Bilo je to jedno tipično, vremenski prevrtljivo predvečerje u kojem smo se ovih dana našle s Ninom Štulić, novom protagonisticom naše rubrike “Ulovljeni na izlasku iz ureda”. Ugostila nas je kod sebe doma na samom kraju tjedna, kada je utihnula većina poslovnih obaveza, u trenucima koje bismo mogli definirati njenim After5 vremenom. Ondje su nas spremno čekale namirnice za izradu guacamolea – i hladnjak pun vina.
Vino, i to prirodno vino, jedna je velika tema koju smo otvorile s Ninom, u predvečerju koje će uskoro postati večer, a zatim i noć. Ona je enologinja, sommelierka i još mnogo, mnogo toga, gotovo zarazne energije koju s takvom lakoćom širi na ljude oko sebe, da se još jedno naše snimanje u nizu pretvorilo u jedno od onih skoro pa neopisivih doživljaja. Razgovorale smo o životu uz čašu, dvije, tri vina, a u nastavku vam, kroz analogne fotografije Lucije Drače, predstavljam predivnu, radišnu i inspirativnu Ninu Štulić.
Za one koji će te tek otkriti, podijeli s nama par rečenica o sebi!
Za sve koji će me tek “otkriti”, ja sam Nina, dolazim iz najdražeg mi Nina i uskoro punim 29 godina. Trenutno živim u koferu, najvećim dijelom u Zagrebu, dijelom u Ninu, a uskoro ću se raspakirati u Zürichu.
Po struci sam magistar inženjer agronomije smjera vinarstva i vinogradarstva i sommelier trećeg stupnja WSET-a. Dakle, bavim se vinima, u najmanju ruku, a uz to sam i veliki zaljubljenik u vina!
Vino je profesija, ali i jedna velika ljubav, zar ne? Kada i kako je sve počelo u tvom slučaju?
Bavljenje i ljubav prema nečemu dvije su različite stvari, a za mene je krenulo od ‘baviti’ pa do ‘voljeti’, što je puno rjeđe u ovom biznisu, rekla bih.
Počela sam se baviti vinima 2016. godine kada sam upisala diplomski smjer Vinarstvo i vinogradarstvo na Agronomskom fakultetu. Iako nisam bila student za poželjeti i puno sam više pažnje usmjeravala na provode, prijatelje i simpatije, uspjela sam razviti osnovni interes za vino, vinovu lozu i ekološku poljoprivredu koja me uvijek na neki način oduševljavala i održavala zainteresiranom za poljoprivredu kao takvu.
“Dok god je nešto bilo logično, gdje god su se prijateljski i simbiotski ispreplitale znanost i priroda, to je bila moja pitka voda!“
Nakon završetka studija 2018., jako zelena i neozbiljna, otišla sam na prvu berbu na Pelješac gdje sam sudjelovala u procesu prerade i proizvodnje vina. To je bio moj prvi podrumarski posao i bliski susret s konvencionalnim vinarstvom. Radila sam s divnim ljudima. Bilo je to jako dobro iskustvo.
Bio je to i šamar realnosti kada sam shvatila da upravo počinjem graditi svoju karijeru, ali bez svjesnog propitkivanja što zbilja želim i volim raditi, vjerujem li i ispunjava li me to što radim?
Budući da nisam znala odgovore na sva ta pitanja, vodila sam se, kako to često i radim, eliminacijom onog što ne želim raditi!
Eliminirala sam tako rad s konvencionalnim, industrijskim vinima koja nastaju velikim kemijskim intervencijama i podosta unificiranim receptima. Većina ljudi ne može ni pojmiti da je vino nešto drugo osim samog grožđa.
Poželjela sam se okušati u nečemu s čime se i nisam baš susretala kroz studij. Dopustila sam da instinkti odrade većinu posla, jer iskustva i znanja nisam imala puno, a moje uzbuđenje i znatiželja za novom berbom bili su preveliki da bih čekala sljedeću berbu na ovoj hemisferi, pa sam se uputila u Južnu Afriku.
“Dobila sam posao, smještaj na predivnoj farmi, auto, minimalnu plaću i prijedlog koju knjigu da pročitam prije no što stignem u Stellenbosch.“
Radila sam sve što se dalo raditi, od sudjelovanja u određivanju berbe grožđa, pripreme podruma, primanja, selekcije i prerade grožđa, vinifikacije, pretakanja, punjenja, pražnjenja i čišćenja bačvi, pumpi i drugih spremnika pa do svakodnevnih organoleptičkih i laboratorijskih kontrola vina.
U gotovo četiri mjeseca u vinariji Longridge u Stellenboschu (Cape Town), upoznala sam se s drukčijim pristupom u vinogradima i podrumu, upoznala sam se s ljepotom spontanih fermentacija, važnošću interakcije i suživota životinja, biljaka i čovjeka te koliko je bitno strpljenje pri proizvodnji vrhunskog vina.
