PIŠE: Andrija Karačić, specijalist abdominalne kirurgije i osnivač Centra za crijevni mikrobiom
Jeste li pobornik “cheat daya”? Sjećate li se svog zadnjeg “cheat daya” sa sjetom i nestrpljivo očekujete idući ili vam je svaki dan “cheat day”? Ili, pak, ne znate što misliti o tome pa ih ponekad prakticirate, a ponekad ne? Rijetko koja tema, naime, dijeli nutricioniste, stručnjake za prehranu, kao “cheat day“ – dan kada se (barem privremeno) zaboravljaju planovi, kalorije, pravila i proteinski shakeovi. Pošto ne postoji službeni hrvatski naziv, ja ću ga za potrebe ovog članka zvati “dan varanja”. Tko zna, možda dobijem nagradu Instituta za hrvatski jezik, držite mi fige!
Kako i zašto je nastao “cheat day”?
Ideja za ovaj članak došla je spontano na jednom internom sastanku i, moram priznati, nisam znao što me čeka. Srećom, na društvenim mrežama je obilje sadržaja na ovu temu. Obilje! Ukucajte pojam “cheat day” na bilo koju društvenu mrežu i bit ćete osupnuti brojem objava. Za potrebe ovog članka nisam, naravno, pregledao sve, ali nekim grubim pregledom materijala može se zaključiti kako se u ovoj raspravi zastupaju najrazličitije teze: od toga da se radi o psihološkom ventilu koji, kroz uzak vremenski prozor čistog hedonizma, pomaže dugoročno održati i najstrože prehrambene režime, do toga da se radi o nepotrebnom posrtanju koje lako izmakne kontroli.
Dan varanja, pojam koji porijeklo vuče iz svijeta bodybuildinga i fitnessa s kraja 20. stoljeća, odnosi se na dan u tjednu ili vremensko razdoblje tijekom kojeg se namjerno krše pravila određenog prehrambenog režima. Ideja svjesnog odstupanja od svog uobičajenog režima prehrane motivirana je prije svega psihičkim rasterećenjem i nagrađivanjem osobe. Inicijalna ideja dana varanja je bila zavarati mozak od konstantnog osjećaja uskraćenosti i monotonije koji dolazi s bilo kojim strogim prehrambenim režimom.
Pritom se na dan varanja uglavnom pribjegava “zabranjenoj hrani”, koja je visokokalorična i nutritivno manje bogata, ali zato poglavito atraktivna okusom. S razvojem društvenih mreža i prelaskom fitnessa u digitalni svijet, dan varanja postao je masovan – uz fotografije i videa “grešnih” obroka, često s natpisima poput #cheatday, #treatyourself ili #earnedit. Zasigurno najpoznatiji dan varanja ima glumac Dwayne Rock Johnson, koji na dan varanja jede palačinke s javorovim sirupom, burgere i ogromne količine sladoleda.
Kad se sažmu izlaganja pobornika i protivnika dana varanja, vidi se kako i jedna i druga strana vrti istih nekoliko argumenata. Pobornici smatraju kako dan varanja pruža psihološko olakšanje i povećava motivaciju osobe za dugoročno pridržavanje kvalitetne prehrane. Uz to, postoji teorija kako povremeni dani varanja predstavljaju i metabolički poticaj: povremeni unos većih količina, pogotovo energetski guste hrane, navodno potiče sekreciju leptina, hormona probavnog sustava koji regulira apetit i energetsku potrošnju. No, ovoj tezi znanost baš i ne ide u prilog jer su istraživanja bazirana uglavnom na sportašima kod kojih je to povećanje unosa hrane bilo planirano ciljano od strane nutricionista, a ne pretjerivanje u brzoj hrani jednom tjedno.
Protivnici, pak, smatraju kako prakticiranje dana varanja dovodi do neplaniranog kalorijskog suficita, koji će pobiti kalorijski deficit mukotrpno ostvaren tijekom ostalih dana kad se osoba pridržavala nekog prehrambenog režima. Drugi argument je taj da dan varanja potiče razvoj poremećaja prehrane. I ovu tezu potvrđuju mnoga istraživanja: tako je primjerice kanadska studija iz 2022. godine na uzorku od više od 2000 ispitanika jasno uspostavila povezanost između prakticiranja dana varanja i različitih poremećaja prehrane, od ortoreksije do prejedanja. Protivnici dana varanja smatraju kako ova praksa potiče mentalnu podjelu hrane na “dobru” i “lošu”, što dugoročno vodi k ozbiljnim poremećajima prehrane, koji pak predstavljaju ogroman suvremeni izazov za cjelokupni zdravstveni sustav.
