Biti roditelj je iscrpljujuće, nema sumnje. Kad tome dodate balansiranje između karijere i brige oko kućanstva, ili ste možda samohrani roditelj, ili pak skrbite za svoje bolesne roditelje – burnout je izgledna opcija. Prije nego što toga postanu svjesni, mnoge se majke i očevi nađu kod doktora sa simptomima poput nesanice, napadaja panike, depresije ili fizičkih problema kao što su bolovi u leđima, artritis ili bolovi u zglobovima. No, recept za ono što muči roditelje u Njemačkoj nisu tablete ili kreme. Oni mogu s liječničkom uputnicom otići na četverotjedni spa odmor na more ili u planine, piše CNN.
Njemačka ima dugu povijest onoga što nazivaju “Kur”, doslovno prevedeno kao lijek, a koji se često sastoji od dugog odmora s ciljem liječenja raznih bolesti. Ti “lijekovi” uključuju Heilbad, odnosno ljekovite kupke, u toplicama kao što su Baden-Baden, Wiesbaden, Bad Eems i slično, gdje bijeg od svakodnevnih obaveza da se “uzme voda” iz ljekovitih izvora datira stoljećima unazad.
Njemačka ima oko 350 označenih toplica, odnosno spa gradova, od kojih su mnogi proglašeni UNESCO-vom svjetskom baštinom. Stoljećima su ih posjećivale kraljevske obitelji i visoko društvo, ali i bolesni ljudi iz cijele Europe i svijeta, koji su putovali u Njemačku kako bi se opustili i liječili u onome što bi se danas nazvalo wellness i spa resortom.
Spa break za iscrpljene roditelje
Usredotočen na preventivnu, kao i na restorativnu njegu, Kur je često usmjeren na roditelje koji su doživjeli burnout. Mutter-und-kind i vater-und-kind tretmani nešto su što svaki Nijemac ima pravo iskoristiti svake četiri godine, a većinu tih četverotjednih all-inclusive odmora pokriva im njihovo zdravstveno osiguranje. U stvarnosti, tretmani se najčešće koriste kad je roditeljima voda već došla do grla. To se, recimo, dogodilo policajki Cécile Poirot iz Elmshorna u sjevernoj Njemačkoj.
“Tada sam još uvijek živjela sa svojim bivšim suprugom i ocem naše kćeri, oko 220 km od Hamburga u kojem sam radila, a preseljenje iz jedne države u drugu je u policiji izuzetno teško. Stoga sam se često vozila u Hamburg u 2 ujutro u ranu smjenu, radila i vraćala se kući poslijepodne ili navečer”, ispričala je Poirot za CNN. “Nakon nekoliko godina takvog života, imala sam ozbiljnih problema sa spavanjem, bio je to začarani krug premorenosti i nesanice. U policiji u Hamburgu imamo takozvane Gesundheitslotsen, ljude koji su odgovorni paziti na naše potencijalne probleme i koji nam pokušavaju pronaći pomoći kad je u pitanju naše opće stanje. Moje stanje je prepoznato, a liječnik mi je tada propisao četverotjedni tretman na klinici, za mene i moju tada 6-godišnju kćer.”
Duge liste čekanja
Tretmani za majke i djecu počeli su se provoditi nakon Drugog svjetskog rata, kada je osnovan Müttergenesungswerk (MGW), što u grubom prijevodu znači institut za dobrobit majki. Ta dobrotvorna organizacija osnovana je kako bi pomogla ženama da se nose s majčinstvom, poslom i vraćanjem života u normalu nakon rata, kada se mnogi očevi nisu vratili kući. MGW je jedinstven za Njemačku, kaže Petra Gerstkamp, zamjenica upravnog direktora organizacije. “U drugim europskim zemljama ne postoji takva specifična usluga. U nekim slučajevima postoje mjere bolničke rehabilitacije, ali prvenstveno radi održavanja radne sposobnosti.”
Danas se retreatovi za roditelje i djecu nude u klinikama koje su ili pod zdravstvenim osiguranjem ili pod MGW-om i dostupni su i majkama i očevima. Njemačka nema besplatnu nacionalnu zdravstvenu skrb pa ljudi plaćaju mjesečne premije koje u konačnici financiraju klinike kojima upravljaju osiguravajuća društva. MGW je dobrotvorna organizacija koja podržava njegovatelje koji bi inače mogli propasti.
