Znam se ponekad uloviti, najčešće je to u rano proljeće ili kasno ljeto, kada mi je Zagreb najljepši: tada bih najradije na jedan dan stopirala sve obveze i bila turistkinja u Zagrebu. Uz turističkog si vodiča tu želju još nisam ispunila, no ako i sami maštate o istom, adresa za najinteresantnije zagrebačke priče su Zagreb Afterwork Tour koje vodi Filip Cirkvenčić. Razmišljanje o poznavanju vlastitog grada pretvorio je u posao pa danas nudi ture u poslijepodnevnim/ranovečernjim satima, a studij geografije i talijanskog jezika poslužili su mu kao odlična podloga za sve čime se danas profesionalno bavi.
Kako je nastao Zagreb Afterwork Tour?
Filip Cirkvenčić inače radi kao voditelj organizacije događaja. I sam puno putuje, vozi bicikl i strastveno planinari, a kao turistički vodič, pokrenuo je brend “Traveller&Putnik”. Ne voli, kaže, riječ turist jer vjeruje da su ljudi koji posjećuju druge gradove zapravo putnici koji žele dublje upoznati kulturu i stanovnike. Ideju da krene s poslom turističkog vodiča dobio je kada je razmišljao o svojim gostima iz inozemstva, što je njima zanimljivo i kako kreirati turu koja neće biti poput ostalih:
“Tada mi je spontano sinula ideja – koliko stanovnici uopće poznaju svoj grad, priče iza građevina, događaje koji su utjecali na razvoj nekog kvarta i slično. Vjerojatno jako malo. S druge strane, kada posjetimo neki grad u inozemstvu, u kojem ćemo biti svega nekoliko sati ili dana, obvezno obiđemo sve s turističkim vodičem. Ironično, grad u kojem smo odrastali ili došli na studij i ostali – ne cijenimo i ne gledamo na taj način. Kada zbrojimo tu početnu ideju sa željom da ponudim nešto novo i prilikom da ljudi nakon posla mogu nešto novo naučiti, zabaviti se i poslije otići na piće, ispalo je baš tako. Odatle i naziv Zagreb Afterwork Tour.”
Filip mi priča kako mu je posao turističkog vodiča oduvijek bila želja, a lani je odlučio odvojiti novac i vrijeme za edukaciju te službenu licencu za četiri županije. Za Zagreb Afterwork Tour, naglasak trenutno stavlja na Zagreb i lokalno vođenje.
“Kako sam želio ponuditi jednu visoku razinu profesionalnosti, otvorio sam obrt, da je sve legalno i prema propisima. Tako sam krenuo u ovaj posao koji još uvijek razvijam. Putovanja, studij, volontiranje i upravljanje studentskim organizacijama, brojne konferencije i edukacije, na kojima sam sudjelovao i organizirao ih, pomogle su mi da nekako stavim sve vještine na jedno mjesto i odvažim se. Svako iskustvo na kraju ima nekog smisla, gotovo kao u filmu Milijunaš s ulice”, priča Filip i već na početku našeg razgovora potvrđuje kako mu je posao prepun anegdota. Prisjeća se jedne kada je shvatio da je svijet zapravo malo selo. Na turi je bila gošća iz Španjolske, gdje su otkrili da imaju i – zajedničkog poznanika!
Tu je i full time posao…
Nakon odslušane edukacije, došao je red i na praksu. Ona je, u Filipovom slučaju, bila ključna. Kaže kako se na samoj edukaciji ne nauči mnogo, već nakon dobivanja licence kreće pravo učenje, čitanje, istraživanje, kombiniranje svih anegdota, “štikleca”, legendi i činjenica u nešto zanimljivo. Filip dodaje:
“To je proces koji traje! Niti jedna tura nije ista jer vodič u međuvremenu nauči nešto novo pa ubaci i taj dio u turu i, ako se pokaže zanimljivim, jednostavno ostane dio nje.“
Vođenje tura izvrsno se nadopunjuje s Filipovim #9to5 poslom, kada se bavi event managementom:
“Kada organiziram neki događaj, npr. konferencije, često bude mnogo gostiju iz inozemstva i drugih dijelova države pa se mogućnost ture u istoj organizaciji lijepo nadopuni. Drugi primjer je teambuilding kada mogu kombinirati elemente turističkog obilaska, treasure hunt i samu organizaciju, s popratnom administracijom i logistikom.
