U ožujku i listopadu svake godine postavljamo isto pitanje – pomičemo li satove još jednom ili je ovo možda posljednji put? Zadnje nedjelje u ožujku satove ćemo ponovno pomaknuti, ovog puta jedan sat unaprijed, što znači da pomicanje sata 2025. donosi duže dane i više sunca u popodnevnim satima. Ljetno računanje vremena počinje u nedjelju, 30. ožujka, kada kazaljke pomičemo s 2 na 3 sata, što znači da ćemo tu noć spavati jedan sat kraće.
I dok neki bez problema uskoče u novi ritam, drugi ipak danima osjećaju posljedice koje donosi pomicanje sata. Iako postoji želja za ukidanjem pomicanja sata, kako u Hrvatskoj, tako i u EU, proces je zastao zbog nedostatka konsenzusa među zemljama članicama i složenosti koordinacije takvog poteza na razini cijele Unije.
Pomicanje sata 2025.
Prema Zakonu o računanju vremena, ljetno računanje vremena u 2025. godini počinje 30. ožujka 2025. u 02 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 02 h 00 min i 00 s računa kao 03 h 00 min i 00 s. Ljetno računanje vremena u 2025. godini završava 26. listopada 2025. u 03 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 03 h 00 min i 00 s računa kao 02 h 00 min i 00 s. U uvodu Zakona navedeno je kako Vlada Republike Hrvatske najkasnije tri mjeseca prije početka ljetnog računanja vremena određuje dan i trenutak prelaska na ljetno računanje vremena.
Ljetno računanje vremena – kako je sve počelo?
Pomicanje sata, odnosno ljetno računanje vremena, ima interesantnu povijest. Često se spominje ime Benjamina Franklina kao “izumitelja”, no pogrešno. On je, naime, tek predložio Parižanima da promijene svoj raspored spavanja kako bi uštedjeli na svijećama i ulju za lampe. Zabluda o Franklinovoj ulozi u uvođenju pomicanja sata potječe iz njegovog satiričnog eseja iz 1784. godine, objavljenog u Journal de Paris. U eseju pod nazivom “Ekonomski projekt”, Franklin piše o prednostima dnevnog svjetla u odnosu na umjetnu rasvjetu kada je u pitanju ušteda. Opisuje kako je – probuđen bukom u 6 ujutro – primijetio da je sunce već izašlo. The Frankin Institute donosio dio eseja:
“Vaši čitatelji, koji poput mene nikada nisu vidjeli sunčevu svjetlost prije podneva i rijetko obraćaju pažnju na astronomske podatke u almanahu, bit će jednako iznenađeni kao i ja kad saznaju da sunce izlazi tako rano. A još više kada ih uvjerim da odmah nakon izlaska i svijetli. U to sam potpuno siguran. Ne može se biti sigurniji u bilo što. Vidio sam to vlastitim očima.”
U satiričnom eseju zaključio je kako bi buđenje sa suncem uštedjelo građanima Pariza, gdje je tada živio, ogromne svote novca. S izraženom dozom ironije, Franklin je zatim predložio i niz “regulativa” koje bi proveo kako bi osigurao da Parižani postanu ranoranioci. No, tko je onda, zapravo, predložio ljetno računanje vremena? “Krivnju” možemo prebaciti na novozelandskog entomologa Georgea Hudsona koji je 1895. predložio ovu ideju jer je želio više dnevnog svjetla u večernjim satima.
Time piše kako je ljetno računanje vremena započelo u Njemačkoj, 1. svibnja 1916. godine, u nadi da će se time uštedjeti energija tijekom Prvog svjetskog rata. To su podaci koje donosi Michael Downing, autor knjige Spring Forward: The Annual Madness of Daylight Saving Time. No, iako su Nijemci prvi pomaknuli kazaljke na satu, ideju su vjerojatno preuzeli od Britanaca – i to od nekoga čije zamisli o ljetnom računanju vremena nisu imale mnogo veze s uštedom goriva.
William Willett objavio je 1907. godine The Waste of Daylight (Gubljenje dnevnog svjetla). Inspiraciju je dobio jedne zore kada je shvatio da “sunce obasjava zemlju satima dok mi još spavamo”, dok nam nakon toga ostaje tek “kratko vrijeme opadajuće dnevne svjetlosti za uživanje u slobodnom vremenu”. Iako je spomenuo da bi pomicanje sata moglo smanjiti troškove umjetne rasvjete, njegov je glavni cilj bio omogućiti ljudima više uživanja u sunčevoj svjetlosti.
