Kada sam prije sada već skoro dvije godine dala otkaz (*neki dan sam osvijestila ovaj datum i još uvijek mi je surealno koje sam sve stvari skinula s poslovne bucket liste u tako malo vremena), bila sam prilično sretan, ali i ruku na srce prilično “mrtav” čovjek. Nanizane godine hardcore rada u većem digitalnom mediju na meni su ostavile traga, a um, tijelo i duša vapili su za poštenim odmorom.
Pogledala sam stanje na računu da provjerim mogu li si dopustiti “luftanje perja” i zaključila da kreće taj dugo sanjani “me time”.
Odmor između dva posla
Shvatila sam da smo toliko ogrezli u hustle kulturu, u trenutku kada su me jedan za drugim počeli zvati kolege iz drugih medija i suradnici, koje je po spoznaji da odlazim iz bivše mi tvrtke zanimalo jedno i jedino: di ćeš sad? Bilo je pomalo komično uloviti ih na telefonu, totalno nespremne za moj odgovor koji bih im uputila, a koji je otprilike glasio “nigdje”. Ne idem nigdje. Da, dobila sam već nekoliko laskavih ponuda za posao na koje bi trebalo relativno brzo odgovoriti, ali dugujem sama sebi odmor i rekapitulaciju proteklih godina, prije nego se ikome drugome obvežem – ili kako će se pokazati – prije nego pokrenem vlastiti biznis.
Pretrpavajući svoj mini auto svime što će mi biti potrebno za barem mjesec dana, sama sa sobom početkom lipnja 2022. uputila sam se na more, u malo i robinzonsko mjesto na otoku koje mi je oduvijek bilo sigurna luka. Isprva je isprogramirani, poslovni dio mene živio u uvjerenju da će mi biti dosadno bez društva, da u mjestu u kojem takoreći nema dućana, a ni previše dodatnih sadržaja neću imati što raditi, da ću za tjedan dana već čupati kosu od želje za radom, kreativom, produkcijom tekstova… O, kako sam se prevarila. Na kraju sam svoj boravak na moru produljila za dva, ako ne i tri tjedna, još uvijek nespremna suočiti se s uobičajenom radnom kolotečinom, ali i svjesna potrebe za daljnjim punjenjem baterija.
Shvatila sam da nije samo stvar toga što morate rekapitulirati dojmove i posložiti sami sebe za nešto novo, već nam svima s vremena na vrijeme treba da jednostavno ne radimo – ništa. U klasičnom radnom tjednu to si rijetko možemo priuštiti, a i vikendi postaju krajnje upitni, dok hvatamo konce vlastitih života, rješavamo obaveze i zadovoljavamo potrebe svojih bližnjih. U tom mjesecu lipnju, shvatila sam da moje ništa već godinama ne postoji, da su tuđe želje i interesi uvijek bili ispred onih vlastitih, da ne pamtim kada sam smirena (ili zdrava) dočekala Božić, a da su godišnji odmori na koje sam odlazila više bili pokušaji i improvizacije, no dva tjedna čistog mira i odmora od posla i poziva.
Nekad u tom periodu mog tzv. sabbaticala između dva posla, zvala me jedna klijentica koja je mislila da još radim i ponosno izjavila: ovo je najbolja moguća stvar koju si napravila za sebe. Ispričala mi je kako apsolutno svima koji odlaze s radnog mjesta prvenstveno savjetuje da se dobro odmore (ako imaju tu mogućnost, ne samo vremensku, već i financijsku) i da je to bila i njena praksa prije nego se s guštom bacila u novu poslovnu pustolovinu.
Dane na moru “kratila” sam radeći sve one stvari koje nisam već dugo, ili jesam, ali uvijek u nekom grču i stresu zbog nedostatka vremena, kojeg sam sad odjednom imala napretek. Buđenje u 10 ujutro? Može. Elaborirani doručak za jednu osobu? Yes, chef. Odlazak na plažu u podne na opći užas moje bake i dermatologa? Apsolutno (bez brige, nisam se pržila). Čitanje knjiga, solo odlasci u kino, gledanje u more satima, besciljne vožnje automobilom po otoku i otkrivanje dosad neotkrivenog… Nanizalo se tu sitnica u kojima sam sada uživala punim plućima, uz zaključak da sam nakon godina predanog rada sve to sada stvarno i zaslužila.
Odmor između dva posla svakako je bio ugađanje samoj sebi, uz slatki osjećaj dokolice, ali je isto tako podrazumijevao i rad na sebi. Zamislite scenarij u kojem imate taj veliki komad vremena koji ste si odjednom oslobodili i sada možete zaviriti u vremenski prozorčić zvan prošlost, sabrati dojmove i bez uobičajene strke i buke koja vas inače okružuje podvući crtu, podijeliti si neke lekcije, dati do znanja što ste mogli, a niste, što jeste, a niste trebali, kako biste na kraju dana zatvorili jednu staru ladicu i zatim otvorili onu novu.
Kada sam bila odmorena i poslagana, spremna ići korak dalje u karijeri i donositi bolje odluke za sebe, u tom se trenutku u mojoj glavi počeo stvarati roj ideja, želja i ciljeva, a uzbuđenje koje sam osjećala pri pomisli da bih jednog dana u skorijoj budućnosti mogla pokrenuti vlastiti portal nadjačalo je svaku priliku koja mi je pružena za još bolju plaću, još bolju poziciju i još bolji opis posla u nekoj drugoj firmi. Danas upravo taj mentalni i tjelesni break koji sam si priuštila smatram ključnim za smjer u kojem sam otišla i na neki način, baš poput klijentice iz ranijeg dijela priče, postajem jedna od najvećih zagovornica toga da si, ako imamo priliku, priuštimo to dragocjeno vrijeme za “ništa i sve” između dva posla.
Koje su prednosti odmaranja između dva posla?
Mnogi ljudi odlučuju odmah započeti novi posao jer im je potrebna stalna plaća i/ili mogućnost korištenja godišnjeg odmora. Neki također smatraju da je važno odmah započeti posao jer žele ostaviti dobar dojam kod svog novog poslodavca. Ako si možete priuštiti biti bez prihoda nekoliko dana ili tjedana, i mislite da vaš novi poslodavac razumije ovaj prijelaz, uzimanje slobodnog vremena između poslova može biti vrlo korisno za well-being, piše Indeed Career Guide.
Ovo su neke od prednosti:
- Slobodno vrijeme za aktivnosti koje nemaju veze s poslom
- Prilika za opuštanje i punjenje baterija uoči novih izazova
- Vremenski okvir za razmišljanje i refleksiju
- Poboljšanje mentalnog zdravlja
- Boost produktivnosti
- Vrijeme provedeno s bližnjima
- Mogućnost putovanja
- Prilika za uzeti slobodno (jer uz probni rok na novom poslu potencijalno neće biti moguće)
FOTOGRAFIJE: Unsplash, Rimowa, Jacquemus, Instagram