S druge strane, kao event manager moram voditi puno paralelnih procesa odjednom, paziti na logistiku, promidžbu, transfere i komunikaciju s partnerima, govornicima, ali i svim ostalim uključenim dionicima. Upravo ta kombinacija različitih vještina i agilnosti pomaže u vođenju grupa i tumačenju baštine.”
Ture ne radi baš svaki dan, već nekoliko puta tjedno, taman u tolikim razmacima da se ponovno zaželi nove grupe putnika; onako da razbije rutinu, da se pojavi nova doza elana. Filip priča:
“Ponekad stvarno bude malo teško jer ja zapravo do 16 sari radim full time posao, a ture su onda dodatan element, nakon posla, kao hobi koji postane profesionalan. Ponekad izađem iz kuće u 7 ujutro, a dođem doma oko 20 sati, ali nekako sve ima smisla i posloži se, dolaze uvijek nove ideje i mislim da je to tajna.“
A na što jedan turistički vodič mora biti spreman, što se sve nalazi u pozadini jedne ture? Najlakši je dio, priča mi Filip, onaj gdje se interpretira baština, što je i gotovo jedini vidljivi element obilaska. A u pozadini…
“U pozadini se odvijaju svi drugi procesi dok vodič govori. Gledam gdje je tko u grupi, pratim izraze lica da procijenim koliko im je nešto zanimljivo, kada se krećemo moram paziti (doslovno) da ljudi ne poginu na cesti, da netko ne ugane gležanj, baciti oko na skelu pokraj koje treba proći. Što s WC-om? Smiješno zvuči, ali u svakom trenutku ture moram znati gdje je najbliži zahod, bilo javni, bilo barem onaj u kafiću.”
Dobar vodič, nastavlja Filip, trebao bi podsjetiti ljude da piju vodu, pokazati usput gdje je mogu kupiti, napraviti manju pauzu za odmor od stajanja i hodanja… I zato, kaže, nije isto obilazi li osoba grad sama ili u pratnji vodiča; čak i kada je u pitanju grad gdje je osoba rođena i odrasla. Vodič ima jednu drugu perspektivu, i baš zato je to zanimljivo.
Zagreb Afterwork Tour, malo drugačiji obilazak grada
Na LinkedInu, Filip je svoje šetnje Zagrebom opisao kao drugačije, što nam je bio i povod za iduće pitanje: po čemu su jedinstvene?
“Imam dva dijela odgovora, prvi je tematski: nisam želio ponuditi još jednu turu koja se bazira na povijesti, kako ni za strance, a posebno ne za lokalce. Vjerujem da grad ne čine građevine, već ljudi i njihove priče. Ako netko želi na par sati postati turist u svom gradu, onako navečer, nakon posla ili naučiti nešto novo, čuti dobar stari trač ili saznati što je izazivalo javnu sablazan starih Purgera, onda je ova tura za njih. Naš Zagreb je pun priča, svaki stanovnik je dio povijesti, a upravo su te priče i legende nešto što nigdje drugdje nema – naši Štefica (naša prva miss) i Miškec, pas Pluto, grofica Klotilda i njen Gvozdanović, tajno društvo Kvak, partiji kod grofa Vojkovića. I još puno toga! Skrivene prolaze, dvorišta, štenge, Zagreb ih je pun, a svaki ima svoju priču, od coprnica do romantičnog parka”, opisuje Filip.
Jedan obilazak od cca 2 sata obuhvaća malo povijesti, vožnju uspinjačom (ili zapinjačom, kako su je zvali u prvim godinama), crtice iz života sugrađana, nepoznato o poznatome, pokoju legendu i štiklece, ali i zanimljivosti o bludilištima.
Filip nastavlja:
“Ono što je kod mojih tura drugačije je vrijeme: nakon posla, tj. večernje ture gradom. To mi je poseban dio dana, užurban, a opušten, puno ljudi je u gradu, odlična vibra, već se pale ulične svjetiljke, nekako je sve onako razigrano, opušteno i veselo. Također, ne mogu odmah otkriti sve pojedinosti, tako da pozivam sve da odaberu datum i krenu u istraživanje.”
