Okrenite se oko sebe po stanu, prisjetite se svih onih ladica u kojima čuvate stvari za “sudnji dan” (ili pak za apsolutno ništa) i nakratko istražite njihov sadržaj. U moru starih i pomalo zaboravljenih stvari sigurno će se pronaći i poneki komad tehnologije koja vas je nekoć služila, a danas uglavnom skuplja prašinu i čeka taj trenutak generalnog čišćenja doma – ili predstavlja onaj mali dio samozavaravanja da će vam možda nekad ipak ponovno zatrebati.
(I ne tako) dobra vijest je da niste jedini. U toj mjeri niste jedini, da se prema istraživanju Hrvatskog Telekoma pokazalo kako u kućanstvima čuvamo čak 5 milijuna mobitela koje ne koristimo, što znači da naše stare tehnologije, i to samo u pogledu mobitela, po kućama ima i više no nas samih. U duhu današnjeg Dana planeta Zemlje, mi smo se odlučili osvrnuti upravo na ovaj segment na koji se skoro nikad ne osvrćemo u vlastitom domu, a to je elektronički otpad.
Za potrebe pisanja ovog članka, krenula sam u “turneju” po radnoj sobi. Znala sam da ću pronaći relikte vremena, ali vjerojatno nisam očekivala da ću ih pronaći baš toliko. Detektirani sadržaj po ladicama kojima danas skoro više i ne pristupam, mogao bi se opisati kao tehnološka evolucija u malom i izdržao je čak i relativno stroge kriterije jedne selidbe. Jedan od razloga svakako je bila nostalgija: kako baciti svoj prvi Alcatel mobitel koji sam dobila u petom razredu osnovne škole, kada smo štancali SMS-ove nakon škole i išli u minus na računu? Nokiu 3310 na kojoj si po cijele dane igrao zmijicu? Zatim Sony Ericsson telefon na slide koji mi je obilježio srednjoškolske dane, a naročito prve noćne izlaske? Ili Hello Kitty mobitel s prve godine faksa, posljednji iz pre-smartphone ere, jer nas je tada ulovila ova lifestyle manija?
Nakon tog posljednjeg izleta, prešlo se na pametne telefone. Ako smo danas na Samsung Galaxy S24, samo ću reći da je moj prvi smartphone bio Samsung Galaxy S1. Sama ta činjenica čini da se osjećam mnogo starijom no što jesam, no u realnosti portretira kolikom su se brzinom i intenzitetom krenuli mijenjati mobiteli. Naravno da ga još uvijek čuvam u ladici sa starim uređajima, punjačima i popratnim kablovima. U međuvremenu se tu nanizalo još pametnih telefona, hvala nebesima pa ih nisam baš sve sačuvala, ali u kućnoj arhivi je i prvi iPhone koji sam ikad imala (četvorka!), a isto tako i posljednji mobitel kojeg sam arhivirala – Huawei P30 Pro, koji me uvjerljivo najdulje pratio kroz profesionalni i privatni život, čak četiri godine.
Jedan od problema s čuvanjem tehnologije je što vas stalno prati taj osjećaj da će vam možda nešto sa starog uređaja ponovno zatrebati ili, ako je dugo ugašen, pitat ćete se što bi još moglo biti na njemu, pa ga se i dalje nećete htjeti riješiti. A onda će doći onaj A-HA trenutak, kada ćete u deliriju generalke po kući odlučiti pobacati baš sve što vam se nađe pod rukom, a više ne služi svojoj svrsi.
Upravo tako, u “običnom” otpadu nerijetko završavaju ne samo stari mobiteli, već i druga naša nekoć korištena tehnologija: tableti, punjači, fiksni telefoni, powerbanks i wearables, ruteri i kablovi. Završili su i neki moji stari uređaji, jer u prošlosti – rekla bih – nije bilo toliko izražene svijesti o pravilnom zbrinjavanju elektroničkog otpada.
Poziv koji ne propuštaš
Srećom, stvari se mijenjaju, a tvrtka koja kontinuirano radi na educiranju, informiranju i osviještavanju potrošača je ranije spomenuti Hrvatski Telekom, koji u posljednjih nekoliko godina pokreće mnoge istovremeno zanimljive i praktične kampanje. Krajem 2023. godine našu su pozornost privukli suradnjom s dizajnerom nakita Nenadom Soviljem, koji je svoje prepoznatljive medaljone napravio od dijelova starih mobitela i elektroničkih uređaja, i tako nam približio HT-ovu platformu “Poziv koji ne propuštaš”. Platforma je usmjerena na savjesnije upravljanje elektroničkom opremom i otpadom, jer nam upravo ono može pomoći u zaštiti okoliša, poticanju kružnog gospodarstva i učinkovitijeg korištenja prirodnih resursa.
Svjetski je Dan planeta Zemlje i nećemo duljiti s teorijom, već nastaviti s praktičnim infosima za koje možda niste znali, a dobro dođu!
Što sve (ne) znamo o elektroničkom otpadu?
- Riječ je o najbrže rastućoj kategoriji otpada
- Samo 17,4% elektroničkog otpada pravilno je zbrinuto, obrađeno i reciklirano
- Prema Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti, u Hrvatskoj je oko 4,5 milijuna aktivnih mobitela
- Prema istraživanju Hrvatskog Telekoma, imamo 5 milijuna telefona koje ne koristimo
- 40% Hrvata promijeni mobitel unutar dvije godine, odnosno 68% unutar tri godine
- 40% novih mobitela koje će Hrvati nabaviti znači potrošnju 23 milijarde litara vode
- Nepropisno odbačena elektronička oprema onečišćuje podzemne vode teškim metalima
- Pritom toksini iz e-otpada ostaju u organizmu 7-11 godina nakon udisanja
Zašto je bitno adekvatno zbrinuti elektronički otpad?
- Za svaku zbrinutu i recikliranu tonu elektroničkog otpada izbjegava se emisija dvije tone CO2
- Izvlačenjem plemenitih metala iz odbačene elektronike proizvodi se 80% manje emisije CO2 od vađenja iz zemlje
- U pametnom telefonu su 62 kemijska elementa od kojih se mnogi mogu ponovno iskoristiti
Što mi kao pojedinci možemo napraviti?
Svatko se može odazvati “Pozivu koji ne propuštaš” te u svim T-Centrima diljem Hrvatske, u bilo kojem trenutku donijeti tech opremu koju više ne koristi: mobitele, tablete, rutere, fiksne telefone, medijske prijavnike/TV dekodere, punjače, prijenosne punjače, vanjske baterije, kablove, laptope, wearables (satovi, narukvice, slušalice) te je odložiti u za to posebno predviđenu kutiju, a HT će osigurati da se svi prikupljeni mobiteli i oprema, u skladu s ekološkim standardima odgovorno i propisno zbrinu.
Hrvatski Telekom okuplja zajednicu građana
koji brinu i pita vas sljedeće:
Još više o platformi “Poziv koji ne propuštaš” i načinima na koje možete doprinijeti doznajte ovdje.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom
Fotografije: Pexels, Unsplash
