Vanja Blumenšajn je jedan od vodećih kreativaca (etiketa za koju će nam u razgovoru reći da ju “jako ne voli”) u domaćoj oglašivačkoj industriji. Jedan je od suosnivača agencije Señor, u kojoj je radio kao kreativni direktor, a u marketinškim krugovima prepoznat je po svom talentu za stvaranje kreativnih kampanja koje su često izazivale pažnju javnosti. Nakon više nego uspješne karijere u agencijskim vodama, Vanja je odlučio napustiti mjesto kreativnog direktora i napravio zaokret u karijeri pa je tako svoju kreativnu energiju usmjerio na izradu buketa i cvjetnih aranžmana. Ovog je proljeća na adresi Marka Stančića 11 otvorio cvjetni studio prikladnog naziva Blumen. Tim je povodom nastao ovaj intervju s Vanjom i editorijal čije fotografije potpisuje Lucija Drača.
Vanja Blumenšajn i cvjetni studio Blumen
U današnje vrijeme sve češće čujemo primjere značajnih zaokreta u karijerama, prelazaka u druge branše, nerijetko i nespojive s time što su osobe prije radile. Jedan od tih primjera je i Vanja Blumenšajn koji je nakon godina i godina rada u agenciji skočio u nešto novo i nepoznato. Otvorio je cvjetni studio Blumen u kojem danas izrađuje bukete i aranžmane od suhog cvijeća i bilja.
“Što se nespojivosti tiče, mislim da ona zapravo i ne postoji. Znam za sebe da ću čime god se bavio pronaći izazove i stvari koje me drajvaju, bitniji je proces i osjećaj, nego sam sadržaj. Nije jednostavno, ali ne osjećam ni neku težinu. Kad se rodi neki inception ideje o promjeni, vjerujem da smo ga dužni ispoštovati, istražiti i vidjeti što može biti. Nekad za to trebaju godine, nekad se odigra brže. Ne osuđujem, ali ne bih želio biti lik koji sjedi negdje nezadovoljan, gleda kroz prozor i mašta o nekom boljem mjestu. Želim biti lik na boljem mjestu“, priča nam Vanja Blumenšajn, dodajući da bismo trebali normalizirati promjene, ne poslova, nego karijera, pogotovo u kreativnim zanimanjima. Njemu je tako bilo nevjerojatno zamisliti da cijeli život radi isto. Nekad treba pronaći novi outlet i medij za izražavanje tog poriva za stvaranjem, što je on pronašao u cvijeću.
“Ja to odradim dosta po feelingu, bez previše kalkulacija, zamislim lijepe stvari i ignoriram one teže (tako sam dao otkaz u agenciji godine i otvorio novu, uskoro agenciju godine. Ništa od toga ne bi bilo da sam odlučio pretjerano vagati dobre i loše strane). Kasnije mi ne preostaje ništa drugo nego da se nosim i s jednima i drugima – možebitno dobar savjet za sve koji nikako da nešto počnu. “
Iako se prije nije bavio cvijećem, jako voli prirodu pa ga ne čudi što ga je igrom slučaja upravo cvijeće i privuklo: “Kad radim s cvijećem, često pustim da me boje i teksture odvedu negdje. Bez igre nema ni kreativnosti, to je ponekad u svakodnevnom životu zaboravljeno (ili nedostižno), a esencijalno je. Moram ovdje ubaciti mali disclaimer, riječ ‘cvijeće’ bih zamijenio s ‘biljem’, jer podjednako volim i trave i drveće i plodove i još puno toga.”
Neki poseban ritual traženja inspiracije i nadahnuća nema: “Bez obzira na to čime se bavimo, inspiriraju nas putovanja, filmovi, fotografije, tišina, sve čemu smo izloženi, a izloženi smo puno podražaja. Umijeće ih je kurirati da ne postanu zasićenje, nego elementi koji negdje u podsvijesti grade tvoju estetiku (i općenito tebe). Kroz iskustvo novog i drugačijeg se raste. Otud možda i potreba za promjenom, među ostalim.”