“Bio je to intenzivan, ali i inspirativan period u kojem sam se potpuno zaljubila u vina i malo bolje upoznala tko jesam i tko mogu biti.“
Po povratku u Hrvatsku trebala sam završiti svoj istraživački diplomski rad na temu “Identificiranje nepoznatih genotipova vinove loze na području Ravnih Kotara”, s kojim sam obranila diplomu 2019. godine.
Nakon ljetne sezone htjela sam se okušati u zimskim radovima u vinogradu pa sam se zaposlila sezonski u poznatoj štajerskoj organskoj vinariji Tement. Tu sam baš tvrdo “šljakala”. Kakav afterwork, to nije postojalo za mene, ali iz današnje perspektive, jako mi je drago da sam i to osjetila na svojoj koži.
Prvi val korone i lockdowna natjerao me da se vratim u Hrvatsku, gdje sam se zaposlila u Boškincu kao voditelj vinskih degustacija. Nedugo nakon sam u Zadru sudjelovala pri otvaranju vinoteke distribucijske kuće Atrox gdje sam imala priliku upoznati neke od najvećih vinskih legendi poput Joška Gravnera. Taj put me doveo da položim i treći stupanj ‘Wine and Spirit Education’ škole za sommeliere.
Početkom 2022., na putu da se preselim u Zürichu, dogodio se projekt Nesputana vina (op.a. vinoteka specijalizirana za organska, biodinamička i prirodna vina) u Zagrebu i sve ostalo je povijest!
Što sve biti vinski stručnjak znači iza kulisa? Što je ono što ne vidimo, a ti se time baviš?
Ima tu mnogo nevidljivih stvari jer sam kroz zadnjih godinu i pol radila u maloprodaji, veleprodaji te kreiranju brenda. Paralelno s tim, veliki, a nevidljivi zadatak je raditi sa i razumjeti proizvođače koji se ne podvrgavaju trendovima, već proizvode autentična vina koja karakteriziraju njihov teroar. Neka sam vrsta pismonoše.
Smatram da vina imaju snažnu moć kao medij u prenošenju nekih puno većih poruka. Inspiriraju me vrijedni i kreativni ljudi koji nisu podredili svoje kratkoročne ciljeve zarade nauštrb plemenitosti ove biljke, budućih naraštaja i prirode o kojoj smo i uvijek ćemo ovisiti.
Moja pažnja je usmjerena na cijeli proces i način proizvodnje, različite filozofije u vinogradima i podrumima, osluškivanje pristupa te različitih doživljaja i saznanja vinara te konačno degustacija i stavljanje njihovih vina u kontekst potrošača.
Velik je zadatak osvijestiti kupca da jeftin proizvod nije best buy ako je netko drugi platio njegovu punu cijenu i ako se njegovom proizvodnjom stvara ogroman otpad te ga informirati o tome da s druge strane možemo podržati one koji daju sve od sebe da stvaraju nove resurse, na primjer.
Misliš li da se ikada prestaje učiti? Koliko ti je bitno stjecanje novih znanja i razvijanje novih vještina?
Ne prestaje. Kako bi i moglo? Svake godine, kroz vinare s kojima surađujem, priroda sve nas može naučiti nečem novom, ako to dopustimo. Osim toga, ljudi sve više žele znati o proizvodima koje konzumiraju, a mi smo tu da te informacije želimo i možemo podijeliti.
Također, budući da ovaj “novi” val artisanal vinarstva ipak predstavlja simbiozu tradicionalnog vinarstva i modernih tehnika uz izražavanje važnosti vrhunske kvalitete i zdravlja grožđa, smatram da je apsolutno bitno raditi na komunikaciji o tome što su prirodna vina danas i educirati kupce o “greenwashingu” koji se uz njega vezao.
Uz to, obavezno pratim nova istraživanja koja se vezuju za područje mojih interesa jer mislim da je stjecanje novih znanja i razvijanje i usavršavanje stečenih vještina neophodno za biti relevantan u bilo kojoj struci.
Gdje te sve posao vodi ovih dana?
Budući da se sprema sezona, obilazim neke od restorana s kojima radimo, gdje radim na edukaciji osoblja. Tako sam ovaj mjesec bila na Pagu, u Zadru, na Braču i Hvaru. Netom prije smo bili timski u Sloveniji, Slovačkoj te na Karakterre festivalu u Austriji. Osim toga, prije par mjeseci sam obišla nekoliko novih zanimljivih vinarija i posjetila obitelji s kojima već surađujemo u Italiji na Siciliji. Veliki sam posjet napravila i Španjolskoj, od Penedesa do Ruede i Ribere de Duero.
Što te najviše ispunjava u tvom poslu?
