Ako imate osjećaj da se poduzetništvo u današnjem svijetu i modernom društvu često romantizira, dojam vas ne vara. Medije uglavnom pune priče o uspjehu i pojedincima koji su ostvarili velike stvari, no rijetko kada imamo priliku čitati o tome kako su izgledali njihovi počeci, koliko je truda, rada i muke bilo uloženo da bi određeni projekt uspio, što se događalo kada neki projekti nisu uspjeli? Koje su se greške radile putem? Kako je ulazak u nemirne vode poduzetništva utjecao na mentalno zdravlje pojedinaca?
Osvježavajući pristup poduzetništvu, a u ovom kontekstu i ženskom poduzetništvu, ovih je dana dao Inc. Magazine, koji je na svojim stranicama ugostio Sallie Krawcheck, svojedobno “najmoćniju ženu Wall Streeta”, koja je 2015. godine odlučila pokrenuti vlastitu tvrtku. S obzirom na njeno bogato poslovno iskustvo, i ova je kompanija postala uspješna, no Sallie je za Inc. iskreno podijelila i probleme s kojima se suočava u svijetu poduzetništva, boreći se s nesanicom, emocionalnim teretom kojeg snosi žena osnivačica biznisa i strahom od neuspjeha.
Sallie Krawcheck
Sallie Krawcheck kaže da je stres njen vjerni suputnik. Provela je više od 20 godina u bankarstvu, uspela se do najviših uloga i postala “najmoćnija žena na Wall Streetu”, a sve to dok je nosila teret institucionaliziranog seksizma. Njezina dva najistaknutija posla završila su javno: 2008. napustila je mjesto izvršne direktorice Citi Wealth Managementa nakon što nije uspjela natjerati banku da vrati toksična ulaganja. Tri godine kasnije napustila je Merrill Lynch zbog restrukturiranja. 2015. godine krenula je ispočetka, suosnivanjem Ellevesta, ženske platforme za ulaganja i upravljanje bogatstvom, koja danas ima 1,9 milijardi dolara imovine pod upravljanjem.
“Kada je riječ o stresu i tjeskobi, Wall Street izgleda kao mala beba naspram poduzetništva. Ali to za mene nije bio svjestan skok iz jednog visoko stresnog okruženja u drugo. Samo sam prepoznala potrebu koja je postojala na tržištu, pogledala oko sebe i odlučila krenuti. U to vrijeme nisam shvaćala koliko će stresno biti, ali svejedno bih učinila to ponovno.”
Koji ju je stresor najviše iznenadio?
“Usamljenost. U najtežim vremenima na Wall Streetu, imala sam više od 30.000 ljudi koji su podnosili izvještaje timu lidera, pa tako i meni. Usamljenost kao emocija mi nikad nije pala na pamet. Ali početak pandemije bio je težak. Radila sam sama, u sobi kod kuće, i nisam imala kolege izvršne direktore koje bih mogla nazvati, jer su svi bili u modu spašavanja vlastitih poslova.
Danas mi usamljenost nije toliki problem, koliko je to dosada. Nema ničeg dosadnog u poduzetništvu, no mi u Ellevestu smo remote-first kompanija i dosadno je biti u istoj prostoriji, gledati u isti zid i kroz isti prozor.”
Dobre strane rada od kuće
“Mogu odrijemati svaki dan, što sam u korporativnoj Americi učinila jedan jedini put. Puno razmišljam o tome kako funkcionirati u poslu na najvišem levelu, a 15-minutni power nap popodne (ne više od toga) čini čuda.”
Postoji li nešto što se izostavlja iz razgovora
o mentalnom zdravlju osnivačica biznisa?
“Novac. Žene direktorice prikupljaju manje investicija od muškaraca, a izgradnja tvrtke s manje novca je stresnija. Istraživanja također pokazuju da žene izvršne direktorice dobivaju manje vlasničkih udjela od muškaraca, što znači da potencijalni profit od posjedovanja tvrtke nije tako visok. Ali postoje suptilniji oblici stresa. Imam sjajnu upravu, ali sam razgovarala s mnogim poduzetnicama koje kažu da se bore s lošim ponašanjem pojedinaca u upravi. Prijateljica ima člana uprave koji vrišti na nju na sastancima. Druga ima jednog koji se napije i postane zlostavljač. To su priče koje ne pričamo, vjerojatno zato što su toliko obeshrabrujuće.”
Koji su neki od znakova upozorenja
da stres doseže kritičnu točku?
“Stres mi se poput kamena smjesti u želucu. Također mi se događa ono strašno buđenje u 3 ujutro; oči mi se otvore i nema povratka. I užurbane misli. Ponekad ću čitati u krevetu, opuštati se, sve je u redu. No čim mi glava udari o jastuk, sve se pojavi. Držim telefon pokraj kreveta i sve zapisujem kako bih izbacila taj nalet misli iz glave.
Jedino što mi zapravo pomaže je vježbanje. To mora biti low impact cardio koji uklanja kamen u želucu i nesanicu. Također odlazim na jedan planinarski odmor godišnje. Malo sam nespretna, pa kad planinarim, moram biti potpuno prisutna, što je osvježenje.”
Kako osnivačice mogu promijeniti perspektivu
kada je riječ o mentalnom zdravlju?
“Nešto što imam na umu je da neuspjeh nije fatalan. U prošlosti sam javno podbacila i pronašla sam put natrag. Kao što moja prijateljica Reshma Saujani (osnivačica Girls Who Code) kaže, dječake se uči da budu hrabri, a djevojčice da budu savršene. Drugim riječima, dječake se uči da je neuspjeh u redu, dok se djevojčice uči da je neuspjeh neugodan. Moramo prevladati te štetne poruke.
Također, posao nam nije najvažniji: obitelj jest. O svom osobnom životu razmišljam kao o svom stvarnom životu. Ponekad ću iznutra poludjeti zbog posla, ali mogu se nositi s tim ako znam da su važne stvari na obiteljskoj razini u redu.”
FOTOGRAFIJE: Ellevest
