprug, uvjerile su me da je bila ispravna odluka javno se izložiti. Više od pola milijuna žena nema ginekologa! Treba li više od toga reći o važnosti ove priče? “
Na kraju razgovora o profesiji, dotaknule smo se i privatne teme. Nataša Božić Šarić majka je sina, a majčinstvo, govori, nije promijenilo sve, ali ju je učinilo još svjesnijom odgovornosti koliko, kao pojedinac i novinarka, pokušava popravljati društvo – a sada i za svog sina:
“Izazovno je odgajati dijete danas, izazovno je odgajati i mušku djecu. Što da mu kažem kad se suoči s nasilnicima, da ignorira, da bježi, da se suprotstavi, da vrati? To su teška pitanja. Najviše od svega me užasava porast nasilja među djecom koje je čista preslika društva koje smo stvorili mi odrasli. Zato smatram da su empatija, osjećaj za drugoga, sposobnost stavljanja u tuđe cipele – najvažnije što trebamo usaditi djeci, kako bi oni popravili svijet koji smo mi pokvarili.”
Za kraj razgovora, zamolila sam je da svoju poruku s TEDx pozornice sažme u jednu rečenicu: što je ono što bi željela da publika ponese sa sobom kada je posluša?
“Podržite pravo novinarstvo jer kada novinari prestanu pitati, ljudi su na gubitku”, poručila je Nataša Božić Šarić.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Instagram, Unsplash