Inače preferira manje grupe, do 10 osoba jer je Zagreb Afterwork Tour osmislio više kao prijateljsku šetnju gradom, a manje kao tipičnu turu s 40 i više ljudi u kojoj, kako kaže Filip, “prvi red sluša, a oni s kraja reda nisu sigurni u kojem su gradu”.
Kao najljepši dio posla, Filip izdvaja upoznavanje novih ljudi, kao i onaj trenutak kada nakon ture ostave lijepu recenziju. Tada shvaća da je upravo on jedan dio njihovog iskustva u Zagrebu, na temelju kojeg drugačije gledaju grad:
“Shvatiš koliko je ozbiljna i važna ta uloga posrednika i tumača baštine. Također, svaka tura kao da je prva, bojao sam se na početku da ću se zasititi, ali svaki put bude neka drugačija ekipa. “
S druge strane, kao najizazovniji, Filip izdvaja rad s domaćim ljudima:
“Ne samo u vidu da rezerviraju turu, već ne postoji svijet lokalnog turizma. Naš domaći turizam je orijentiran na more, godišnje odmore uz plažu, hodočašća, vikend posjete manifestacijama i eventualno odlazak u prirodu. Nedostaje nam ta svijest i općenito želja da upoznamo baštinu oko nas. Na tome treba raditi, ulagati puno truda, a iskreno, to mi je rubno isplativo. Naime, dok napravim sve što je potrebno, smislim postove, organiziram prodaju ulaznica, stranci se samostalno javljaju, bookiraju na dnevnoj bazi. Zato je to posao koji se mora voljeti, posebno kada se radi s lokalnim ljudima, i to je neprocjenjivo, onaj njihov osjećaj kada nauče nešto novo i shvate da su se usput i zabavili.”
Što kažu turisti?
Reakcije turista su odlične: Zagreb im je grad po mjeri, prepun priča, legendi… Kompaktan je i udoban, Filip kaže da turisti vole domaću hranu, sve prolaze i stepenice, uspinjaču, tunele i parkove.
“Zagreb je stranim posjetiteljima prekrasan jer im nudi tu mogućnost da postanu razigrani i istražuju grad. Vi možete s glasne Ilice za tren biti u mirnoj oazi terase hotela Jägernhorn, pa za par koraka već biti na Griču, ponovno se spustiti do Radićeve, pa preko tunela završiti na Tuškancu, uz Kapucinske stube ponovno doći do uspinjače i s njom se spustiti natrag na Ilicu”, kaže mi sugovornik i dodaje da, tijekom obilaska, namjerno radi takve poteze. Dodao je:
“Iz mirnog dijela Griča, preko jednih stepenica prelazimo u užurbanu Tkalču pa par koraka dalje – i već smo u mirnoj Opatovini. Takvi kontrasti, uz kafiće, trgovine i galerije, bude jedan lijep osjećaj ugode i razigranosti. Još kada točno odgovore na pitanje pa osvoje naš čuveni Kiki ili licitarsko srce, vidim važnost gemifikacije u samom poslu turističkog vodiča.”
Nekim turama s gostima iz inozemstva priključili su se i njegovi prijatelji koji su poželjeli čuti nešto novo. Za Filipa je to odlična kombinacija jer i oni mogu podijeliti svoje priče, svoje poglede na neke dijelove grada. Ipak, najdraži mu je onaj izraz lica kada se oduševe nekom činjenicom. Recimo, o prvom zagrebačkom neboderu. Filip nam je, za kraj, otkrio priče koje najradije dijeli s turistima kako bi im bolje dočarao Zagreb:
“Najviše volim ispričati priču o psu Plutu na Oktogonu, ali i priče iz Miškecovog prolaza o običnim, jednostavnim ljudima koji su ostali zapamćeni upravo zbog toga jer su bili takvi. Pouči nas da ne moramo uvijek stremiti bogatsvu i slavi, već samo moramo biti svoji.”
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Unsplash