No, što o tome misle naši domaći stručnjaci? Imaju li hrvatski nutricionisti dan kad varaju i jedu sve što im srce zaželi? Ako da, što tad jedu? Imaju li neke lude kombinacije koje bi mi svi trebali kušati? I naposljetku – preporučuju li takav pristup i svojim klijentima? Ili im je svaki dan dan varanja?
Svrha članka nije bila produbiti jaz između različitih tabora kad je u pitanju “dan varanja”. Štoviše, cilj mi je bio skupiti što više različitih mišljenja hrvatskih nutricionista na jednom mjestu, kao i njihove konkretne odgovore na ovu temu, kako biste vi, kao čitatelji, mogli samostalno formirati svoj vlastiti stav o ovoj složenoj temi. Jer, čini se, ne postoji univerzalna istina o varanju u hrani, pa je na svakome od nas odluka, i na našem nutricionistu naravno, kako ćemo koristiti ovaj alat.
Kako nutricionisti komentiraju cheat day?
Alma Bunić, nutricionistica s više od 15 godina iskustva, najveći hrvatski stručnjak za SIBO
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Prvo se postavlja pitanje radi li se o klijentu koji ima ozbiljnih zdravstvenih problema ili onome koji ih nema. U slučaju da nam je hrana alat ka oporavku od određenih zdravstvenih smetnji, onda je pristup stroži. U slučaju da imamo klijenta koji treba promjene životnih i prehrambenih navika, to je onda fleksibilnije.
Nemamo “cheat day” niti “cheat meal”. Klijente educiramo da hrana nije nešto čega se treba bojati, i hrana je, uz nutritivno bogatstvo, i izvor zadovoljstva i tako treba i ostati. Kada osoba ima potrebu za nekom hranom, slobodno ju konzumira bez definiranja “cheat daya”. Općenito gledajući, promjena načina prehrane treba biti opuštena, s odstupanjima koliko klijent ima potrebe i, naravno, sve se svodi na individualan pristup svakom klijentu.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Nikada nisam koristila unaprijed dogovoren “cheat day”. To je klijentu pušteno na volju ili mi javi da ima situacije u kojima će manje paziti na dogovoren protokol. Važno je da znam što se događa, ali ih cijelo vrijeme educiramo o kombinacijama hrane i kako sam sebi odabrati bolje varijante obroka.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Osobno nikada nisam prakticirala niti “cheat meal” niti “cheat day”.
Mirela Marić, doktorica znanosti nutricionizma specijalizirana za gubitak prekomjerne tjelesne mase, poznata sa sudjelovanja u “Životu na vagi”, Poliklinika Kardio-metabolički Centar
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Da, preporučam 2–3x mjesečno jer im je tako lakše biti u nekom kalorijskom režimu i mijenjati navike kada su društveno aktivni.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Imam jako dobra iskustva, jer su hrana i piće društvene kategorije, i sve je lakše kada imaju bar povremeno opciju izbora.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Da, naravno… posebno kada sam na nekim privatnim druženjima. Odlučim se za neku zdraviju varijantu od ponuđenih jela i ne brojim tada kalorije.
Nenad Bratković, osnivač i voditelj NutriKlinike, nutricionist KK Cedevita Olimpija, stručnjak za prehranu sportaša
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Apsolutno ne; sam koncept i termin je duboko deformiran, i etički i stručno, tj. u direktnoj je koliziji s poslanjem stručnog djelovanja nutricionista. Ne vidim nijedan razlog zašto bi se promovirala kultura ili praksa “varanja” u prehrani. Samim time impliciramo da prehrana mora biti posve ili apsolutno “čista”, što nije točno. Samim time se šalju iskrivljene poruke.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Često su anksiozni po pitanju prehrane, nerijetko pokazuju stav ortoreksije, zabrinjava ih značajno ako pogriješe u prehranim i smatraju “cheat day” koncept olakšanjem. Zanimljivo je da su većinom te osobe pod utecajem fitness svijeta i fitness medija ili društvenih mreža iz fitness miljea.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Ne. Život nije savršen, realni ljudi žive realne živote (iako se na društvenim mrežama i raznim pričama promovira priča o nužnosti da sve bude savršeno, od treninga, prehrane, spavanja).
