Imam prijateljicu s kojom se redovito viđam na kavama, na kojima smo stvorile novi omiljeni ritual. Ja ju pitam kako je na poslu, a ona redovito odgovara “moram pod hitno dobiti na lotu”.
Osvojiti jackpot, u zadnjih je par godina postala svojevrsna misija svih onih koji bi najradije pobjegli s radnog mjesta, i to s koferom punim love, na egzotično otočje ili vlastitu farmu usred ničega. Danas poznajem mnogo ljudi koji redovito igraju EuroJackpot i čekaju da im se osmjehne “sreća”, pa je ovaj članak posvećen upravo njima i odgovara na ono vječno pitanje: kako dobiti na lutriji. Odgovor je, naravno, jako teško, no priča ovog rumunjskog matematičara koji je dobio na lutriji skoro pa nevjerojatnih 14 puta svejedno je prešašava, da ne bi bila ispričana.
Stefan Mandel
Četiri je puta veća vjerojatnost da će vas pogoditi grom nego da ćete dobiti na lutriji, piše Business Insider, no ti se izgledi očito ne odnose na Stefana Mandela, rumunjsko-australskog ekonomista koji je dobio na lutriji čak 14 puta.
U kasnim 60-im godinama prošlog stoljeća, Mandel se borio za preživljavanje. U to je vrijeme Rumunjska bila pod opresivnom komunističkom vlašću, razdobljem obilježenim siromaštvom, nedostatkom posla i hrane te “dubokom bijedom”. Mandelova plaća od 360 leja (10 američkih dolara) mjesečno nije bila dovoljna da sastavi kraj s krajem i, kako je kasnije rekao za Planet Money, trebao mu je način da brzo dođe do ozbiljnog novca.
Mnogi su se Rumunji u Mandelovoj teškoj situaciji iz nužde okrenuli kriminalu, no on, samoprozvani “filozof-matematičar”, vidio je drugi izlaz: lutriju.
Ne samo da je znao s brojevima, nego je svaku slobodnu minutu provodio analizirajući teorijske radove o vjerojatnosti koje je napisao matematičar iz 13. stoljeća Leonardo Fibonacci. I nakon godina istraživanja, napisao je “algoritam za odabir brojeva”, temeljen na metodi koju je nazvao “kombinatorna kondenzacija”.
“Ja sam vikend matematičar, računovođa bez previše obrazovanja”, rekao je kasnije za rumunjski časopis. “Ali pravilno primijenjena matematika može jamčiti bogatstvo.”
Mandelove prve dvije pobjede bile su u njegovoj rodnoj Rumunjskoj, gdje je pokušavao zaraditi dovoljno novaca da izvuče svoju obitelj iz zemlje.
Evo kako je to i uspio.
Ako je igrač odabrao 6 brojeva na lutriji sa 49 kuglica, njegovi izgledi za dobitak bili su 1 prema 13.983.816. Ako je odabrao 15 brojeva (što je zahtijevalo kupnju 5005 igara — po jednu za svaku moguću kombinaciju), njegovi izgledi za pobjedu porasli su na 1 prema 2794. Mandel je tvrdio da njegov algoritam može smanjiti ovih 5005 kombinacija na samo 569.
Kad bi 6 pobjedničkih brojeva palo među njegovih 15 odabira, bilo bi mu zajamčeno da će osvojiti najmanje 2. nagradu i stotine manjih nagrada – i imao bi šanse 1 prema 10 da osvoji glavnu nagradu.
Mandel se udružio s četiri prijatelja, od kojih je svaki kupio 228 listića po izvlačenju.
Osvojio je prvu nagradu od 72.783 leja (oko 2 tisuće dolara ili 16,8 tisuća dolara prilagođenih inflaciji). Nakon odbijanja troškova od kompletne svote, ostalo mu je dovoljno da podmiti službenike ministarstva vanjskih poslova i pobjegne iz Rumunjske u potrazi za novim životom – i za većim jackpotom.
Šest koraka do dobitka na lutriji
Nakon četiri godine lutanja po Europi, Mandel se nastanio u Australiji i krenuo igrati lutriju na drugačiji način. U šest koraka uspio je zaraditi ozbiljan novac na lutriji:
- Izračunaj ukupan broj mogućih kombinacija (za lutriju koja zahtijeva da odabereš šest brojeva od 1 do 40, to znači 3.838.380 kombinacija).
- Pronađi lutrije gdje je glavni dobitak tri ili više puta veći od broja mogućih kombinacija.
- Prikupi dovoljno novaca od investitora da platiš svaku kombinaciju (Mandel je okupio 2560 investitora za svoj pokušaj da osvoji lutriju u Virginiji).
- Ispiši milijune listića sa svakom kombinacijom (Ovo je prije bilo legalno u SAD-u i Australiji. Sada se listići moraju kupovati izravno u poslovnici lutrije).
- Dostavi srećke ovlaštenim prodavačima lutrije.
- Osvoji novac. I ne zaboravi platiti svojim investitorima.
Tijekom godina, Mandel je uvjerio stotine investitora da udruže svoj novac i stvore “loto sindikat”. Zatim je razvio potpuni sustav automatizacije: sobu punu pisača i računala koja rade na algoritmu koji unaprijed popunjava listiće sa svakom kombinacijom.
Računala su revolucionirala Mandelov proces; dok je prije bio ograničen na ručno ispisivanje milijuna kombinacija, pri čemu je jedna pogreška mogla uništiti osam mjeseci rada, sada je taj posao mogao prepustiti stroju.
Tijekom 1980-ih, Mandelov sindikat čekao bi dok jackpot ne bi bio triput veći od cijene pokrivanja svih mogućih kombinacija, a zatim bi “kupio” tisuće listića. Uspjeli su osvojiti 12 lutrija (i skupiti 400 tisuća manjih nagrada) diljem Australije, uključujući izvlačenje od 1,1 milijun dolara 1986. godine.
Ali Mandelov sustav ubrzo je privukao negativnu pozornost.
Njegovi ponovljeni dobici potaknuli su australske vlasti da promijene zakon, zabranjujući jednoj osobi da pokrije sve moguće kombinacije.
Stoga se namjerio na mnogo veći podvig — onaj koji bi dospio na međunarodne naslovnice i zaprepastio umove službenika lutrije diljem svijeta.
Finalni podvig koji se pretvorio u potpuno ludilo
Mandel je započeo identificiranjem lutrija gdje je jackpot porastao na najmanje 3x u odnosu na trošak kupnje svih mogućih kombinacija. Lutrija u Virginiji nudila je nekoliko prednosti. Bila je prilično nova i kupcima je omogućavala kupnju listića u neograničenim količinama i njihovo tiskanje kod kuće. Ali što je najvažnije, njezini brojevi su se kretali samo od 1 do 44 (druge države su išle čak do 54). To je značilo da je sa pest odabranih brojeva bilo “samo” 7.059.052 mogućih kombinacija, u odnosu na uobičajenih 25+ milijuna.
Mandel je osnovao veliko osiguravajuće društvo i uvjerio 2560 ljudi da kupe policu životnog osiguranja na 10 godina, s godišnjom premijom od 4 tisuće dolara. Njihov novac zatim je iskoristio, legalno, da svakoj osobi kupi udio u lutriji.
U skladištu u Melbourneu postavio je 30 računala i 12 laserskih pisača i zaposlio 16 zaposlenika s punim radnim vremenom da ispisuju milijune listića unaprijed popunjenih svakom kombinacijom — proces je to koji je trajao tri mjeseca. Zatim je isporučio jednu tonu težine papira u SAD, po cijeni od 60 tisuća dolara. S listićima osiguranim u Virginiji, Mandel je morao čekati dok jackpot ne dosegne broj koji bi imao financijski smisao nakon poreza i plaćanja investitorima.
U veljači 1992. glavni dobitak lutrije Virginije dosegao je maksimum. Mandelov tim na terenu dobio je jednostavnu naredbu: Krenite. Krenulo je i logističko ludilo. Listići su se legalno mogli tiskati kod kuće, ali su se ipak morali odnijeti ovlaštenom prodavaču lutrije u SAD-u, platiti jedan dolar svaki i obraditi. Ušetati na benzinsku s 1,4 milijuna listića i kamionom gotovine nije bila opcija.
Mandel je 9 milijuna dolara ulagačkih sredstava podijelio na blagajničke čekove od 10 tisuća dolara, a s trgovačkim lancima u Virginiji sklopio je ugovore za kupnju listića na veliko. Sve što mu je još trebalo bila je osoba na terenu koja bi orkestrirala kaos. Za ovaj zadatak Mandel se obratio suradniku po imenu Anithalee Alex. Posao je bio prilično naporan: Anithalee je trebao koordinirati predaju, uplatu i obradu 1,4 milijuna lutrijskih listića u stotinama trgovina diljem Virginije, i sve to u manje od 72 sata. 35 kurira dobilo je pakete od 10 tisuća listića s blagajničkim čekovima od 10 tisuća dolara koje su trebali distribuirati na 125 benzinskih postaja i supermarketa u Virginiji. Uspjeli su to na svim mjestima osim na jednom; u zadnjim satima otpalo je 140 tisuća listića, odnosno 700 tisuća kombinacija, što je značilo da će presuditi sreća.
Na kraju su ipak uspjeli i osvojili 27 milijuna dolara težak jackpot, no Mandel je bio podvrgnut istrazi koja je uključivala 14 međunarodnih agencija, pa i CIA-u, FBI i poreznu upravu. Oslobođen bilo kakve krivnje, iz ove je priče izašao bogatiji za još koji milijun dolara, a svaka osoba koja je kupila lutriju preko Mandelove police životnog osiguranja – vlasnici malih tvrtki, operateri strojeva, spremačice i liječnici – dobila je oko 1,4 tisuće dolara.
Samo nekoliko godina kasnije, 1995., Mandel je proglasio bankrot. Potom je proveo sljedeće desetljeće razvijajući različite investicijske sheme.
Danas Mandel provodi dane u kući na plaži na udaljenom tropskom otoku u Vanuatuu, zemlji uz obalu Australije. Živi mirnim životom i kaže da se “povukao” iz lutrije. Iako su novinari u mediju The Hustle uspjeli sastaviti logistiku iza Mandelove 20-godišnje lutrijske karijere, on nikada nije otkrio najsitnije detalje svog algoritma. Kao što je rekao novinaru AP-a 1992., “To bi bilo kao da Coca-Cola otkriva svoj recept.”
Njegovo naslijeđe i dalje živi u američkom zakonodavstvu: sve 44 države koje provode lutrije donijele su zakone koji sprječavaju unosnu replikaciju Mandelove strategije. Zapravo, to mu osigurava titulu prvog i posljednjeg čovjeka koji je ikada uspješno igrao lutriju kupujući sve moguće kombinacije.
FOTOGRAFIJE:
