PIŠE: Andrija Karačić, specijalist abdominalne kirurgije i osnivač Centra za crijevni mikrobiom
Jeste li čuli za bolest godišnjeg odmora? Jeste li redovno bolesni kad odete na godišnji odmor?
Zaista ne postoji dobar trenutak za razboljeti se. No, apsolutno najgore vrijeme za to je vrijeme godišnjih odmora. Cijelu godinu se spremamo za uživanje u slobodnom vremenu, daleko od posla i obaveza. Maštamo što ćemo raditi, planiramo putovanja i aktivnosti. Čitamo putopise, gledamo videa, slažemo rezervacije. I onda se, odjednom, na godišnjem odmoru probudimo – bolesni. Bilo prehlada, grlobolja, gripa ili probavne tegobe. Ako ste ovo ikad doživjeli, scenarij vam vjerojatno nije stran. Glavobolja, osjećaj umora, kašalj i temperatura koja redovito počinje s prvim danom godišnjeg odmora. Zvuči li vam poznato?
Što je bolest godišnjeg odmora?
Uz godišnji odmor vežemo bezbrižnost, opuštenost i užitak. Kokteli, avioni, večere uz more… a ne bolest. Većini nas je jedina poveznica godišnjeg odmora i bolesti sklapanje putnog osiguranja i provjeravanje gdje nam je Europska zdravstvena kartica. No, nažalost, nekim je ljudima bolest tijekom godišnjeg odmora stvarnost. Neki ljudi se razbole upravo kad bi trebali puniti baterije i uživati u mukotrpno zarađenom slobodnom vremenu. Kao da im tijelo priređuje neku zlobnu šalu; pa zar nema veće sabotaže godišnjeg odmora od bolesti? Nikakvo nevrijeme, gužve i skupe cijene neće pokvariti godišnji odmor kao bolest bilo kojeg oblika. Svrha odmora, bilo godišnji ili vikend, opuštanje je i punjenje baterija. Zašto nekim ljudima tijelo to brani?
Bolest godišnjeg odmora zaista postoji. I sam sam bio žrtva iste tijekom proteklih božićnih blagdana. A i vi vjerojatno poznajete nekog u svojoj neposrednoj okolini kome se dogodilo nešto slično. Fenomen se u literaturi naziva “leisure sickness”, odnosno bolest godišnjeg odmora. Ova pojava čak ima i znanstvenu podlogu te sve više istraživača proučava zašto se ona događa i kako se može spriječiti. Makar se, naravno, ne radi o službeno priznatoj kliničkoj dijagnozi, kojom ćete od šefa moći “iskamčiti” dodatne dane godišnjeg.
Bolest godišnjeg odmora je u mnogočemu slična rajskom sindromu (engl. paradise syndrome), psihičkom stanju u kojem pacijenti osjećaju nezadovoljstvo i nemir unatoč tome što su ostvarili sve svoje snove. I jedna i druga bolest najčešće se javljaju kod osoba koje se opisuju kao radoholičari.
Bolest godišnjeg odmora se razvija tijekom godišnjeg odmora, kako i ime kaže, ali se kod nekih osoba može manifestirati već i tijekom vikenda. Iako je teško procijeniti stvarnu raširenost bolesti, literatura navodi postotke od oko 3% u općoj populaciji. Kod 3,6% muškaraca i 2,7% žena bolest se javlja vikendom, a kod 3,2% muškaraca i 3,2% žena bolest se javlja tijekom godišnjeg odmora. Većina “oboljelih” s ovom pojavom muke muči duže od deset godina te često početak bolesti mogu povezati s nekim okidačem u obliku stresnog životnog događaja, kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta ili promjena radnog mjesta.
Danas se pojam bolesti godišnjeg odmora koristi kao krovni izraz za osjećaj nelagode ili bolesti tijekom slobodnog vremena, vikenda ili godišnjeg odmora, a ne nužno kao klasična dijagnoza. To može uključivati sve – od stvarne bolesti poput prehlade ili gripe, do simptoma poput bolova u mišićima, mučnine, umora i glavobolje (čak i migrene), bez jasne infekcije kao uzroka. Zajednički nazivnik je uvijek taj kako se tegobe pojavljuju upravo kada ste – na odmoru. Prvi su bolest opisali nizozemski psiholozi Ad Vingerhoets i Maaike van Huijgevoort sa Sveučilišta u Tilburgu, koji su davne 2002. godine publicirali prvu pilot studiju o ovom fenomenu i krstili ga imenom leisure sickness.
