Tzv. “pravo na isključivanje” novi je zakon u u Australiji o kojem smo pisali ovdje, a prema kojem poslodavci neće smjeti kažnjavati zaposlenike koji se odbiju javiti izvan radnog vremena. Slične se prakse provode ili su u pripremi u Portugalu i Engleskoj, gdje je “the right to disconnect”, u nekom od oblika, također tema razgovora i rasprava među poslodavcima i zaposlenicima.
Pravo na isključivanje razmatra se i u Engleskoj
The Times piše da, iako u Engleskoj kršenje kodeksa o radu izvan radnog vremena samo po sebi vjerojatno neće dovesti do sudskog postupka, moglo bi pridonijeti većoj odšteti koju određuju sudovi. Naime, zaposlenici koje šefovi stalno kontaktiraju izvan radnog vremena, mogli bi dobiti tisuće funti više u odšteti na sudu, prema planovima koje razmatra tamošnja vlada.
Laburisti su se obvezali uvesti pravo na isključivanje, omogućujući zaposlenicima da odvoje svoj poslovni i privatni život. Kao inspiraciju, razmatraju primjere iz Irske i Belgije. Novi bi zakon uključivao kodeks ponašanja dogovoren između poslodavca i zaposlenika, kojim će se postaviti očekivanja o radnom vremenu, kao i o vremenu kada zaposlenici mogu očekivati da ih se kontaktira.
Prema saznanjima The Timesa, poslodavci koji više puta prekrše takav dogovor, mogli bi dobiti dodatne tisuće funti na već postojeće troškove odštete, ako slučaj dođe do suda. Iako samo kršenje kodeksa o radu izvan radnog vremena vjerojatno neće dovesti do sudske tužbe, zaposlenici bi ga mogli iskoristiti kao olakotnu okolnost za sebe, poboljšavajući svoje šanse za pobjedu u slučaju i povećavajući potencijalnu odštetu.
Acas je neovisna javna institucija koja se u Engleskoj bavi radnim odnosima. Pruža besplatne savjete o radničkim pravima, najboljim praksama, politikama te rješavanju sukoba na radnom mjestu, kao i usluge posredovanja i arbitraže. Poslodavci nisu obvezni slijediti politike Acasa, ali njihovo nepoštivanje može rezultirati većim novčanim odštetama, ako se utvrdi da je došlo do povrede zaposleničkih prava. Prema izvorima iz vlade, razmatra se uvođenje slične kazne za tvrtke koje opetovano krše dogovore o radu izvan redovnog radnog vremena, a stručnjaci vjeruju da bi one mogle iznositi tisuće funti.
Još se razrađuju detalji kako bi pravo na isključivanje moglo izgledati, a jedan je izvor za The Times komentirao kako to pravo mora biti specifično za svako radno mjesto; odnosno poslodavci i zaposlenici bi međusobno trebali dogovoriti uvjete, umjesto da bude nametnuto rješenje.
Ben Smith, viši suradnik u jednoj odvjetničkoj firmi specijaliziranoj za radno pravo, u razgovoru za The Times je rekao kako očekuje da promjene neće značajno utjecati na svakodnevno poslovanje, no svakako je velika nepoznanica kako će izgledati konkretna provedba takve politike. Inače, pravo na isključivanje u Engleskoj je dio šireg paketa reformi radničkih prava koje uvode Laburisti. Ostale mjere uključuju zabranu eksploatacijskih ugovora s nultom satnicom, pravo na bolovanje i zaštitu od neopravdanog otkaza od prvog dana nakon probnog roka.
Irska i Belgija kao inspiracija
Kada je pravo na isključivanje predloženo prvi put, smatralo se da će biti zakonski utemeljeno, no s vremenom je ublaženo zbog različitih radnih obrazaca i činjenice da jedno rješenje ne može odgovarati svima. To znači da će vlada vjerojatno inzistirati na tome da tvrtke, iznad određene brojke zaposlenih, moraju dogovoriti kodeks ponašanja, ali neće propisivati što točno treba biti uključeno u taj dogovor. Izvor iz vlade rekao je da neće nametati ništa na što se u tvrtkama nisu sami složili.
Irska je poslužila kao jedna od “inspiracija” za ovu praksu. Tamo poslodavci i zaposlenici — često uz doprinos sindikata — razvijaju politiku prava na isključivanje, koja definira normalno radno vrijeme zaposlenika i okolnosti u kojima ih se može kontaktirati izvan tog vremena. Takva politika prepoznaje da neke tvrtke ne rade po standardnom radnom vremenu i trebaju biti u mogućnosti odgovoriti na potražnju. Iako nije zakonski obvezućuja, kršenje te politike može se koristiti u sporovima oko radničkih prava. S druge strane, u Belgiji je ova politika podržana zakonom i odnosi se na tvrtke s više od 20 zaposlenih te na sve državne službenike. Međutim, nepoštivanje kodeksa nije prekršaj samo po sebi.
Kako pravo na isključivanje izgleda u Portugalu?
Najnovija zemlja koja je uvela slične mjere je Portugal. Prakse i politike zakonski su utemeljene, a tvrtke mogu dobiti kazne do 10 tisuća eura. Pravo na isključivanje tamo je uvela vladajuća Socijalistička stranka krajem 2021., uslijed promjena u radnim praksama uzrokovanih pandemijom. Zakon propisuje da tvrtke s više od deset zaposlenih mogu biti kažnjene spomenutim iznosom ako kontaktiraju svoje zaposlenike izvan njihovog redovnog radnog vremena, što u Portugalu znači do osam sati dnevno ili 40 sati tjedno. Zaposlenici mogu biti kontaktirani u hitnim situacijama, no zlouporaba tog izuzetka kasnije se može procesuirati kao ozbiljan radni prekršaj, piše The Times.
Ben Lambert, vlasnik tehnološke tvrtke Checkfirst, drži se novog zakona u Portugalu jer želi potaknuti dobar balans između poslovnog i privatnog života. Cijeni što su zaposlenici zaštićeni od nepoštenih radnih praksi koje forsiraju rad, ali je dodao kako može doći i do problema. Ako, recimo, zaposlenici rade nakon 17 sati jer projekt hitno mora biti dovršen, može doći do otežavanja posla ako ne mogu kontaktirati kolege za pomoć.
U portugalskom dokumentu vezanom za pravo na isključivanje stoji:
“Pandemija je donijela značajnu promjenu u fleksibilnom i remote radu u mnogim tvrtkama. Dobri poslodavci razumiju da, kako bi zaposlenici ostali motivirani, moraju imati mogućnost isključivanja. Uvest ćemo pravo na isključivanje kako rad od kuće ne bi pretvorio domove u ured koji radi 24/7.”
FOTOGRAFIJE: Pexels