U posebnu kategoriju inspiracije, ističe Vanja, stavio bi svakako ljude i odnose. “Dok provodimo vrijeme zajedno, imamo privilegiju malo gledati svijet njihovim očima. I mi drugima dati uvid u naše iskustvo. To je baš moćno oružje protiv rutine i začaranog kruga ponavljanja. Tako je i ova suradnja s Lucijom nastala prije svega kao druženje, istraživanje, razmjena i igra, a sad je umjesto straha od nedostatka inspiracije veći problem možemo li uopće raditi nešto bez da se to pretvori u novi projekt.”
Kad pričamo o edukaciji oko cvijeća, tehnike i prve korake Vanja je napravio kod Ide Jurjević na Trešnjevci, kod koje je naučio osnove bez kojih, kaže, nema ozbiljnog posla: “Sretan sam što nas je svemir spojio, i što imam jokera zovi kad god zatreba. Bez mreže suradnika i suboraca, cvjećarstvo može biti samotan posao. Poslije sam kratko bio kod cura iz Samonikle i vidio neku drugu stranu priče. Siguran sam da me to sve obogatilo. Moj studio (još ne znam bih li ga zvao atelje, radionica ili nešto treće) bio je valjda logičan korak da mogu učiti i rasti u svom ritmu.”
O sličnostima i razlikama agencije i cvjetnog studija
Na pitanje osjeća li da je danas u mnogo većoj kontroli svog poslovnog i privatnog vremena, kao i projekata kojima će se baviti, Vanja odgovara – i da i ne: “Prije je puno više ljudi ovisilo o meni, što je definitivno nosilo dodatnu dozu odgovornosti, a sad mogu planirati za sebe, izabrati što i koliko bih htio raditi, naravno dokle god održivost funkcionira.”
“Još uvijek znam osjećati grižnju savjesti jer sam usred dana u polju čičaka ili sam ubio oko iza ručka jer sam jučer produžio radni dan. Onda se podsjetim da ja to zaslužujem, kao u reklami.😉“
Kada uspoređuje svoj nekadašnji agencijski i svoj sadašnji radni dan, neke stvari su i dalje tu – klijenti, odgovornost, smišljanje, sumnje, pitanja, radosti, pobjede… Principi su svugdje isti, samo je proizvod opipljiviji i veza s krajnjim korisnikom bliskija i direktnija. Baviti se cvijećem mnogima zvuči kao jednostavan i bezbrižan posao na kojemu je vrlo lako pustiti mozak na pašu. No, svaki posao ima svoje pluseve i minuse.
“Najviše uživam dok radim, i zaista pokušavam pustiti mozak na pašu ili možda bolje rečeno, pustiti da stvaranje dolazi iz tog više nesvjesnog, zaigranog dijela. To je najljepši dio. Novi projekti traže učenje koje uvijek nosi dozu nepoznatog i nesigurnosti, nekad je izazov zadržati je na razini koja je inspirativna, a ne frustrirajuća. Bez želje da pretjerano mistificiram proces, ima dana kada se jednostavno ne osjećaš inspirirano za nešto – riješim to na način da odradim nešto što mi taj dan više odgovara ili u čemu se osjećam dobro. A u ovom poslu naravno da nije sve u igri s cvijećem; ima tu naravno briga oko prostora, birokracije, računa, nabavke, rokova, dostupnosti cvijeća…”
“Sve koji misle da je lako, pozivam da dođu probati isplesti vijenac ili još bolje, pospremiti suho cvijeće u pripadajuće vaze nakon toga.“
Spomenuli smo već da Vanja u Blumenu radi isključivo sa suhim cvijećem. Sudeći po omjeru tradicionalnih i new age cvjećarni u Zagrebu, rekli bismo da smo i dalje tradicionalisti u pogledu poklanjanja svježeg cvijeća. Vanju to ne brine, kaže, “nek cvjeta hiljadu cvjetova (doslovno!)”.
Ljepota i posebnost suhog cvijeća i bilja
“Nije sve za svakoga i svatko će pronaći nešto za sebe. Proveo sam ljetos mjesec dana u Berlinu, iznenadila me količina (suhog) cvijeća u gotovo svakom privatnom i javnom prostoru. Upravo suprotno uvriježenom mišljenju kako je suho cvijeće nužno vintage i romantično (može biti!), sviđa mi se kako tamo suhi aranžmani žive u različitim prostorima; od dekadentnih barova do futurističkih klubova, romantičnih bistroa, minimalističkih dućana… Naravno, u različitim stilovima slaganja. Ta me versatilnost jako inspirira.”