Zašto se javlja bolest godišnjeg odmora?
Razlozi za ovaj fenomen su višestruki, no najčešće se radi o kombinaciji radnog preopterećenja, kroničnog stresa i perfekcionističke osobnosti. Znanstvenici smatraju kako se bolest godišnjeg odmora razvija kod osoba koje se primarno psihološki, onda posljedično i fizički, teško mogu prebaciti iz radnog modusa u stanje otpuštanja, zbog izraženog osjećaja odgovornosti, ambicioznosti i anksioznosti. Sami pacijenti svoje stanje često prepisuju teškoćama u prijelazu s radnog na neradni režim, stresu povezanim s putovanjem i odmorom, kao i opterećenjem poslom i crtama vlastite ličnosti.
Zbog nemogućnosti prilagodbe tijela na funkcioniranje u uvjetima godišnjeg odmora, ove osobe postaju osjetljivije za razvoj bolesti godišnjeg odmora. Od nje zapravo obolijevaju osobe koje ponekad svjesno, a najčešće nesvjesno, ne žele ići na godišnji odmor – odnosno njihov um to ne želi. Iako priča s ovim fenomenom zvuči apstraktna, razvoj ove bolesti ne zvuči uopće toliko nelogičan ako u obzir uzmemo sve što se u tijelu događalo prije godišnjeg odmora. Postoji više mehanizama kako se ova kombinacija okolišnih i psiholoških čimbenika prelijeva u razvoj bolesti godišnjeg odmora.
No, kako jedno psihičko stanje, kao što je nemogućnost prilagodbe na godišnji odmor, može dovesti do fizičkih simptoma? Zašto se tijekom godišnjeg odmora kod osoba s ovim psihičkim profilom razboli i tijelo?
Hormoni
Nakon Hansa Selya i njegovog revolucionarnog rada na takozvanoj “teoriji stresa”, znamo kako su psihička stanja i bolesti tijela nerazdvojna. Veza između nemogućnosti prilagodbe na odmor i bolesti godišnjeg odmora su primarno hormoni. Hormoni, kao kemijski signali koji kolaju našim krvotokom, utječu kako na živčani, tako i na imunološki sustav. Oni su razlog zašto uspijevamo raditi bez predaha tjednima, a nekad i mjesecima bez da se razbolimo. Naše nadbubrežne žlijezde luče hormone adrenalin i noradrenalin, kao i kortizol kao odgovor na hormone iz naše hipofize.
Hormoni poput kortizola i adrenalina drže nas budnima, fokusiranima i često potiskuju fizičke simptome bolesti. Naša hipofiza, pak, usko komunicira s našim hipotalamusom, našom središnjicom za homeostazu. Hipotolamaus je odgovoran za održavanje ravnoteže u tijelu: po pitanju tjelesne temperature, apetita, sna, ali i – stresa. Ako je naš mozak neprestano aktivan i i u punom radnom stroju, to će posebno podražiti hipotalamus kao centar za ravnotežu u našem tijelu, što će se nizvodno odraziti i na našu hipofizu, nadbubrežnu žlijezdu, adrenalin, noradrenalin i kortizol.
Upravo je hormonalna os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda odgovorna za “raspad sustava” kod osoba s bolesti godišnjeg odmora. Zbog prekomjerne aktivacije ove osi, njihovo tijelo preplavljeno je adrenalinom, noradrenalinom i kortizolom dok rade. Njihovo tijelo radi u 5. brzini, u smislu visoke aktivacije svih fizioloških funkcija koje osiguravaju da naše tijelo savršeno obavlja sve zadatke koje mu mi, kao upravitelj našeg hipotalamusa, zadajemo. Posebno jak učinak ovi hormoni imaju na naš imunitet.