Sve do svoje smrti 1915. godine lobirao je u britanskom Parlamentu da se donese zakon o ljetnom računanju vremena – no nije doživio da bude usvojen u Engleskoj, ubrzo nakon što je Njemačka donijela isti zakon. S druge strane Atlantika, prvi zakon o ljetnom računanju vremena u SAD-u stupio je na snagu 19. ožujka 1918. godine, također s ciljem uštede goriva, oko godinu dana nakon što je država ušla u rat, piše Time. No, iako je službeni razlog bila ušteda energije, Michael Downing tvrdi da je glavni zagovornik politike zapravo bila Američka gospodarska komora. Naime, bila je veća vjerojatno da radnici, koji su za vrijeme dnevnog svjetla završavali s poslom, navečer odu u kupovinu.
Neki su za pomicanje sata, no bilo je i protivnika
Sportska i rekreativna industrija podržavala je pomicanje sata jer nije bilo umjetne rasvjete na stadionima pa su produženi sunčani sati omogućili kasnije početke utakmica, kako bi ih i školarci i radnici mogli stići pogledati. Neki su čak smatrali da ljetno računanje vremena pozitivno utječe na zdravlje jer ljudima omogućuje više vremena na otvorenom. No, bilo je i protivnika. Downing u svojoj knjizi kaže kako je filmska industrija mrzila pomicanje sata i ljetno računanje vremena jer su ljudi bili puno manje skloni odlasku u mračne kinodvorane dok je vani bilo svjetlo.
Međutim, nijedna skupina nije bila moćnija od poljoprivrednog lobija. Zabluda da su farmeri podržavali ljetno računanje vremena vrlo je raširena, ali pogrešna, piše Time. U stvarnosti, pomicanje sata značilo je da su poljoprivrednici imali sat vremena manje ujutro za prijevoz mlijeka i svježih proizvoda na tržnice. Downing kaže:
“Eksperiment s ljetnim računanjem vremena tijekom Prvog svjetskog rata bio je toliko nepopularan da je, prije nego što je potpisan Versajski sporazum, Kongres bio prisiljen donijeti zakon o ukidanju kako bi smirio pobunu poljoprivrednog lobija – toliko su bili moćni.”
Nacionalna politika ljetnog računanja vremena nije se ponovno pojavila sve do 1942. godine, kada je bila na snazi tijekom Drugog svjetskog rata. No, New York City nastavio je primjenjivati vlastito metropolitansko ljetno računanje vremena. Zbog statusa New Yorka kao financijskog središta, druge su ga regije slijedile, što je, prema Downingu, dovelo do kaosa:
“Gradovi su primijenjivali ljetno računanje vremena, dok su ih okruživale ruralne regije koje to nisu činile – nitko više nije mogao biti siguran koliko je zapravo sati.”
Toliko je bilo zbunjujuće da je 1966. godine donesen Uniform Time Act, koji je potpisao predsjednik Lyndon B. Johnson. Prvi zakon o ljetnom računanju vremena u mirnodopsko doba definirao je da SAD treba poštovati šest mjeseci ljetnog i šest mjeseci standardnog vremena. Državama je ostavljena mogućnost da se u potpunosti priključe ljetnom računanju vremena ili ga u potpunosti odbace, čime se izbjegao problem različitih pravila u gradovima i županijama.
1973., nakon početka naftne krize, predsjednik Richard Nixon pozvao je na cjelogodišnje ljetno računanje vremena. Taj je eksperiment trajao kratko – dijelom zbog zabrinutosti da će djeca u jutarnjim satima stradati u prometu. Ipak, s vremenom se ljetno računanje vremena produljilo: 1986. godine SAD je počeo primjenjivati sedam mjeseci ljetnog vremena, a golf industrija i proizvođači roštilja tvrdili su da im je taj dodatni mjesec donio između 200 i 400 milijuna dolara prihoda.
Kako je bilo u Europi?
Što se tiče Europe, prvo nacionalno ljetno računanje vremena započelo je u Njemačkoj, a trend se brzo proširio Europom, donosi povijesni pregled Time and Date. U roku od nekoliko tjedana, nekoliko je zemalja uvelo ljetno računanje vremena, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Italiju, Rusiju, pa čak i Australiju. Međutim, početni entuzijazam nije dugo trajao u većini zemalja. Njemačka je ukinula ljetno računanje vremena 1919. godine, a Austrija 1921. godine, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i gradovi poput Pariza nastavili koristiti ovaj sustav.
Francuzi su imali podijeljena mišljenja o ljetnom računanju vremena. Seosko stanovništvo nije ga prihvaćalo i ukinulo ga je već 1920. godine, dok su ga Pariz i drugi veći gradovi i dalje podržavali. Godine 1923. francuska vlada odlučila je ukinuti pomicanje sata, ali je radno vrijeme između 28. travnja i 3. studenog pomaknuto pola sata unaprijed. No, Pariz je zadržao sezonsku promjenu vremena. Tijekom Drugog svjetskog rata, praksa pomicanja sata ponovno se proširila iz Njemačke na mnoge europske zemlje. Zapravo, Hitlerovi zapovjednici nametnuli su ovu mjeru u mnogim okupiranim zemljama, uključujući Dansku i Poljsku, piše Time and Date.