“Nećeš mi zamjeriti ako tu malo citiram sam sebe: Ako svježe cvijeće glasno zavodi, suho – suptilno osvaja. Za mene ima neku smirujuću zen kvalitetu. Uz to, održivost je svakako jedna od prednosti. Ukoliko se o njemu pravilno brine, što zapravo uglavnom znači drži na suhom mjestu bez direktnog sunca, može trajati zaista dugo dok vam ne dosadi i poželite nešto novo.“
Vanja najviše voli divlje, poljsko bilje, što mu je alibi za izlete u prirodu i na more. Pokušava što više toga sam brati, no osim toga, dio cvijeća nabavlja, a povezao se i s nekim OPG-ovima koji uzgajaju cvijeće. Dio kupuje suho, a dio suši sam pa smo ga pitali kako se odvija proces sušenja.
“Taj proces dosta ovisi o vrsti cvijeća, neko se bere gotovo suho, dok drugom trebaju dani (pa i tjedni) da bi ga se moglo upotrijebiti u aranžmanu – to je još jedan od razloga zašto sa suhim cvijećem nema ništa na brzinu i zašto za mene ima posebnu vrijednost. Mislim da je taj dio nabavke i umrežavanja dosta važan i zanimljiv (pogotovo u početku) i iziskuje dobar dio radnog vremena. U aranžmanima mogu koristiti najrazličitije biljke (što i pokušavam), stalno sam u nekom skupljanju pa me ne čudi da mi frendovi s puta više ne donose poklone nego zanimljivo raslinje, a i susjedi su već počeli navraćati sa ‘zelenim’ vrećicama.”
A tko su klijenti Blumena, odnosno kupci? Vanja nema osjećaj nekog izraženog profila. Vjerojatno više žene, dodaje, a i velik je udio mladih što ga jako veseli jer tumači to kao dokaz nekog laganog pomaka u tredovima. Njegovo cvijeće kupuju za uobičajene prilike, a dosta i za sebe jer je suho cvijeće i bilje zapravo važan element uređenja interijera i domova.
“ Nekad se osjećam kao detektiv. Postavljam puno pitanja ljudima koji naručuju; želim znati što vole, kome poklanjaju, kakvu vazu imaju, gdje će držati cvijeće. Na neki ih način pokušavam upoznati i ukrižati svoju viziju i estetiku s njihovom jer mi je važno da budu zadovoljni, a da i ja mogu stajati iza svog rada. Tako da, što god kupili ili ne kupili, nadam se da izlazite s dobrim osjećajem i inspiracijom vezanom za svoj prostor i lijepe stvari oko sebe. “
Kada si strastven oko vlastitog projekta i predan mu u potpunosti, povratne reakcije ljudi s druge strane mnogo ti znače. Pitali smo zato Vanju za kraj što mu se najviše urezalo u pamćenje, koji mu je feedback dosad dao vjetar u leđa za dalje.
“Najiskreniji je valjda kad se vrate ili naruče ponovo. Bilo ih je lijepih, od suza (nadam se radosnica), do riječi koje mi se još znaju činiti nestvarne. Poseban je osjećaj primiti poruku od osobe koja je dobila buket i osjetila potrebu da se javi i zahvali. Ovako na prvu, najdraži su mi ipak neki momenti s bliskijim osobama; Marija me zove cvjetni Caravaggio, a Ines me prozvala “malim čarobnjakom”. Zvuči svakako pretjerano, ali cvijeće (dokazano) raznježuje“, zaključuje Vanja Blumenšajn.
Na kraju ponovimo da se cvjetni studio Blumen nalazi u Ulici Marka Staničića 11. Radno vrijeme je po dogovoru, a za sve upite i narudžbe, osim gore navedenog broja, tu je Instagram profil @blumen.flowers.
FOTOGRAFIJE: Lucija Drača