Kad je os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA) jako aktivna, potencijal našeg imunog sustava se smanjuje, kako vrijedne resurse unutar tijela ne bi trošili na upalu i imunosne procese. Kad smo pod stresom, čitaj kad je HPA os aktivirana, naše tijelo prioritizira zdravlje našeg mozga, mišića i krvožilnog sustava, a ne naš imunitet. Naše tijelo nastoji zaštititi vitalne organe i organske sustave od prekomjerne upale, a ne može se baviti virusima i drugim klicama. Ne čudi stoga kako ćemo onda na godišnjem odmoru platiti danak za to, u obliku neke prehlade ili gripe.
Kad je HPA os aktivirana, smanjuje se broj limfocita zvanih “prirodne ubojice” koje eliminiraju viruse (i tumorske stanice!), naše bijele krvne stanice (neutrofili, makrofagi) slabije “jedu” mikroskopske uzročnike, usporava sazrijevanje bijelih krvnih stanica, pogotovo limfocita, slabi pamćenje našeg imuniteta i smanjuje se koncentracija upalnih signala u našoj cirkulaciji. Kad se HPA os smiri na godišnjem odmoru, svi ovi procesi dolaze na “naplatu” i naše se tijelo više ne može nositi s virusnim infekcijama.
Naime, nema bijelih krvnih stanica koje će ih eliminirati i upalnih signala koji će nekog mikroskopskog uzročnika riješiti bez puno muke. Imunitet, odnosno snaga imuniteta, u potpunosti je iscrpljena. Sustav je pao, odnosno naš imunitet. A za ovaj fenomen znamo već više od 30 godina: studija iz davne 1991. godine je pokazala kako je kod ispitanika, koji su navodili visoke razine psihološkog stresa, bila puno veća vjerojatnost razvoja virusne infekcije kada bi ih se izložilo uobičajenim virusima prehlade.
Treba imati na umu da smo prije početka samog godišnjeg odmora često na vrhuncu iscrpljenosti našeg tijela, odnosno imuniteta. Puno ljudi je upravo prije godišnjeg odmora najviša aktivacija HPA osi. Tijekom pripreme za godišnji odmor želimo napokon riješiti cijelu famoznu listu zadataka i očistiti radni stol od nedovršenih poslova, pa puno nas radi najviše i najintenzivnije upravo prije godišnjeg odmora. Ako uz to počnemo spavati i kretati se manje, a jesti više, pogotovo nekvalitetnih namirnica i obroka, kaos na relaciji HPA os i imunitet je programiran.
Fokus
Pored hormona, drugi krivac za bolest godišnjeg odmora je fokus. Promjenom rutine dolazi neizbježno i do promjene fokusa, što je jak fiziološki podražaj. Naš mozak je rob navike. Kada više ne sjedimo za računalom ili trčimo po radnom mjestu, bjesomučno provjeravamo poruke i mailove, i hektično odgovaramo na pozive dok radimo neku treću stvar, mozak nam se nalazi u nepoznatom teritoriju. To znači da mora brzo pronaći adekvatnu zamjenu za stvari koje ga okupiraju tijekom radnog vremena. Jedna opcija je vrtjeti scenarije vezane uz posao.
“Što radi konkurencija?“, “Hoće li kolege moći bez mene dovršiti projekt?” i “Što šef misli o meni ovako?” su potpuno legitimna pitanja koja će mozgu uvelike otežati prilagodbu na režim godišnjeg odmora, pogotovo ako postoji dodatna crta perfekcionizma ili anksioznosti u osobnosti osobe.
Druga stvar je ta što ćemo na godišnjem odmoru biti primorani fokus posvetiti svom tijelu, odnosno automatski će se povećati percepcija vlastitog tijela. Tako mnoge zanemarene fizičke boljke do izražaja dolaze tek kad stanemo sa svojom poslovnom rutinom, bili to umor, bolovi ili neke probavne tegobe. Promjena fokusa može se odraziti negativno na san, zbog posljedičnih poteškoća s usnivanjem. Micanje fokusa s mailova, poruka, poziva, lista i projekata na sebe, bilo to zdravstveno ili karijerno, može dodatno potaknuti razvoj bolesti godišnjeg odmora.