U nekim je zemljama ljetno računanje vremena još neko vrijeme ostalo na snazi nakon Drugog svjetskog rata, uglavnom zbog potrebe za štednjom goriva u procesu nacionalne obnove. Ujedinjeno Kraljevstvo čak je primijenilo British Double Summer Time, što je značilo da su satovi bili pomaknuti dva sata unaprijed u odnosu na standardno vrijeme, i to tijekom i nakon rata. Međutim, mnoge europske zemlje kasnije su odbacile ovu praksu, s obzirom na to da je ona postala podsjetnik na rat. Italija, Francuska i mnoge druge zemlje ukinule su ljetno računanje vremena čim su posljedice njemačke okupacije bile sanirane.
Još jedna svjetska kriza dovela je do ponovnog uvođenja ljetnog računanja vremena u većini europskih zemalja. Kada je Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC) u listopadu 1973. godine uvela naftni embargo, cijene energije drastično su porasle, uzrokujući recesiju diljem Europe. Situacija je zahtijevala hitne mjere, a prva europska zemlja koja je ponovno uvela ljetno računanje vremena bila je Grčka 1975. godine. Do kraja 1970-ih većina je europskih zemalja ponovno dva puta godišnje pomicala satove.
Godine 1996. Europska unija (EU) standardizirala je raspored ljetnog računanja vremena. Direktiva je i danas na snazi, a zemlje Europskog gospodarskog prostora (EEA), osim Islanda, prelaze na ljetno računanje vremena u 01:00 UTC posljednje nedjelje u ožujku, dok se na standardno vrijeme vraćaju posljednje nedjelje u listopadu. Švicarska, iako nije članica EEA, prati isti raspored. 26. ožujka 2019. Europski parlament izglasao je trajno ukidanje ljetnog računanja vremena u Europskoj uniji, a cilj je donijeti konačan zakon koji će ukinuti Direktivu 2000/84/EZ, trenutno važeći propis o ljetnom računanju vremena u EU-u.
Svaka država članica morat će odlučiti hoće li trajno ostati na ljetnom vremenu ili će posljednji put vratiti sat unatrag i zadržati standardno vrijeme, poznato i kao zimsko vrijeme, piše Time and Date.
Pomicanje sata 2025. – utjecaj na organizam
Iako su dani duži i mnogi više vremena provode vani, ta pogodnost ima i svoju cijenu. Harvardski profesori za Harvard Health kažu kako se pomicanje sata za samo jedan sat unaprijed možda ne čini kao velika promjena, no može ozbiljno poremetiti mentalno i fizičko zdravlje na kraće vrijeme. Kažu kako istraživanja pokazuju da pomicanje sata dvaput godišnje može imati razne posljedice na zdravlje. Pritom proljetno pomicanje sata unaprijed obično stvara veće probleme.
Sat manje sna može poremetiti cirkadijalni ritam – prirodni 24-satni ciklus tijela koji regulira ključne funkcije poput apetita, raspoloženja i sna. Cirkadijalni ritmovi, pojašnjavaju, uvelike ovise o izloženosti svjetlu. Pomicanje sata 2025., kao i svakog proljeća, donijet će mračnija jutra i više svjetla uvečer. Manjak jutarnjeg svjetla može smanjiti razinu serotonina, hormona koji poboljšava raspoloženje. Istovremeno, dulja izloženost svjetlu navečer može odgoditi lučenje melatonina, hormona koji pomaže pri uspavljivanju.
Mnogi također imaju poteškoće s prilagodbom rasporeda spavanja na novo vrijeme. Prvih nekoliko dana, pa čak i cijeli tjedan, mogu kasnije ići na spavanje ili se ranije buditi nego inače, što može uzrokovati manjak sna. Jedno istraživanje pokazalo je da prosječna osoba u ponedjeljak nakon početka ljetnog računanja vremena, spava čak 40 minuta manje nego inače. Liječnici upozoravaju da poremećeni san može uzrokovati umor, pospanost i manjak koncentracije, čime se djelomično objašnjava i porast broja prometnih nesreća od 6%, što je pokazalo istraživanje iz 2020. objavljeno u časopisu Current Biology. Loša kvaliteta sna uzrokovana ljetnim računanjem vremena također može pogoršati postojeće tegobe poput depresije, anksioznosti i sezonskog afektivnog poremećaja.
Kako se pripremiti za pomicanje sata 2025.?
