Draga Katarina, otkrij nam više o sebi!

Bok, prije svega hvala vam na iznenadnoj, ali vrlo ugodnoj suradnji i prilici da vas uvedem u djelić svog poslovnog i privatnog života. Imam 25 godina i živim u Zagrebu, dok vikende često provodim u rodnom Karlovcu. Bavim se, ukratko, industrijskim odnosno produkt dizajnom i njemu srodnim disciplinama i ulogama koje još uvijek istražujem i otkrivam. Želja mi je početi eksperimentirati s produkt dizajnom te ga ispreplesti s raznim hobijima, ručnim radom, vlastitim pričama, uspomenama i filozofijom stvaranja kako bi postali zajedno svojevrsni proizvod i iskustvo.

Moja pozicija jest CMF Designer, čija kratica označuje color, material i finish design, unutar većeg dizajn odjela. CMF dizajner bavi se, kako ja to volim reći, trešnjom na vrhu torte, a to je personalizacija proizvoda prema željama i potrebama klijenta, odnosno određene edicije koja se lansira ili predstavlja prvi puta, a to ne uključuje samo idejno rješenje, već i sve one korake između koji vode ka tome da bi ideja postala stvarnost.

Tada sam čvrsto odlučila kako ću se pokušati što prije zaposliti i steći iskustvo u nečemu što se barem malo može vezati uz moju struku, nakon čega se može reći da mi je sjekira pala u med, jer se prva prilika ukazala upravo tada u Rimac Automobilima. Odlučila sam se okušati i ozbiljno potruditi da steknem makar šansu da postanem dijelom te obitelji u kojoj mogu učiti od izvrsnih dizajnera i inženjera, profesionalaca iz raznih kutova svijeta, i znajući da to sa sobom nosi mnogo odricanja i ustrajnosti, dok ću istovremeno završavati studij. Sada nakon više od 3 godine rada mogu reći da je to bila vrlo dobra, te znanjem i iskustvom plodonosna odluka, kao i „čeličenje“.

Što te najviše ispunjava u tvom poslu?

U mome me poslu ispunjava prvenstveno rad u, već spomenutom, internacionalnom dizajn timu u kojem sam se susrela s mnoštvom talenta i upornosti te s vrlo kompleksnim poljem dizajna kao što je dizajn automobila. Također, ispunjava me imati privilegiju raditi na značajnim projektima koji će obići svijet i koji su mnogima kao tehnološko i dizajnersko dostignuće predmetom divljenja, a ujedno se zovu hrvatskim proizvodom – „designed, engineered and manufactured in Croatia“ – na što sam ponosna.

Ono što meni donosi dodatno uzbuđenje je da kroz takav proizvod, radi velike vidljivosti i utjecaja koji će negdje ostati zapamćen, na neki način postajete “trendsetter“, što je i blagoslov i teret. Ali najviše od svega, inspiriraju me posebni ljudi, kolege koji pristupaju projektima sa strašću, kreativnošću i humorom, majstori u svome fahu koji nikada neće prepustiti stvari slučaju, a osim toga, njihov talent gotovo nerijetko prelazi granice korporacije, pa o njihovim hobijima i projektima volim popričati i izmijeniti iskustva – to me motivira da i ja budem bolja i ne zaboravim držati do stvari koje su mi bitne, kao i uživati u procesu.

Kako je biti dio tvrtke Bugatti Rimac? Što se sve događa behind the scene?

Behind the scene događa se mnogo toga, kao što je i za očekivati unutar velike organizacije čije kompleksnosti, vjerujem, mnogi nisu svjesni. Čitav dizajn odjel sada broji oko 50+ ljudi raspodijeljenih u 2 dizajn studija u Svetoj Nedelji i Berlinu. Međutim, kako se moja uloga u CMF dizajnu primarno veže uz personalizaciju Nevere, tako se veže i uz suradnju s brojnim timovima: prodajom kao početnim korakom pri prezentaciji i konfiguriranju auta s klijentima, razvoju i pripremi tih detalja s inženjerima, planiranjem, izradi probnih uzoraka i usavršavanjem kvalitete i detalja u odjelima za tapeciranje ili lakiranje u proizvodnji, a tokom osmišljavanja koncepata prezentacije proizvoda, i s marketingom i komunikacijama. Rekla bih da je uloga CMF dizajnera poprilično uzbudljiva upravo zbog tog šarolikog raspona tema i ljudi koje dotiče.

Koji su ti manje omiljeni trenuci ili izazovi u poslu?

Ovdje mogu odgovoriti k’o iz topa – vrijeme. Često kažem kako je vrijeme moj najveći neprijatelj i voljela bih ga imati više, i na poslu i privatno. Nema ga dovoljno da ostvarim sve što sam si osmislila u glavi, ali valjda tu leži i prokletstvo i ljepota ovoga zanimanja. Baš zato, tempo na poslu nije za svakoga i često se određene faze projekata moraju svesti na efikasnost i logiku, a manje maštanja i konceptualizacije. Ipak, trudimo se da obje krajnosti budu isprepletene uz inovativnost i nadahnuće, inače ovaj posao ne bi imao smisla.

Nakon vremena, valja spomenuti i to da je svaka greška ovdje skupa i može donijeti produljenje trajanja procesa proizvodnje pa postoji određeni pritisak, ali na kraju dana treba znati da smo svi mi ljudi i da je to jedan živi sustav koji bez naše volje ne bi bio moguć. Također, treba biti spreman raditi godinama na istome proizvodu jer razvoj automobila radi svoje složenosti dugo traje, međutim, prolazite kroz vrlo raznolike faze i detalje na kojima konstantno učite nove stvari. Auto industrija je natjecateljski nastrojena i uvijek se traži više i bolje kako bi proizvodi bili konkurentni. Postoje i manji popratni projekti vezani uz brend na kojima vrlo rado sudjelujem jer mi je to nešto blisko, u manjem mjerilu.

