U trećoj sezoni serije “The White Lotus”, gdje svaka epizoda nudi barem jedan GIF koji će završiti na internetu, nije lako izdvojiti samo jednog lika. Imamo cijelu galeriju novih bogatih i izgubljenih turista, svatko sa svojim fetišima, neurozama i psihološkim rupama kroz koje upadaju u propast. No ako su u prethodnim sezonama srca publike osvojile Jennifer Coolidge i Aubrey Plaza, ovoga puta sve su oči uprte u jednu majku – onu koju glumi Parker Posey.
Upoznajemo je kao Victoriju Ratliff, suprugu južnjačkog financijera, koja sa svojom obitelji dolazi na luksuzni odmor u Tajland. Ali Victoria nije samo mama. Ona je mama u raspadu, koja pije benzodiazepine, gubi se u vremenu i prostoru, nesigurno posrće po resortu u svileno-psihotičnom transu. Nije ni jasno zna li točno u kojoj se zemlji nalazi. Njezini komentari lebde negdje između uvredljivog, smiješnog i tragičnog. Ona govori ono što svi drugi samo pomisle, kako piše i New York Times.
I dok bi kod manje talentirane glumice ova uloga lako skliznula u karikaturu, Posey joj daje čitav spektar emocija: djetinjastu ranjivost, manipulativnu nježnost, umornu distanciranost i, iznad svega, onu uznemirujuću nesigurnost koja čini da se gledatelj istovremeno smije i brine. Victoria nije samo majka, ona je dijete koje se skriva iza titule mame.
A kako je Posey uopće došla do ove uloge? Sve počinje na jednoj bajkovitoj Halloween zabavi kod Jennifer Coolidge, u New Orleansu. Tema: bajke braće Grimm. Coolidge je bila domaćica, Mike White (kreator serije) bio je odjeven kao Hansel, a Posey je došla kao Pepeljuga, s perikom iz zaboravljene komedije “Spring Breakdown”. Njih dvoje kratko su porazgovarali, ali dovoljno da se u Whiteovoj glavi zapali iskra. Već je razmišljao o liku južnjačke matrijarhinje za treću sezonu i sada je počela poprimati Poseyine crte.
Mjesecima kasnije, u prosincu, White joj je ponudio ulogu. Nije bilo audicije. Samo telefonski poziv i scenarij koji je Posey “progutala” u jednom sjedenju. Preselila se na Tajland na šest mjeseci, smjestila se u luksuznoj vili (koju je dijelila s Michelle Monaghan) i preživjela snimanje u brutalnoj vrućini s vrećicama leda među nogama. “Rekla sam Mikeu: ‘Ja sam žena određene dobi!'” prisjetila se kroz smijeh. Tijekom boravka upoznavala je lokalne žene koje rade, gradila mostove između svog likovnog ludila i stvarnog svijeta.
Tko je Parker Posey?
Za mnoge je ovo predstavljanje Posey u potpuno novom svjetlu. Ali za one koji prate njezinu karijeru, ovdje ima svega što je čini Parker Posey – pomaknuta, nepredvidiva. Rođena u Baltimoreu, odrasla u Laurel, Mississippiju, u obitelji koja se bavila automobilima i kuhinjskim aparatima, s ocem prodavačem i majkom koja je bila kulinarska edukatorica, Posey je bila dijete koje je trebalo zvona na bilježnicama kako ne bi zaboravila zadaću. Balansirala je knjige na glavi i plesala na prstima prije nego što je otkrila da joj srce pripada glumi.
Nakon studija na SUNY Purchaseu, gdje je bila vječno na rubu akademske suspenzije, Posey je počela glumački niz koji danas djeluje gotovo mitski. U 90-ima je bila nezaobilazno lice američke nezavisne scene: “Party Girl”, “The House of Yes”, “Waiting for Guffman”, “Clockwatchers”… Bila je lice downtown New Yorka, duhovita, neurotična, ranjiva, uvijek pomalo izvan fokusa. Time ju je prozvao “kraljicom indie filma”, a ona sama je radije koristila termin “indie tramp”.
Međutim, holivudski sustav nije znao što bi s njom. Ponude su bile neujednačene, ponekad bizarne. Odbila je ulogu u “Girl, Interrupted” (koju je kasnije dobila Angelina Jolie), nije mogla izgovoriti rečenicu “I’m not your Pam-cakes anymore, Dad” na audiciji za “Meet the Parents” s De Nirom, a kad su joj napokon dali ulogu u “Blade: Trinity”, došla je s lažnim očnjacima i zapanjila režisera jer je ispaljivala zvukove “pshew pshew” tijekom pucnjava. To je, rekla je, zvuk koji prirodno ide uz pucanje.
U memoarima “You’re on an Airplane” iskreno piše o svojoj nevoljkosti da igra igru moći. Neki su je zvali svojeglava, drugi luckasta, ali u srži svega bila je glumica koja nije pristajala na kompromise. Zato i jest toliko uvjerljiva kao Victoria jer zna kako je to kad se osjećaš nevidljivo, pa svejedno odlučiš zračiti. Sada, s 56 godina, glumi ono što Hollywood rijetko nudi: ženu u srednjim godinama koja nije ni glamurozna ni mudra ni topla, već samo – stvarna.
I dok serija “The White Lotus” nemilosrdno razotkriva privilegije, klasni jaz i samozavaravanje, Parker Posey tom mozaiku daje srce. Njezina Victoria je fragment nečijeg života koji nismo navikli gledati na ekranu. Ona je smiješna i tužna, grozna i čudesna, i upravo zato – neodoljiva.
FOTOGRAFIJE: The White Lotus
