Ako ste u ovoj digitalnoj eri i dalje obožavatelji pisanja rukom, prva očita stvar je da volite kupovati i pomno planirate kupovinu svakog novog rokovnika ili planera. A druga očita stvar je da ste se, barem putem oglasa na društvenim mrežama, već susreli s brendom Paper Republic, specijaliziranim za kožne rokovnike koji traju, čijem marketinškom timu valja čestitati, jer kvalitetno plasira oglase na svoju ciljanu publiku. Pronalazim se baš u toj publici i za Paper Republic sam posredstvom oglasa doznala još prije nekoliko sezona. Ove sam jeseni, pak, na jednom kratkom, ali vrlo sadržajnom putovanju u Beč, dobila priliku navratiti u predivnu Paper Republic trgovinu koja je taman za mog boravka otvarala vrata u samom srcu Beča. Ondje ću se upoznati s Jérômeom Bacquiasom, osnivačem brenda, koji će mi ispričati kako je započeo, a zatim i izgradio biznis, ali i zašto vjeruje u analogne, taktilne alate za bilježenje, čak i uz svu moguću tehnologiju koja nam je danas dostupna. Zakoračite u Paper Republic svijet u nastavku.
Adresa koju se isplati posjetiti u Beču: Paper Republic
Google Maps me odveo na adresu Sonnenfelsgasse 3, nakon čega sam shvatila koliko je lokacija Paper Republica doista centralna. U neposrednoj je blizini Stephansplatza, a opet je uvučena i odvojena od direktne turističke gungule. Već me dugo jedna trgovina nije toliko fascinirala i potaknula da poželim ostati još neko vrijeme. A već sam se ionako dosta zadržala da razgledam ponudu rokovnika, istražim mogućnosti personalizacije, popijem kavu s Paper Republic timom u kafiću u sklopu trgovine… Dublje u interijeru je koncipirana i mogućnost korištenja stolova i sjedećeg prostora za coworking, što sam prepoznala kao sjajnu stvar za građenje Paper Republic zajednice koja će se okupljati ovdje.
Upravo u tom prostoru, okružena kožnim rokovnicima svih vrsta i mirnom atmosferom koja u tom trenu čak ni ne nagoviješta da će ubrzo biti veliko, svečano otvorenje Paper Republica, susrećem Jérômea Bacquiasa. Ugodno me iznenadio svojom neposrednosti koja se rijetko susreće u trgovinama, pogotovo na prodajnim mjestima onih brendova koji su izrasli u globalno poslovanje.
Razgovor odmah kreće u smjeru smisla rada, ambicije i toga kako se gradi posao koji traje. Jérôme mi priča kako je Paper Republic nastao 2012., u trenutku kada je napuštao korporativnu karijeru u konzaltingu, i to baš uoči rođenja prvog djeteta. “Došao sam do točke kada sam znao da se nešto mora promijeniti. Karijera mi je postajala sve besmislenija i sve udaljenija od onoga što sam cijenio. Trebao sam stvoriti nešto trajno, nešto što bi donijelo smisao i mom životu i životu drugih.”
Kaže da je u tom trenutku najveći okidač bilo očinstvo. “Ideja da ostatak života provedem penjući se korporativnom ljestvicom djelovala je prazno. Želio sam neovisnost, izgraditi nešto opipljivo i stvarno.”
Posebno ga je oblikovalo iskustvo života u Beču, gdje je, kaže, kao stranac osjećao da mu je prostor za stvaranje karijere bio ograničen, pa je upravo to postalo razlog da započne vlastitu priču. “Počeo sam sam izrađivati rokovnike, kombinirajući ljubav prema zanatstvu, pisanju i bezvremenskom dizajnu. Ono što je počelo kao veliki san vrlo brzo je postalo način života i tako je Paper Republic nastao.”
U trenutku kada tek učiš razgovarati s ljudima koji proizvode kožu, papire i uveze, najlogičniji je strah da ne znaš dovoljno. Jérôme pak tvrdi suprotno: da je njegovo početno neiskustvo prema materijalima zapravo oblikovalo brend.
“Počeo sam s praznom stranicom, bez unaprijed stvorenih predodžbi, samo s instinktom i željom za jednostavnošću. To što nisam znao što se ‘ne smije’ napraviti dalo mi je slobodu da eksperimentiram i stvaram bez previše razmišljanja.”
Zanimljivo je da to načelo i danas definira njihove proizvode. “Iz perspektive korisnika već sam znao što je najvažnije: osjećaj kvalitetnih materijala, taktilnost pisanja na papiru i želja da predmet s vremenom još ljepše stari.”
Zanimljivo je da, unatoč eksploziji digitalnih alata, nije zabrinut zbog tehnologije. Zvuči gotovo nepoljuljano u uvjerenju da analogni predmeti imaju svoje mjesto. “Što više vremena provodimo u digitalnom svijetu, to više žudimo za nečim stvarnim. Papir i olovka nude doživljaj koji nijedan ekran ne može replicirati, fizičku povezanost između misli i ruke. Pisanje usporava; daje ti prostor da razmisliš, da se namjerno izraziš.”
Slažem se s njim da u društvu koje je opsjednuto brzinom i instant rezultatima, analogni alati na neki način donose ravnotežu i pomažu nam da se ponovno povežemo sami sa sobom.
Trebalo je vremena da Jérôme shvati kako Paper Republic nadilazi pojam predmeta i postaje ritual. Otvorenje prve flagship trgovine to je učinilo neupitnim. Ljudi su počeli putovati iz cijelog svijeta samo da bi ih posjetili, da bi podijelili priče o svojim rokovnicima, od kojih neke koriste već godinama.
“Uvijek smo vjerovali da naši proizvodi mogu postati pratitelji u životima ljudi, ali tek kad čuješ njihove priče licem u lice, to postane stvarno”, priča mi Jérôme.
U jednom trenutku razgovor se usmjerava prema najvažnijem dijelu svakog zanatskog brenda, a to je proizvodnja.
“Na početku smo surađivali s vanjskim dobavljačima, ali kako je kompanija rasla, sve smo više proizvodnje prebacivali u vlastite ruke. Lokalna proizvodnja omogućuje nam da održimo najvišu kvalitetu, fleksibilnost i transparentnost i da ostanemo vjerni svojoj misiji. To nije najlakši put, ali jedini je koji se poklapa s onime tko smo.”
Njihov odnos s talijanskim kožarama je priča o prijateljstvu i povjerenju. Ta su partnerstva izgrađena tijekom godina na zajedničkim vrijednostima, poštovanju i dubokoj ljubavi prema zanatu: “Počeli smo s 10 četvornih metara kože, a sada je riječ o tisućama. Posjećujemo ih redovito, ja osobno barem jednom godišnje, a naš tim još češće. Oni su postali dio Paper Republic obitelji.”
U mojoj glavi postoji romantična slika bečke radionice: miris kože, hrpe papira, spora proizvodnja. Koliko je ta slika vjerna svakodnevnoj stvarnosti njihovog tima, pitam ga?
“Definitivno ima istine u tome, miris kože zaista se širi posvuda, ali to je i živo, užurbano mjesto. Naš tim je mlad, internacionalan i pun energije. Mislim da je riječ o mješavini romantike i stvarnosti: pedantan ritam kožne izrade susreće brze zahtjeve ispunjenja i logistike. Neki dani su mirni i zamišljeni; drugi su puni buke i kretanja. Ta ravnoteža između zanata i modernosti ono je što održava duh Paper Republica živim.“
Jérôme mi potvrđuje da je danas najveći izazov pronaći ljude s pravim vještinama ili spremnošću da ih uče, i to u vremenima koja vrijednost vide u brzini, a ne u strpljenju. Zanatu treba posvetiti vrijeme, a vrijeme je bitno i za učenje zanata. Ali nagrada je jasna: “Kad vidimo naše proizvode u upotrebi – rokovnike ispunjene godinama bilješki, priča i uspomena – znamo da se sav trud isplatio.”
A onda prelazimo na prostor u kojem se već nalazimo, novu flagship trgovinu u srcu Beča. “Naša flagship trgovina, smještena u 400 godina staroj baroknoj zgradi u prvom distriktu Beča, osmišljena je kao prostor za pauzu, razmišljanje i ponovno povezivanje.” Dok govori, ljudi ulaze, izlaze, razgledavaju, piju kavu. Prostor je živ, ali nije bučan, što je rijetko u trgovinama. Njihov La Maison je uistinu dom brenda. Posjetitelji mogu razgledati kolekciju, upoznati tim, popiti kavu, istražiti knjižnicu ili slušati vinile. Recimo da je to sjecište kulture, osjećaja udobnosti i zajednice; Jérôme to opisuje kao utočište u svijetu koji se prebrzo kreće.
Proces pronalaska lokacije zvuči mi nevjerojatno brz, gotovo suprotan uobičajenim mukama oko potrage za idealnim prostorom. “Sve se dogodilo vrlo prirodno. Od prvog emaila do potpisivanja ugovora prošlo je samo nekoliko tjedana, a od tada je transformacija završena za manje od godinu dana.” Želja je bila sljedeća: “Htjeli smo poštovati povijest zgrade i istodobno stvoriti nešto moderno i usmjereno prema budućnosti, ali i dalje u skladu s bezvremenskim osjećajem koji definira naš brend.” U tome su im pomogli arhitektica Laura Karasinski i tim lokalnih majstora i dizajnera. “Odmah je razumjela suštinu Paper Republica i prekrasno je pretočila u stvarnost. Bio je to projekt izgrađen na zajedničkoj viziji i povjerenju, nešto što je autentično nama, Beču i zajednici kupaca koja je s nama rasla svih ovih godina.”
Ekipa Paper Republica priča mi da ovdje planira organizirati razne događaje, od večernjih radionica i suradnji s obrtnicima, do malih koncerata i predstavljanja proizvoda. Cilj je okupiti ljude i stvoriti živu zajednicu oko vrijednosti zanata, kreativnosti i povezanosti.
Jedna tema neizbježno se nameće kad god se raspravlja o brendovima koji grade vrijednost kroz kvalitetu i sporiji temo, a to je pitanje rasta. Kako zadržati ritual i ritam kada porast potražnje nužno ubrzava sve? “Činjenica da sve radimo sami prirodno definira naš ritam. Nemamo vanjske investitore niti gumb koji možemo pritisnuti kako bismo se odmah skalirali – i to je dobra stvar. To nam omogućuje da rastemo organski i zadržimo kvalitetu u središtu svega. Nismo spori radi sporosti; krećemo se tempom koji nam se čini ispravnim.”
Brojke, možda i neočekivano, idu u prilog toj filozofiji. “Danas smo tim od oko 110 ljudi na pet lokacija.” Navodi ih jednu po jednu, kao da govori o članovima obitelji: La Maison, The Ship, The Library, The Bank i The Cathedral. Svaka s vlastitim identitetom i funkcijom. No u planu je okupljanje svih pod jednim krovom. “To je veliki projekt za nas u godini koja dolazi.”
Sve što proizvode, sastavlja se ručno, unutar vlastitog sustava. “Ove godine prodali smo 131 329 kožnih proizvoda i 170 649 papirnih proizvoda, ne uključujući 38 444 kompleta. Uz to smo prodali 71 504 elastičnih vrpci za rokovnike i 52 566 etuija za kartice i novac. U smislu prodaje, ovo je bila najbolja godina u povijesti Paper Republica.”
Jérôme kaže da mu je konzultantska prošlost ipak pomogla. “Struktura i kreativnost idu zajedno. Kreativnom poslu i dalje trebaju dobri procesi jer pružaju prostor u kojem kreativnost može procvjetati. Bez strukture, kreativnost se lako izgubi u kaosu.”
Na kraju razgovora, ne mogu odoljeti postaviti naizgled najjednostavnije pitanje: što za njega znači uspjeh, nakon svega što je izgradio? Odgovara jednako mirno kao i na prvo pitanje. “Uspjeh je za mene i dalje obitelj i ljudi. Ne mjeri se u brojkama, nego u odnosima s ljudima koje voliš i u zajednici koju gradiš oko sebe. Na kraju dana, samo je putovanje samo po sebi pravi uspjeh.”
Na izlasku iz trgovine ponovno pogledam prema unutrašnjosti trgovine, između ostalog vidim i kupce koji pažljivo biraju boju kože, kao da biraju školske bilježnice iz djetinjstva. To mi pokazuje da ljudi i danas žele predmete koji im vraćaju vrijeme i prostor za misao. Dok se vraćam bečkim ulicama, zaključujem sljedeće: dok god postoji čovjek koji želi uzeti olovku u ruke i zapisati misao, postojat će i Paper Republic.
FOTOGRAFIJE: Paper Republic