Klice
Pored hormona i fokusa, treći mehanizam odgovoran za razvoj bolesti godišnjeg odmora su nove klice s kojima se susrećemo na godišnjem odmoru. Putovanja sredstvima masovnog transporta uključuju boravak u prostorima i prostorijama s puno ljudi i ograničene cirkulacije zraka, što je idealna okolina za transfer patogenih klica. Prometala, pogotovo avioni, potencijalna su žarišta širenja različitih infekcija, od respiratornih do probavnih, kao što je otkrila studija objavljena u The Lancetu 2005. godine. Dodatno, izloženost suhom zraku ventiliranih prostora olakšava sam prijenos uzročnika i slabi sluzničku barijeru gornjeg dišnog sustava.
Bolest godišnjeg odmora se zaključno razvija uslijed tri glavna mehanizma:
- pada imuniteta zbog djelovanja hormona odgovora na stres
- promjene fokusa s poslovnih obaveza na karijeru i vlastito tijelo
- izloženosti potencijalnim uzročnicima infekcija.
Međutim, treba istaknuti kako je i dalje ovaj fenomen relativno slabo istražen. Potrebno je istražiti specifičnosti bolesti godišnjeg odmora s obzirom na trajanje slobodnog vremena – vikend ili baš duži godišnji odmor, udaljenost i način putovanja i niz drugih čimbenika.
No, ako vas je ikad zatekla bolest godišnjeg odmora, postoji jedna pozitivna vijest: niste sami. Dobra je vijest što ovaj fenomen nije znak da je vaše tijelo drugačije. Vaše tijelo zaista vam ne pokušava sabotirati planove, niti vas želi kazniti zbog odlaska na zasluženi odmor. Radi se o potpuno prirodnim mehanizmima i procesima, koji se događaju u svima nama. Iako cijela ova priča zvuči poprilično zbunjujuće i kontraintuitivno (odmor i opuštanje – pa bolest?), radi se jednostavno o tome da kod nekih ljudi i puki odlazak na godišnji odmor može predstavljati prevelik šok za organizam.
No, ima li nade? Jeste li osuđeni na više od deset godina bolesti godišnjeg odmora, ako vas jednom krene ova pošast? Definitivno ne. Ako sagledamo mehanizme koji vode do pojave ove bolesti, postaje jasno kako postoje vrlo jednostavni načini kako suzbiti razvoj ove bolesti.
Kako suzbiti bolest godišnjeg odmora?
Prva i glavna preporuka je definitivno ublažiti prijelaz s radnog režima na režim godišnjeg odmora. Smanjiti radno opterećenje tijekom dana i tjedana tik prije godišnjeg odmora: bez važnih rokova i stampeda po listi zadataka, zadržavanje nekih elemenata rutine radnog dana tijekom godišnjeg odmora te ostavljanje dovoljno vremena za odmor i oporavak tijekom prvih dana godišnjeg odmora.
Ako gledamo literaturu i iskustva osoba koje su se uspješno izliječile od bolesti godišnjeg odmora, onda su tu preporuke poput promjene posla, stava prema poslu i stava prema životu općenito.
Treća preporuka je ne opterećivati se ako simptomi krenu, odnosno – ne paničariti. Sada, kada znate što je bolest godišnjeg odmora i zašto nastaje, svjesni ste kako će bilo kakav dodatan stres dodatno potaknuti lučenje hormona i dodatno oslabiti vaš imunitet. Dajte sebi i svom tijelu vremena vratiti se u ravnotežu i napuniti baterije. Najgore što možete učiniti po ovu bolest je dodatno se fokusirati na njezine negativne konotacije.
Četvrtka preporuka je pripaziti na higijenu tijekom putovanja i prvih dana boravka, pogotovo na novim i egzotičnim destinacijama. Ako već i jeste imunosuprimirani, vašem tijelu ne treba nova beštija s kojom se mora naučiti nositi. Ako imate bolest godišnjeg odmora, već ste mu vi dovoljna beštija s kojom se očito, još nije naučio nositi.
Sretan vam put! Ili možda prigodnije – uzdravlje!
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash+