Postoji nekoliko koraka kojima možemo ublažiti učinak pomicanja sata na tijelo i um. Liječnici za Harvard Health predlažu nekoliko sljedećih koraka:
Postupno pomaknite vrijeme odlaska na spavanje. Otprilike tri dana prije pomicanja sata pokušajte ranije odlaziti na spavanje i ranije se buditi. Prvu noć pomaknite vrijeme odlaska na spavanje za 10 do 15 minuta, sljedeću noć za 20 do 30 minuta, a treću noć za 30 do 45 minuta. Do kraja tog razdoblja, tijelo bi se trebalo prilagoditi tom izgubljenom satu, a osoba ne bi trebala osjećati stres zbog naglog pokušaja nadoknade sna.
Spavajte popodne. Osjećate li umor tijekom dana nakon prelaska na ljetno računanje vremena, popodnevno spavanje od 20 do 30 minuta može pomoći. Naravno, ovo nije uvijek izvedivo, no ako ste u mogućnosti, vrijedi pokušati. Stručnjaci savjetuju da se ne spava duže od toga jer bi se umor mogao povećati. Kako kvalitetno prakticirati popodnevni nap, pisali smo ovdje.
Više se izlažite svjetlu. U prvom tjednu nakon pomicanja sata, nastojte barem 15 minuta provesti na jutarnjem svjetlu. Ta će praksa pomoći u održavanju cirkadijalnog ritma. Harvard Health navodi i drugu opciju, korištenje svjetlosne terapije pomoću posebne svjetlosne kutije koja emitira jaku bijelu svjetlost od 10.000 luksa. Potrebno je sjediti otprilike 30 cm od izvora svjetlosti na 20 do 30 minuta. Oči trebaju ostati otvorene, ali bez izravnog gledanja u svjetlost. To se vrijeme može iskoristiti za čitanje, pisanje ili jednostavno opuštanje.
Postupno prilagodite svoj dnevni raspored. Nekoliko dana nakon pomicanja sata, ako je moguće, odgodite jutarnje aktivnosti za jedan sat. Uzet ćemo za primjer jednu aktivnost poput vježbanja ili šetnje: ako inače krećete u 7, pričekajte do 8. Naravno, ovakva je praksa nije uvijek izvediva zbog odlaska na posao, no dobro ju je imati na umu. Liječnici kažu kako naš unutarnji sat i dalje funkcionira prema starom vremenu pa mu treba vremena za postupnu prilagodbu. Preporučuju svaki dan pomicati jutarnju rutinu za 10-15 minuta, sve dok unutar tjedan dana ne uskladimo svoj ritam s novim vremenom.
Ograničite unos alkohola i kofeina. Stručnjaci savjetuju smanjenje konzumacije alkohola i kofeinskih napitaka – nekoliko dana prije i nakon pomicanja sata jer oba mogu poremetiri kvalitetu sna i dodatno otežati prilagodbu.
Što o pomicanju sata kažu iz Vijeća Europske unije?
Europska komisija 12. rujna 2018. podnijela je nacrt direktive o pomicanju sata uvjetovanom izmjenom godišnjih razdoblja. Glavni su elementi prijedloga:
- ukidanje pomicanja sata dvaput godišnje u svim zemljama EU-a
- sustav obavještavanja koji bi zemlja EU-a rabila u slučaju da želi promijeniti svoje standardno vrijeme.
Ako se donese, direktivom će se ukinuti pomicanje sata u EU-a dvaput godišnje, odnosno ljetno računanje vremena. Međutim, o tom pitanju nije donesena konačna odluka i nije utvrđen vremenski okvir za takvu odluku. I dalje se upotrebljava trenutačni sustav u kojem se pomiče jedan sat, čime se ljeti produljuje broj sati dnevnog svjetla, kažu iz Vijeća Europske unije u dokumentu iz siječnja 2024.
Dodaju i kako vijeće još nije dogovorilo svoje stajalište o prijedlogu vezanom za ljetno računanje vremena:
“Vijeće još nije dogovorilo svoje stajalište o prijedlogu. Kako bi se oblikovalo stajalište Vijeća, potrebna je kvalificirana većina država članica. Slično tome, kvalificirana većina država članica morala bi poduprijeti konačni tekst o kojem se pregovara s Europskim parlamentom. Europski parlament usvojio je svoje stajalište o prijedlogu u ožujku 2019. Glasovao je za ukidanje ljetnog računanja vremena u 2021. I Vijeće i Europski parlament moraju se usuglasiti da bi se donijeli zakonodavni akti potrebni za ukidanje pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja.”
Države članice mogu samostalno odlučiti u kojoj se vremenskoj zoni žele nalaziti. Trenutačno u EU-u postoje tri standardne vremenske zone:
- istočnoeuropsko vrijeme: Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva i Rumunjska.
- zapadnoeuropsko vrijeme: Irska i Portugal
- srednjoeuropsko vrijeme: 17 država članica u tom je zemljopisnom području
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash
