Kreator serije Adolescence objašnjava zašto svom sinu neće dati pametni telefon do 14. godine

Jack Thorne naviknut je da njegov rad pokreće razgovore. Ovaj 46-godišnji scenarist, poznat po trilogiji This Is England, drami o pandemiji Help i mini-seriji o seksualnom zlostavljanju National Treasure, nikada nije izbjegavao teške teme. No, njegov najnoviji hit – potresna Netflixova drama Adolescence – nije samo zasjeo na prvo mjesto streaming ljestvica, već je i potaknuo raspravu o tinejdžerima, pametnim telefonima i snažnom utjecaju otrovne “manosfere”, o kojoj posljednjih dana raspravljaju roditelji, tinejdžeri i britanski političari.

Thorne je u braku s agenticom Rachel Mason s kojom ima osmogodišnjeg sina Elliotta. Nada se da Eliliott neće imati pametni telefon prije nego što navrši 14 godina. 

“Mislim da nisam dovoljno hrabar da kažem, kad 70 do 80 posto njegovih prijatelja u školi ima pametne telefone: ne, ti ga nećeš imati. Ne želim da se osjeća izolirano na taj način”, kaže Thorne u razgovoru za The Times, zamišljeno trljajući glavu. “Ali nikada neće imati telefon u svojoj sobi dok ne bude dovoljno zreo da se nosi s time što znači imati takav uređaj u privatnosti.”

Serija Adolescence prikazuje naizgled sasvim običnu obitelj Miller, čiji 13-godišnji sin Jamie – radikaliziran internetskom mizoginijom i ispunjen nasilnim bijesom – ubija školsku kolegicu kuhinjskim nožem. Kao dio istraživanja, Thorne je proveo mnogo sati u “mračnim kutovima” internetske manosfere.

Thorneova drama počela je s prikazivanjem na Netflixu tjedan dana prije nego što je bivši izbornik engleske nogometne reprezentacije Gareth Southgate, u opsežnom govoru za BBC-jevo godišnje predavanje Richarda Dimblebyja, govorio o “bešćutnim, manipulativnim i toksičnim influencerima” koji su “što je moguće dalje od uzora kakvi su mladićima danas potrebni u životu”.

“Ta ideja da ćemo ovaj problem riješiti tako da stvorimo bolje uzore za muškarce – to će potrajati 20 godina”, tvrdi Thorne. “A postoje stvari koje možemo učiniti odmah i koje bi mogle pomoći. Ja bih zabranio prodaju pametnih telefona mlađima od 16 godina. Zašto djeci trebaju pametni telefoni? Mogu imati mobitele – ali ne pametne. To bi funkcioniralo kao s cigaretama. I onda bismo postupno napravili ono što je Rishi Sunak napravio s cigaretama, a to je: na kraju ih nitko više neće imati. Ali svakako mislim da je ključno djecu držati podalje od pametnih telefona na bilo koji mogući način.“

Britanski premijer Keir Starmer prošli je tjedan rekao da je i njegova obitelj, poput milijuna drugih, prikovana uz seriju.

“Gledamo Adolescence s našom djecom. Imam sina od 16 godina i kćer od 14, i to je stvarno dobra serija za pogledati”, izjavio je. Nasilje koje provode mladići pod utjecajem online influencera nazvao je “odvratnim” te obećao: “Moramo se tome ozbiljno suprotstaviti.”

No Thorne smatra da se britanska vlada ne suprotstavlja dovoljno snažno velikim tehnološkim kompanijama. 

“Ne razumijem zašto su toliko neodlučni po pitanju internetske sigurnosti. Mislim da još uvijek ne shvaćaju razmjere krize.”

Thorne ne prihvaća argument koji iznose neki komentatori, da su tinejdžeri oduvijek bili u središtu moralne panike i da se ni ova situacija ne razlikuje puno.

“Ovdje je šteta u samom središtu”, kaže. “Da, postojala je moralna panika zbog Elvisa, ali to je bilo zato što su djeca pokušavala biti slobodna, a roditelji su se morali prilagoditi toj slobodi. Ovdje nije riječ o slobodi. Nije riječ o drogama. Čak nije riječ ni o tome da sebi nanose štetu – ovdje se radi o nanošenju štete drugima. A govoriti djeci da je suprotni spol neprijatelj, to je sasvim nov misaoni sustav.”

Serija Adolescence nije započela kao priča o maskulinitetu i mizoginiji. “Počelo je sa Stephenom koji je govorio o napadima nožem”, kaže Thorne. 

Stephen Graham, njegov čest suradnik, primijetio je – i bio uznemiren – sve većim brojem napada nožem koje mladići vrše nad mladim djevojkama. Jedna mu je kolegica zatim predložila da istraži incel kulturu. 

“A ja sam tu incel kulturu uvijek odbacivao – mislio sam da su to ljudi koji glasno viču, ali zapravo nemaju pravi utjecaj. A onda sam krenuo ozbiljno istraživati”, priča Thorne za The Times. 

“Rekao sam si: ‘OK, ja sam 13-godišnji dječak i čujem [lažnu statistiku koju često navode inceli] da 80 posto žena privlači samo 20 posto muškaraca [poznato kao ‘pravilo 80/20′]. Čujem da ovom kulturom dominiraju žene, da su je izopačili ženski umovi. I da je tvoj zadatak [kao muškarca] da se dovedeš u formu, ojačaš i povrijediš te manipuliraš, jer je to jedini način da budeš uspješan’.”

“I mislim si, kao usamljeni, izolirani [dječak], netko tko za sebe vjeruje da nije privlačan, kad čujem te stvari, sjednem uspravno i pomislim: želim biti uspješan. Želim imati smisao. Mislim da ovaj svijet nije pravedan, jer se meni ne čini pravednim, jer me ljudi ne vole na način na koji ja želim da me vole. I što onda radim? Poslušam li tu osobu i prihvatim li te poruke? Da, prihvatim, jer mi imaju smisla. To je jako moćna ideja jer je njezina logika nevjerojatno privlačna.”

Od samog početka Thorne i Stephen Graham, koji je uz Thornea napisao seriju i u njoj glumi, bili su odlučni da ne pojednostave ovaj složen problem.

“Stephen je imao jedno veliko pravilo, a to je bilo: ne želim da za sve okrivimo roditelje“, kaže Thorne. “Ideja muškog bijesa – dječačkog bijesa – izuzetno je kompleksna, pa smo željeli stvoriti ‘trokut krivnje’, s Jamiejem u njegovom središtu.”

Taj trokut, objašnjava, čine “kultura koja ga okružuje, obrazovni sustav i obitelj. Htjeli smo govoriti o svemu tome i prikazati složenu sliku. Prijatelj je to mogao zaustaviti. Učitelj je to mogao zaustaviti. Roditelj je to mogao zaustaviti. Svi ti ljudi snose određeni stupanj odgovornosti.”

I dok je fokus serije na tinejdžerima koji svakodnevno konzumiraju nasilne poruke i slike, Adolescence istovremeno otvara, kako Thorne kaže, “namjerno” teška pitanja o roditeljstvu, a posebno o očinstvu. Dok Jamie čeka izricanje presude, njegov otac Eddie (Graham) uplakano se koleba između samookrivljavanja (“Trebao sam biti bolji”) i opravdavanja (“Nije naša krivnja, ne možemo sebe kriviti”, “Bio je u svojoj sobi, mislili smo da je siguran, mislili smo da radimo pravu stvar”).

“Nisu vidjeli što se događa s tim djetetom”, kaže Thorne. “Nisu vodili razgovore o tome kako mu pomoći jer nisu ni znali da je u nevolji. Nisu čak ni znali da razgovor uopće treba započeti.”

Strahovi vezani uz vlastito očinstvo utkali su se i u samu seriju. “U prvoj epizodi, kada Eddie kaže odvjetnici: ‘Ne znam kako se nositi s ovim, znam da mu treba pomoć, ali nisam siguran da sam ja prava osoba koja mu tu pomoć može dati’ – tu ima puno mene. To je pitanje koje, mislim, mnoge od nas muči većinu vremena.”

Jedno od četvero djece, Thorne je odrastao u Bristolu, a zatim u Berkshireu, kao sin Mikea, urbanista, i Maggie, učiteljice koja je kasnije postala njegovateljica za odrasle s intelektualnim teškoćama. Mike je također bio sindikalni organizator i volonter u Uredu za savjetovanje građana, pa je Thorneovo djetinjstvo bilo obilježeno prosvjedima, marševima i sindikalnim konferencijama. Istovremeno, to je bilo i djetinjstvo provedeno na rubovima društva.

“Tu mi je moja dijagnoza autizma jako pomogla [Thorneu je dijagnoza postavljena 2022. godine nakon što ga je jedan slušatelj emisije Desert Island Discs upitao je li ikad razmišljao o tome da bi mogao biti na spektru], jer sam bio dijete koje je instinktivno bilo sa strane, pokušavalo se sprijateljiti, ali zapravo nije razumjelo kako se uključiti u razgovor”, kaže. “Bilo je puno takvih situacija u kojima jednostavno nisam znao kako uspostaviti pravu dinamiku. Nisam bio posebno zlostavljan. Bio sam više onaj najmanje popularni član grupe dječaka.”

U današnje doba pametnih telefona, kaže, vrlo bi lako bio uvučen u sve to. “Ne mislim da bih postao Jamie, ni u kojem slučaju, ali mislim da bi mi to imalo smisla. Vjerojatno bih našao neku grupu prijatelja s kojima bih razgovarao online dok bih bio sam u svojoj sobi. A to ne bi bilo dobro za mene.”

Pisanje serije – a posebno treće epizode, u kojoj Jamie, kojeg glumi 15-godišnji Owen Cooper, izbacuje mizogine uvrede na svoju psihologinju (glumi je Erin Doherty) i prvi put otkriva razmjere svoje radikalizacije – Thorne je iskoristio kako bi se vratio svom adolescentnom “ja”. Bilo je to, kaže, “iznimno neugodno”.

“To je bilo suočavanje sa sobom na mjestu koje me u potpunosti plašilo. Puno sam razmišljao o tome kako je moj tinejdžerski um shvaćao privlačnost i kako je razumijevao vlastitu seksualnost. Bilo je toga previše da bih se mogao osjećati ugodno.”

U svom McTaggart predavanju 2021. godine, Thorne je televiziju opisao kao “kutiju empatije”. U slučaju serije Adolescence, kaže, ne traži empatiju prema muškarcima koji čine strašne stvari.

“Mislim da tražimo razumijevanje i mislim da je to važno razlikovati. Ako ne pokušamo razumjeti Jamieja i tu poziciju iz koje dolazi, onda nećemo uspjeti riješiti problem.”

No, ne vjeruje da bi imenovanje “ministra za muškarce”, kako su predložili neki britanski političari i Higher Policy Education Institute, donijelo rješenje. “Ne, mislim da je rješenje ministar za tehnologiju koji doista želi riješiti problem interneta”, kaže. “A zapravo, ovo također spada i pod djelokrug ministra za žene, jer se radi o šteti nanesenoj ženama. Ova serija govori o šteti koju trpe žene.”

FOTOGRAFIJE: Netflix