Ulovljen na izlasku iz ureda: Mislav Mironović

• Za one koji će te tek otkriti, podijeli s nama par rečenica o sebi! 

Imam 38 godina, trenutno živim u Zagrebu. Bio sam profesionalni brdski biciklist u disciplini freeride, dok sam se u starijim danima okrenuo kreativi i postao ponosni vlasnik one man band kreativne agencije.

• Vlasnik si MMstudija. Za što se tvoj studio specijalizirao?

Najpoznatiji sam po stop animaciji, iako se ne vidim kao stopanimator, isto kao ni fotograf ili videograf. Za mene su to alati koji mi pomažu u realizaciji kreativnih ideja koje imaju jedinstvenu priču i koje su vizualno ugodne za oči. S obzirom na sportsku povijest i sadašnju kreativu, moglo bi se reći da sam dosta specijaliziran za kreativni marketing u sportu.

• Kako si se našao u svijetu kreative, kada je sve počelo?

Vozeći profesionalno bicikl upoznao sam svijet sponzora kojima je uvijek bio potreban product placement. Tu sam se nekako uvijek istaknuo s kreativnim idejama i, s obzirom na to da u to vrijeme nije bilo toliko fotografa i snimatelja koji bi realizirali tu ideju umjesto mene, bio sam primoran naučiti kako fotografirati, snimati, montirati, itd. Završavajući s biciklističkom karijerom, Red Bull je vidio moji potencijal i stimulirao me u daljnjem radu tako da su mi ponudili da sve što sam radio za sebe, cijeli kreativni self promotion, počnem raditi za druge sportaše. Prvi sportaš je bio Neymar Jr. Moj prvi izazov za njega bio je osmisliti kako proslaviti njegovu pobjedu ako osvoji UEFA Ligu prvaka s tadašnjim klubom FC Barcelona. Kako je Red Bull imao limenke u istoj boji, evidentno je bilo da moram napraviti Neymarov dres od limenki.

Kasnije je došao upit za rekreacijom jednog od njegovih najdražih golova u karijeri, naravno koristeći limenke, što je jedino bilo moguće napraviti tehnikom stop animacije, o kojoj nisam ništa znao, ali rekao sam da sve znam i mogu. Naravno, lagao sam. Par neprospavanih noći, nekoliko pročitanih stručnih knjiga o stop animaciji i stvorena je moja prva stop animacija.

• Što sve stoji iza jednog stop motion videa? Mi, kao rezultat, vidimo nekoliko (desetaka) sekundi videa, no iza njega stoje sati i sati rada. Možeš li nam ispričati kako nastaje jedan takav video, koliko traje stvaranje, što je sve za njega potrebno…?

Iako vi vidite samo nekoliko finalnih sekundi videa, iza toga stoji ogroman broj sati rada i truda, kao i mjeseci pripreme. Sve kreće od ideje i tu se pokušavam ne ograničavati, dok ista ta ideja predstavlja problem za kojeg trebam naći rješenje. Moram paziti na više faktora kao što su osvjetljenje, kamera, pokret kamere, leće, pozadina, pokret figurice, držači, set, veličina seta… Priprema je pola posla i ako nešto na samom početku krene po zlu, dogodit će se lančana reakcija.

Nakon što sam uspio u svojoj glavi sve zamisliti i postaviti, onda krećem sa story boardom kako bih znao koliko imam kadrova, setova. To mi dalje daje informaciju što od opreme i materijala trebam kupiti kako bi se set sagradio i animacija snimila. Ako slučajno animacija ima pokret kojeg će svaki gledatelj normalno doživjeti, za mene je to duplo teža i skuplja priča, jer to uključuje motion control slidere, nazovimo to robotom koji drži kameru kojem se mora isprogramirati pokret.

Kada je sve spremno, tada kreće animiranje i ne stajem dok ne završim, što ponekad zna trajati i do deset sati bez stanke. Ako se nešto slučajno pomakne za vrijeme animiranja, krećem od početka. U slučaju da sam imao sreće i sve je prošlo kako sam planirao, onda kreće postprodukcija u kojoj vrijedi pravilo da po sekundi animacije treba sat vremena postprodukcije.

Na kraju dođe do toga da vi pogledate tu animaciju i swipeate dalje. 😂

• Što te najviše ispunjava u tvom poslu?

Prije svega me veseli što bih ja sve ovo radio i da nije plaćeno. Jako volim što je ovaj posao svaki put drugačiji i složen je od nekoliko različitih segmenata koji ga čine dinamičnim. Taman kada jedan dio počne biti naporan, dolazi drugi kojem se veselim. Prvi korak je smišljanje ideje, što je misaoni proces, pa crtanje story boarda pa zatim kreće prikupljanje potrebnih materijala za izgradnju seta. Nakon toga dolaze fizički radovi u studiju koji zahtijevaju piljenje, šarafljenje, bojanje, lijepljenje…

Kad sam obavio grube poslove, dolazimo do onog pedantnijeg, poput animiranja. To je stanje u kojem sam maksimalno fokusiran i to smatram najtežim dijelom nakog kojeg slijedi lakša, ali vremenski zahtjevna postprodukcija. Na kraju, moram spomenuti da volim to što stvaram vizualne stvari i vidjeti pozitivnu reakciju na stvoreno je stvarno ispunjavajuće.

