Prema najnovijim istraživanjima, takozvano pravilo 52/17 moglo bi biti najučinkovitiji omjer rada i odmora. I sama sam često svjedok suprotnog: kada se potpuno udubim u pisanje, zna proći i više od sat ili dva, a da se uopće ne odmaknem od računala. Katkad se tek nakon što sam odradila gotovo cijeli zadatak, sjetim da mi se kava potpuno ohladila ili da nisam ni ručala. Kada mi je zadatak iznimno zanimljiv, teško mi je prekinuti posao, no svjesna sam da takav ritam dugoročno nije dobar, pa pokušavam uvoditi kratke pauze svakih 45 minuta.
Pravilo 52/17 čini mi se izvedivim i zanimljivim upravo zato što ne govori samo o minutaži, već i o kvaliteti odmora. Naime, nije riječ o brzom “skrolanju” po mobitelu, nego o stvarnom isključivanju i resetiranju uma. Možda je to i najveći izazov današnjeg rada: naučiti prepoznati trenutak kada treba stati, udahnuti i doslovno pogledati negdje drugdje osim u ekran. Čini se jednostavno, ali u praksi zahtijeva svjesnost, disciplinu i odluku da sebi damo prostor za predah.
Pravilo 52/17
Fast Company piše kako Olivia Remes, istraživačica s Cambridgea, tvrdi da je najučinkovitija kombinacija u kojoj se radi 52 minute, a potom 17 minuta odmara. Pravilo 51/17 je, vjeruje, omjer produktivnosti i pauze koji doista funkcionira, posebno ako se tijekom odmora isključimo od tehnologije. Danas je općeprihvaćeno da redovite pauze tijekom radnog dana povećavaju produktivnost, no koliko bi te pauze trebale trajati, ovisi o metodi na koju se oslanjamo.
Olivia Remes, inače, znanstvenica je s Cambridgea, koja se bavi mentalnim zdravljem. Tvrdi da bi dulje pauze mogle biti učinkovitije u borbi protiv popodnevnog pada energije i kaže da najproduktivniji ljudi rade u prosjeku 52 minute, a zatim uzimaju 17 minuta pauze. Takozvano pravilo 52/17 postoji već neko vrijeme i obećava veću produktivnost te bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Međutim, objava znanstvenice s Cambridgea potaknula je rasprave o toj temi. Remes, koja ima doktorat iz javnog zdravstva i primarne skrbi, tvrdi kako je ovo daleko bolje od rada u dugim, neprekidnim intervalima.
Mozak je, tvrdi znanstvenica, poput mišića, pa može doći do preopterećenja. Stalni priljev e-mailova i Slack poruka, skakanje s jednog kalendara na drugi, zvuk Teams poziva i poruka te neprestani Zoom sastanci dovode do kognitivnog i informacijskog preopterećenja. Budući da većina ljudi ne može jednostavno smanjiti količinu posla, pojavile su se razne metode vezane za produktivnost: Od MTR okvira, koji pomaže u određivanju prioriteta prema važnosti i vremenskom utjecaju zadataka, do time blockinga, metode kojom se radni dan unaprijed dijeli na blokove posvećene određenim aktivnostima, pa sve do popularne Pomodoro tehnike koja rad strukturira u kraće intervale fokusiranog rada i kratkih pauza.
Svi ovi pristupi imaju isti cilj: povećati koncentraciju i smanjiti raspršenost pažnje, no čak i uz sve te alate, pa i uz pomoć umjetne inteligencije koja preuzima dio mentalnog tereta, koncentracija od samo nekoliko sati dnevno i dalje je izazov. Zato nije važno samo kada uzimamo pauze, nego i kako.
Pauza bez upotrebe tehnologije
Remes objašnjava da su znanstvenici otkrili kako su “najproduktivniji ljudi tijekom pauze na poslu potpuno isključeni od tehnologije”. Dakle, ne provjeravaju e-mailove niti scrollaju po Instagramu, TikToku ili X-u. Umjesto toga, u potpunosti se odmaraju i daju si priliku za opuštanje i regeneraciju. Dakle, nije samo važno da pauza traje 17 minuta, nego je važan i način na koji provodimo tu pauzu.
Isključiti se, naravno, nije jednostavno, pogotovo u radnoj okolini koja ne nudi fleksibilnost za pauze izvan unaprijed zadanih termina. No, čak i ako ne možete izdvojiti punih 17 minuta, dovoljno je svakih sat vremena nakratko ustati od stola: otići po kavu, prošetati po uredu ili jednostavno gledati kroz prozor i razmisliti što ćete jesti za večeru. I to može napraviti razliku.
FOTOGRAFIJE: Unsplash, Pexels