Iako bi sprječavanje iscrpljenosti i drugih fizičkih i emocionalnih problema bilo idealno, tretmani se često provode kao odgovor na burnout, kao što je bio slučaj kod Cécile Poirot. To je zato što roditelj mora pokazati određene simptome i dobiti dijagnozu od liječnika kako bi se kvalificirao za spa break. Liječnik pokreće proces, a zatim pacijent dobiva potencijalne termine za rezervaciju. Postoje i liste čekanja, unatoč tome što diljem zemlje ima više od 150 klinika.
Simptomi koje liječnici traže
Gerstkamp kaže da se u obzir uzimaju psihički i fizički simptomi: “Primjećuju se simptomi poput jake i brze razdražljivosti, bezvoljnosti, stalne iscrpljenosti i umora te nesanice. Ljudi često ‘samo plaču’ i obično se osjećaju preopterećeni čak i malim, svakodnevnim zadacima. Postoji opasnost da se ti ljudi više neće moći sami obratiti savjetovalištu. Stoga je zadatak identificirati potrebu za preventivnim i rehabilitacijskim mjerama što je ranije moguće – posebice jer vrijeme čekanja na mjesto u toplicama može biti vrlo dugo.”
U 2022. godini, 44.525 majki i 2.320 očeva sudjelovalo je u preventivnim ili rehabilitacijskim tretmanima u klinikama u mreži MGW-a, pokazuju njihovi podaci. Većina majki koje se liječe u MGW ustanovama su u dobi između 36 i 45 godina. MGW statistike pokazuju da majke obično rade skraćeno (20-35 sati), a očevi puno radno vrijeme. Udio samohranih roditelja u klinikama MGW nesrazmjerno je visok u odnosu na ukupni udio u društvu. Udio samohranih očeva – preko 24% – premašuje ukupni udio od 15%.
Joga, terapije i šetnje prirodom
U klinici uz Sjeverno more, Poirot se prvi put okušala u jogi, uživala je u dugim šetnjama prirodom i u aerobiku u vodi. Kaže da su joj od najveće pomoći bile grupne terapije sa psihologom i individualne sesije na sobnom biciklu. “Boravak u klinici skinuo mi je veliki pritisak s leđa. Dok je moj glavni problem ležao u udaljenosti između radnog mjesta i mjesta stanovanja, pokupila sam vrijedne savjete s terapija i naučila smanjiti očekivanja od sebe u nastojanju da budem i savršena majka i savršena policajka”, rekla je.
I dok bi moglo zvučati kontraproduktivno slati iscrpljene roditelje na opuštajuću terapiju s vlastitom djecom, roditelji obično preferiraju tu opciju, kaže Gerstkamp. “Većina majki odlazi na ovakve terapije s djecom i zbog toga što nemaju drugih mogućnosti. Prvobitno su majke na tretmane odlazile bez djece, no od 1970-ih sve je manje poželjno ostavljati djecu pod tuđu skrb, unatoč tome što je zdravstveno osiguranje plaćalo brigu o djeci i pomoć u kućanstvu tijekom odsutnosti roditelja”, kaže Gerstkamp.
Kada roditelji dođu u kliniku, vrši se njihova procjena i zakazuju se različiti tretmani, terapije, sport i mogućnosti opuštanja na temelju njihovih individualnih potreba. Djeca se tijekom dana čuvaju odvojeno od roditelja, ali imaju mogućnost zajedničkog sudjelovanja u određenim aktivnostima. Program može uključivati medicinsku dijagnostiku i liječenje, tjelesne vježbe i vježbe opuštanja, individualne i grupne razgovore te programe usmjerene na interakciju roditelja i djeteta. Neke klinike imaju programe prilagođene roditeljima u određenim situacijama, poput onih koji tuguju za voljenom osobom ili se rastaju od partnera.
“Zajedno se razvijaju rješenja koja će pomoći pacijentima da se ponovno nose sa svakodnevnim životom i spriječe (daljnje) zdravstvene probleme”, objasnila je Gerstkamp. “Razgovor s drugim majkama ili očevima također igra važnu ulogu.”
FOTOGRAFIJE: Unsplash+