Realni ljudi imaju posao, djecu, prijatelje, probleme objektivne prirode; i to može dramatično utjecati i na prehranu i izbore u prehrani. Ako i nije optimalan izbor moguć pri odabiru obroka, cilj je naučiti i pouzdano vladati konceptom kako kokmbinirati namirnice. Primjerice, ako su u pitanju ćevapi i čovjek se nađe u toj situaciji; ako netko uz ćevape s lukom naruči pečenu papriku s češnjakom ili grah salatu, ne pojede mašću natopljen somun, napravio je razboritiji odabir nego da je pojeo/pojela ćevape s prženim krumpirima pod izlikom “sad sam varao”, ali sljedeći ću obrok jesti čisto. Umjesto grižnje savjesti, moguće anksioznosti, dobiva ravnotežu.
Sandra Krstev Barać, prva praktičarka funkcionalne medicine u Hrvatskoj, organizatorica događaja “Zdrava Žena”
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Nisam pobornik “cheat day” koncepta jer iz mog iskustva češće potiče žudnju za hranom u danima koje slijede, nego što pruža psihološku motivaciju za daljnje pridržavanje plana prehrane. Ponekad dopuštam “cheat mealove”, no najčešće u plan prehrane odmah uključim zdrave slastice ili zdrave grickalice kako bi se na zdrav način zadovoljila potreba za određenim okusima.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Uz par izuzetaka, u pravilu negativna, osobito ako “varaju” sa slatkim jer im to dodatno otvara apetit za takvom hranom.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? “Cheat day” nikad, jer se osjećam tromo nakon toga, ali “cheat meal” se povremeno nađe u mojoj prehrani. Što je jednom u mjesec dana, čak i rjeđe. Moja slabost je čips, zato ga nikad nemam u kući, osim kad je vrijeme za “cheat meal”.
Luka Batur, triatlonac, nutricionist i autor na After5
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Prije svega smatram kako je taj koncept nepotrebna izmišljotina fitness industrije. Evo i zašto: podrazumijeva kako se trenutno pokušavamo pridržavati nečeg rigoroznog od čega nam povremeno treba odmor. Zar ne bi prehrana trebala biti održiva i istovremeni užitak? Ako nam treba “odmor” od nečega… znači li to da je to nešto zapravo pogrešno i utemeljeno na krivim postavkama?
Klijentima nikad nisam preporučio ni “cheat day” niti “cheat meal”, niti se služim takvom terminologijom. To bi između ostalog značilo da stavljam stigmu na pojedine namirnice i dijelim ih na zdrave i nezdrave, dozvoljene i zabranjene. Moji klijenti jedu čokoladu, i pizzu, i muffine, i što god im padne na pamet, ali u mjeri koja im je stvarno potrebna. I ne – pri tome ne varaju nikog.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Uzimajući u obzir problematiku koju sam naveo kod prvog pitanja, iskustva su negativna, no samo iz razloga jer nisu naučili jesti i nisu imali prilike saznati što pravilna prehrana zapravo jest.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Jedem gotovo svu hranu koja se danas smatra “nezdravom”. No, ona nije temelj moje prehrane i male su šanse da će mi ona zamijeniti konkretan obrok. Kad mi se ide na pizzu, odem na pizzu. Muffini su primjerice na tanjuru sigurno jednom u 10 dana. Vafli također. A s obzirom na dolazak ljeta, očekujem barem dva sladoleda tjedno i to bez iznimke.
Josip Rešetar, nutricionist na nutricionizam.hr, farmaceut, i trenutno znanstvenik na Institutu “Ruđer Bošković”
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ne preporučam klijentima niti jedno niti drugo. Svaka namirnica i prehrambeni proizvod može imati svoje mjesto u prehrani – kakav će to utjecaj imati na cjelokupnu prehranu odredit će učestalost konzumacije i količina. Lijepljenjem etikete “cheat” šaljemo poruku da je nešto loše i zabranjeno bez da smo razmotrili dva ključna prethodno navedena aspekta.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Klijenti koji su prakticirali “cheat meal” ili “cheat day” nerijetko su tijekom većine tjedna jeli “čisto” (engl. “clean eating”) i “cheat meal/day” je bio ispušni ventil i svojevrsna nagrada za patnju na ekstremno restriktivnim dijetama. Ono što nam dovodi takav pristup je polarizacija hrane na dobre i loše namirnice (zapamtite, postoji samo dobra i loša PREHRANA), a to može biti uvertira za razvoj poremećaja hranjenja.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Nije teško zaključiti da osobno ne prakticiram bilo kakve “cheat” inačice u prehrani. Ako naiđete na nekog stručnjaka (ili “stručnjaka”) koji propagira ovakav način hranjenja, zaobiđite ga u širokom luku.