Najdraži projekt na kojem si radila posljednjih mjeseci?

Mislim da titulu najdražeg projekta svakako treba dodijeliti Nevera Time Attacku, limitiranoj ediciji Nevere na kojoj sam radila, a čiji je zadatak bio vrlo specifičan. Time Attack je posvećen, za nas, rekordnoj godini u kojoj je zahvaljujući izvrsnom i neumornom timu, rušeno 27 rekorda. Tako je taj pothvat zaslužio i novo ruho koje će nositi vrlo jasnu poruku i, ujedno, biti ponuđeno klijentima kako bi postali dijelom te priče, zajednice i komadića povijesti. Također, važno je spomenuti da je Time Attack konfiguracija hommage Matinom prvom rekordu u zelenoj kockici koji je sve započeo i označio osnivanje ove tvrtke, što se činilo kao najbolja moguća poveznica i baza za našu priču o sportskoj zelenoj boji i razvoj svih ostalih posebnih detalja. Budući da sam imala priliku ediciju vidjeti u punom sjaju, na predstavljanju na Monterey Car Weeku u Kaliforniji, ona za mene nosi posebno iskustvo na kojem sam vrlo zahvalna.

Htjela bih spomenuti još jedan dragi Bugatti projekt u kojem sam sudjelovala, s nešto drugačijim pristupom, a to je Mistral showcar konfiguracija u kojoj je auto bio prvi puta predstavljen. Ova konfiguracija sa sobom također nosi posebnu priču i oslanja se na ogromno nasljeđe koje je apsolutno nepresušan izvor inspiracije za ovaj brend i ponovno reinoviranje. Riječ je o crno-žutoj konfiguraciji s prekrasnom kožom boje tartufa i ekskluzivnim detaljem koji kombinira drvo i jantar kao hommage pustolovnom duhu, vjetru i Bugattijevom modelu Type 57 Roadster Grand Raid. Ne događa se često da imate priliku raditi s tako autentičnim i luksuznim pristupom, po čemu je ovaj brend neusporediv, što uostalom i jest njegova glavna misao vodilja.

Gdje ideš danas nakon posla? Tvoj savršeni After5 – što, gdje i s kim?

Danas nakon posla idem ravno kući, a moji najdraži dani su oni kada nakon posla navečer pripremam večere za sebi drage ljude i kada se okupimo u mome stanu uz kvalitetnu glazbu, mnogo razgovora, razmjenjivanja lijepih događaja, uspjeha i problema. Kako si ja volim zadati dodatne zadatke, pokušavam isprobavati nova jela, volim se posvetiti njihovom serviranju i izgledu stola, uz korištenje stvarčica i dekora koje sam izradila i… uz ujakovo vino. U takvim situacijama sam najsretnija i zaista osjećam da moj stan postaje dom. Voljela bih da ih je više, sviđa mi se ideja kombiniranja društva, hrane, glazbe, dizajna i umjetnosti na kvalitetnoj razini – to su najljepši životni trenuci.

Imaš li hobi/omiljenu aktivnost za switchanje

između radnog i slobodnog vremena?

Da! Svakako radionica izrade keramike odnosno oblikovanja gline, u studiju „Ceramic & nature by Lidia Boševski“ koju za nas vodi Nada Benc Štuka. Zbog nje mi ponedjeljak postaje najdraži dan u radnome tjednu, u kojem se nažalost ne uspijevam toliko posvetiti hobijima, osim u tragovima. Tako da, tokom vikenda obično sa sobom nosim voljeni fotoaparat pa slikam vrlo uobičajene motive u kojima pokušavam otkriti nešto novo, poput karlovačkih pejzaža i portreta djeda u pčelinjaku koji nije toliko oduševljen tom idejom. Ponekad uzmem i kist pa naslikam ležerne i jednostavne akvarele.

Kako i kada si se zaljubila u keramiku i kakav ti balans

ona pruža u odnosu na #9to5 vrijeme?

Svojoj keramičkoj grupi sam se pridružila točno pred godinu dana i tamo sam ponovno pronašla svoj duh djetinjstva i neopterećeno se igram. Rad vlastitim, golim rukama u toliko posebnom materijalu sa specifičnim zakonitostima mi donosi zadovoljstvo, kao i mogućnost da kontroliram proces od početka do kraja. Jako mi se sviđa organski pristup radu osnovnim tehnikama gradnje rukama, inspiriran oblicima i teksturama prirode u raznovrsnim glinama čija te struktura i ponašanje uvijek nečemu nauče.

Omiljena after work mjesta u gradu?

Definitivno u zadnje vrijeme praćenje koncerata glazbenika koje volim, a nemam prilike često slušati uživo, koje onda međusobno dijelim s društvom i najčešće su u Petom Kupeu ili Tvornici kulture. Zapravo ih ima mnogo više no što sam mislila, ispune mi tjedan i često otkrijem nešto novo pa uvrstim na svoju svakodnevnu Spotify listu. Također volim otići na balet ili operu u HNK s vremena na vrijeme, ili na izložbe naših domaćih umjetnika u gradu. U nešto toplijim danima tu je i trčanje na Jarunu.

FOTOGRAFIJE: Marija Gašparović (Rimac), Lucija Drača (keramika)