• Koji su ti možda manje omiljeni trenuci u poslu? 

Kao freelanceru, najveći je izazov konstantan pronalazak novog posla. Treba prodati ideju koja nije jeftina, a traje par sekundi. To je stvarno naporno, a ako mi to i pođe za rukom, onda je proces realizacije zabavan, ali nekada traje mjesecima. Za to vrijeme, sve što se zaradilo tom animacijom, potrošilo se kako bi se živjelo i poplaćalo sve izdatke koje sama realizacija traži. Taman kad si gotov i želiš se malo opustiti, već moraš smišljati novi način kome što prodati i opet krenuti u isti krug. Isto tako, teško je skalirati nešto gdje si ti uključen u skoro svaki dio realizacije. Međutim, s obzirom na to da, zbog sporta kojim sam se bavio, volim biti i jedino funkcioniram izvan komfor zone, taj model nekako funkcionira.

• Najdraži projekt na kojem si radio posljednjih mjeseci?

Zadnjih godinu dana sam baš imao jako puno animacija koje sam napravio za razne zemlje, ali na kraju mi je možda najdraža animacija tj. video koji je bio napravljen pomoću robotske ruke koja kruži oko limenke Red Bulla i iz svakog kuta priča jedan dio priče. Odozdo gledajući limenku, limenka predstavlja mjesec i noć u gradu, s prednje strane limenka, koja je žute boje, ilustrira taxi, odozgo limenka je kotač na taxiju i, na kraju, limenka je u okruženju bara. Super mi je jer se zapravo ništa ne miče osim kamere i svaki kut statičnog seta je dio priče. Video je na kraju završio na ulicama New Yorka gdje se pušta u raznim barovima i eventima. To ne bi bilo moguće da nije bilo All dimension production firme čiji je robot bio korišten za snimanje.

Moram spomenuti i jednu stop animaciju za koju sam se najviše potrudio i koja je bila najteža do sada jer je uključivala veliki valjak koji je bio motoriziran i isprogramiran, a na kojem je bio sagrađen ljetni ambijent Švedske. Projekt se radio preko mjesec dana i samo animiranje trajalo je oko 8-9 sati, da bi na kraju trknuo set, samo pogasio svjetla i sutradan opet krenuo ispočetka. Na kraju se sve isplatilo jer je video s tom animacijom dobio preko 8 milijuna pogleda.

• Kako ti izgleda radni dan? 

Budim se u 7 i sve kreće s olovkom i blokićem gdje si zadam dnevne zadatke. Nakon toga slijedi najteži dio dana – trening, nakon kojega se sve čini lagano. Tada je već i pas budan pa krećemo u šetnju ili rastrčavanje koje završava u studiju gdje provodim vrijeme smišljajući ili stvarajući nove animacije. Ručak, power nap, pa u većini slučajeva gledam neke tutorijale i učim nove tehnike. Slijede opet šetnja i rastrčavanje i predvečer pa opet proučavanje i smišljanje novih poslova dok mozak ne prekipi pa zaspim uz Netflix.

• Gdje ideš danas nakon posla?

Nakon posla idem razmišljati o poslu. 😂 Kako se kaže – samostalan sam, radim sam i stalno.

• Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje između radnog i slobodnog vremena?

Volim voziti bicikl, ali ne smijem više skakati zbog operacija, tako da vozim cestovni bicikl, koliko mi to vrijeme dozvoljava. Tu je i Eko, moj goldendoodle, najbolji odmor za mozak i tijelo. Rastrčavanje njega je vrsta meditacije koja me svaki put restarta.

• Omiljena afterwork mjesta u gradu? Stan, priroda, kafić… Štogod ti padne na pamet.

Rijetko kad se dogodi da imam slobodnog vremena, ali kad se isto dogodi, volim promijeniti okruženje i posjetiti prijatelja na moru. U Zagrebu volim provoditi vrijeme sa svojim psom Ekom i prijateljima uz duge šetnje gradom ili odlaskom u prirodu.

• Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?

Savršeni After5 je završeni projekt. Taj osjećaj kad maknem cijeli taj teret i odgovornost sa sebe te pri objavi vidim da su klijenti super zadovoljni i ljudi pozitivno reagiraju na mojih ruku djelo. To je fenomenalan osjećaj i tada sve može; piva izlazak, trening, doma sjediti u tišini, gledanje filmova, šetnja… Taj osjećaj slobode i uspješno završenog posla je odličan, ali sutradan već razmišljam: Ok, što sad?.

FOTOGRAFIJE: Tatjana Bukvić