Jadran Zonjić, profesionalni sportaš, nutricionist i doktorand nutricionizma
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Kod mojih klijenata nema “cheat daya”, ako imaš potrebu cijeli dan, znači da ti ja nisam složio održiv plan, a to se do sad još nije dogodilo (barem tako kažu 😊). “Cheat mealove” često preporučam kada je pad kilaže veći od zacrtanog, kod situacija kada nam stres koči napredak, kod proslava ili kada se radi o sportašima nakon zadnje utakmice/trke sezone.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Najčešće jedan “cheat day” pokrene onu prvu dominu pa to preraste u “cheat rest of the week”. Ljudi često imaju mentalitet “il’ jesam il’ nisam” pa tako studenti kad padnu 1 ispit umjesto da zapnu jače – prestanu učiti i padnu cijelu godinu.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? “Cheat mealove” prakticiram, najčešće to budu proslave kao rođendani, svadbe, krizme ili obiteljska okupljanja. Najčešće se tad konzumira ono što domaćin servira i ono što mi je najukusnije. Najčešće to bude nešto što je domaćin/ica radio/la i pokoja kapljica radosti.
Sara Kralj, nutricionistica u Centru za crijevni mikrobiom
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Nije mi praksa preporučivati “cheat day”, no to ne znači da ne postoji osoba za koju ova praksa ne funkcionira te bi ju iz tog razloga trebalo u potpunosti izbjegavati. U svakom slučaju, prije svega treba razmotriti profil osobe, dijagnoze i u koju svrhu bi “cheat day” služio.
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Moram priznati da je to bilo davno kad sam koristila koncept “cheat daya” u svojoj praksi, ali rekla bih da postoje dvije strane medalje. S jedne strane, klijenti tako mogu uspješno postići svoj cilj u smislu fizičke forme, no s druge strane mi se više puta pokazalo kako takav pristup nije dugoročno održiv – kada popusti motivacija, ljudi se često ne zadrže samo na tom jednom “cheat” danu.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Ne planiram unaprijed “cheat day”, niti ga prakticiram u smislu konzumacije “svega i svačega”. Međutim, vjerujem da uz čvrste temelje, znanje i zdrav odnos prema hrani, povremeni izleti izvan uobičajenog režima nisu problem – pod uvjetom da ih osoba zna uravnotežiti i da ne izazivaju osjećaj krivnje. Ponekad se zaželim brze hrane poput hamburgera, no to bude jednom u par mjeseci. Inače sam velika obožavateljica sladoleda kojeg jedem na tjednoj bazi, pogotovo u ovim ljetnim mjesecima, ali i zimi je prisutan, no ipak nešto rjeđe.
Ivona Brodić, bivša nutricionistica GNK Dinama, nutricionistica specijalizirana za prehranu sportaša
Preporučate li svojim klijentima “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Osobno ne preporučujem striktno “cheat day”, ali svojim klijentima savjetujem da iskoriste posebne događaje poput rođendana, obiteljskih slavlja, poslovnih ručaka, blagdana ili vjenčanja kao priliku da se opuste i uživaju u hrani koju inače ne bi konzumirali. Takvi dani, nazovimo ih “cheat day”, ne bi trebali stvarati frustraciju, nego omogućiti klijentima da uživaju u posebnim trenucima i nakon toga se vrate svom planu prehrane. Ključno je ne pretvoriti takve dane u redovitu praksu, već ih koristiti kao iznimku..
Kakva su vaša iskustva s klijentima koji su prakticirali “cheat day” – pozitivna ili negativna? Moja iskustva s klijentima koji su primjenjivali ovaj pristup bila su uglavnom pozitivna. Smatram da im je takav pristup omogućio da prehranu učine životno održivom jer su naučili da nije nužno biti striktan svaki dan. Takav pristup smanjuje frustracije i omogućuje veći užitak u životu, dok istovremeno održavaju dugoročne ciljeve. Naravno, važno je naglasiti da se ti dani ne smiju pretvoriti u redovitu praksu, jer bi time moglo doći do poništavanja svih rezultata koje su do tada postigli.
Prakticirate li sami “cheat day”, ili barem “cheat meal”? Ako da, što jedete tada? Moj pristup osobnoj prehrani također uključuje faze kada se držim rasporeda obroka i pravilne prehrane, s izuzecima za posebne prilike, kao što su rođendanske proslave ili druga društvena događanja. U fazama kada sam postigla svoje ciljeve, češće si priuštim “cheat meal”, koji najčešće uključuje fast food, poput pizze, sladoleda, burgera ili nečeg sličnog.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Pexels, Unsplash+, Instagram