Uživam u dinamičnosti i kreativnosti svog posla, a najviše me od svega ispunjava upoznavanje zanimljivih i autentičnih ljudi, različitih filozofija i pogleda na svijet. Ispunjava me i dijeljenje informacija u različitim oblicima, a da su pitke mojim sugovornicima i slušateljima. Ne postoji šablona kojom se služim i svakom novom zadatku težim pristupiti individualno. Radi li se o slaganju vinske karte, eventu, edukaciji osoblja ili vinskim radionicama.
Koji su ti manje omiljeni trenuci u poslu?
Najgori dio posla mi je susretanje s ljudima koji svoj posao rade površno, a olako se nazivaju stručnjacima. Vrlo važno je biti “zvijezda” i biti u centru (upitne) pažnje, a staza kojom se putuje često su tek mrvice kruha, bez dubokog traga i smislene poruke.
Kaubojski pristup i jeftine drame u kojima se ne zna tko pije, a tko plaća, nepoznavanje osnovnih pravila bontona te neprofesionalnost je ono što neke trenutke čini, u najmanju ruku, manje dragima.
Najdraži projekt na kojem si radila u posljednje vrijeme?
Otvaranje vinoteke Nesputana vina meni je jako dragi projekt na kojem sam sudjelovala od samog početka, kroz koji sam se susrela s mnogim novim izazovima, ali stoga i naučila mnogo. Drago mi je da sam dio ovog projekta jer sam upoznala zbilja divne ljude s kojima želim održavati prijateljstva i drage mi susrete.
Uz to, Manifeast event je prvi event koji sam organizirala u suradnji s kolegicom cheficom Katarinom Vrenc i uz pomoć dragih ljudi koji su nam pomogli kroz cijeli proces i na dan eventa, a kojim smo okupile vrhunske stručnjake eno-gastro scene iz cijele Europe, izložile divne mlade hrvatske umjetnike, i to uz večeru visoke kuhinje na kojoj su se točila prirodna vina. Rekla bih da je to bio prvi takav event u Zagrebu!
Trenutno razvijam novi zanimljiv projekt, o kojem možemo nekom drugom prilikom…
Klasično radno vrijeme? Ne postoji! Nekad ću odraditi 12 sati, cijeli dan, 8 sati ili 4 sata. Volim dinamiku i odsustvo klasične rutine pa mi to odgovara.
Kako ti je izgledao današnji radni dan?
Danas je subota pa sam se bavila projektom koji sam spomenula, odnosno festivalom koji planiram organizirati u Ninu. Trenutno, dogovaram nekoliko suradnji te zajedno s ilustratoricom Klarom Rusan konceptualiziram autentični program festivala kroz vizualni identitet.
Za posao sam kratko analizirala svoje tejsting bilješke i poslala mišljenje o odabiru portfelja jedne slovačke vinarije s kojom Nesputana vina započinju suradnju ovo ljeto! Ne propustiti to.
Gdje ideš nakon posla?
Danas idem na rođendan dragom kolegi kojeg sam nedavno upoznala na treninzima kod svog omiljenog trenera, Jakova Kosovca za kojeg imam apsolutno sve preporuke i besramno ću iskoristiti ovaj razgovor da ga spomenem ovdje!
Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje između radnog i slobodnog vremena?
Radno i slobodno vrijeme su mi se kroz zadnjih godinu dana potpuno isprepleli. Budući da su moji hobiji jako vezani uz posao, kao i projekti koje razvijam sa strane, gotovo je nemoguće opustiti se u nekoj drugoj aktivnosti. Ne želim da to tako i ostane, ali zasad drukčije ne znam!
Jedino tko me može uspješno switchati između radnog i slobodnog vremena su moji najbliži ljudi s kojima kao da sam na drugoj planeti, dobar izlazak ili briga o svom tijelu i zdravlju, bilo to kuhanje, trening, joga, pisanje, plivanje…
Omiljena afterwork mjesta u gradu?
Ako ne radim od doma, uvijek se veselim prigrliti fjaku i složiti se na kauč ili terasu pred kraj dana. Ako pak radim od doma, volim otići đir do Maksimira ili na spontano random druženje – gdjegod. No, češće si volim priuštiti vrijeme za sebe tokom dana, ako mi to raspored dopusti – komotniji jutarnji trening, rastezanje, prisutno i svjesno buđenje u novi dan pa onda čak i raditi do kasnije navečer.
Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?
Moj omiljeni After 5 je barem pola sata mira – bez vanjskih zvukova, elektronike, mobitela, laptopa, pričanja, a ni slušanja. To može biti doći doma na terasu ili pak baciti se na “šugaman” uz more, napraviti si piće po želji, uživati, disati! Prepustiti da se sve upije, razmisliti o greškama i pobjedama kroz dan, ali pokušati se ne opterećivati s onim što me čeka sutra – radim na tome!
Savršeni nastavak je dobra masaža stopala, njegove kulinarske i moje vinske poslastice.
FOTOGRAFIJE: Lucija Drača
