Volite li podcast, želimo vam skrenuti pozornost na jedan domaći, onaj iza kojeg stoji Heili Bogdanović: Talk Thirty to me. Moja sugovornica inače je radijska voditeljica na Anteni Zagreb, a za podcast u šali kaže da joj je vrsta ispušnog ventila jer je njezino filozofiranje na radiju – ograničeno vremenom!
Ako ostavimo šalu po strani, govori mi da se, kako je išla prema tridesetima, osjećala kao autsajderica: njezini izbori i način života nisu se uklapali u kalup “onoga što svi očekuju”. Okružena ekipom koja se u njega uklopila, osjetila je pritisak i odlučila na sve reći “ne” te pronaći ekipu koja se nalazi u istim cipelama.
Podcast “Talk Thirty to me” vodi s prijateljicom Mirom Crnčić, koju opisuje kao osobu od povjerenja, što je u ovakvom projektu od velike važnosti. Dobile su ideju kako bi moglo biti interesantno njihove kave i međusobna jadanja prebaciti na neko cool, opušteno mjesto te dodati mikrofone – i tako je nastao “Talk Thirty to me”.
Talk Thirty to me
“Već po samom naslovu “Talk Thirty to me” može se zaključiti da se obraćamo određenoj dobnoj skupini kojoj nas dvije i pripadamo, snažnim i ambicioznim, pa možda i pomalo zbunjenim ženama u tridesetim godinama. No, podcast je namijenjen svima, mlađoj generaciji koja želi vidjeti kako je to biti “odrastao” i starijoj generaciji koja želi dati neki mudar savjet jer su već sve to prošli. Zamislili smo ga prvenstveno kao mjesto na kojem ćemo pričati o stvarima koje se događaju svima u svakodnevnom životu. Sve ono što nas stresira, veseli, opterećuje, stvara nelagodu“, priča Heili i dodaje kako joj je želja da “Talk Thirty to me” bude mjesto gdje se smiju i plaču zajedno.
“Talk Thirty to me” tematski obuhvaća širok spektar tema: karijeru, prijateljstva, ljubavne odnose, zdravlje, putovanja, hobije, ravnotežu privatnog i poslovnog života… Svaku epizodu zamislile su kao kavu s gledateljicama/slušateljicama, sa željom da budu uz njih kroz svoje autentične priče kojima će pokazati da je ponekad sasvim u redu biti drugačiji od onoga što društvo očekuje:
“Naš podcast nije rezerviran samo za žene, prati nas i muška publika. Dosta su aktivni u komentiranju, mogu se pronaći u našim pričama, pogotovo u solo životarenju. Zato smo stvorili hashtag #thirtyflirtygang kako bismo ih sve okupili na jedno mjesto, bez obzira na spol”.
Slušatelji, kaže Heili, na “Talk Thirty to me” reagiraju uglavnom jako pozitivno, a osobito im se sviđa što govore iz pozicija dviju žena u tridesetim godinama i kako se nose s određenim situacijama.
“Neki žele da više pričamo o karijerama, za neke još nismo dovoljno kontroverzne i traže više takvog sadržaja, ali uglavnom vole taj naš opušten i iskren stil jer se tako najlakše poistovjete s nama.“
Dodaje i da joj je jasno da se ne mogu svima svidjeti te kaže da uvijek ima i onih kojima smeta što dvije žene raspravljaju, pogotovo kada se radi o nekim “muškim” temama kao što su sport i nogomet. No, to im ne smeta. Dapače, daje im materijala za neke buduće teme.
Alexandra Cooper kao inspiracija za “Talk Thirty to me”
Zanimalo me i što ih najviše veseli u radu na podcastu. Za Miru su to snimanja:
“Uvijek je zanimljivo, brzo prođe vrijeme, sve smo opuštenije i zabavno je. Ali volim i kada se Heili i ja ne slažemo u raspravama jer tada uvijek dođe do izražaja koliko smo različite.”
Heili također voli snimanja, prije svega zbog genijalne ekipe: Josipa i Ivana iz Film Factoryja. No, još više od snimanja, Heili voli pripreme epizode:
“Ogromna sam kreativka, bacim se u neki svoj svijet i papir je poput ispušnog ventila za sve što želim reći o nekoj temi. Uživam u stvaranju tog kreativnog sadržaja jer znam da će mi pomoći povezati se s gledateljima i slušateljima na nekoj emocionalnoj razini. Svaka tema znači i dodatno istraživanje pa mogu saznati neke nove stvari, a to mi je jako motivirajuće i zabavno.”
Kao inspiraciju u podcast svijetu, Heili izdvaja Alexandru Cooper i njezin “Call Her Daddy” podcast. Zbog njega je, priča mi, generalno i krenula u cijelu priču. Prati je već nekoliko godina te joj se sviđa taj opušteni pristup kojeg ima prema slušateljima, a i gostima.
“Mislim da takve iskrenosti i autentičnosti fali na našoj sceni i da su ljudi generalno gladni toga, jer ovo što se servira nekako bude prekorigirano. “
Heili izdvaja i Stevena Bartletta koji stoji iza podcasta “Diary of CEO”. Posebno joj se sviđa, kaže, njegova energija te mogućnost da samo s jednim pitanjem izvuče iz gosta najbitniju stvar.
A vještine važne za podcast, poput opuštenosti, planiranja i načina komunikacije, duguje – radiju.
“Na radiju sam i voditeljica i producentica showa u isto vrijeme pa sam stekla vještine planiranja i strukturiranja showa, što mi pomaže u kreiranju zanimljivih i organiziranih epizoda. Iskustvo s radija omogućilo mi je da se osjećam ugodno i kada je u pitanju tehnička strana podcasta. Mikrofon je postao dio mene, više ga ni ne vidim (smijeh). Na radiju sam naučila osluškivati potrebe i interese slušatelja pa razumijem koliko je feedback važan te prilagoditi sadržaj kako bi odgovarao publici, što je u podcastingu nužno. Radio me naučio koliko je važno biti autentičan i imati svoj stil, a u isto vrijeme biti angažiran oko svega kako bi sadržao interes slušatelja”, zaključila je Heili.
FOTOGRAFIJE: Ivan Ojdanić, Instagram
