S prvim danima 2023. godine, uz male ekrane prikovao nas je dokumentarni serijal koji će kroz mjesec dana emitiranja na HRT-u postati jedna od češće spominjanih tema u našem društvu. Naime, tog 2. siječnja u večernjim satima počelo je prikazivanje Duluma zemlje i druge sezone ovog odlično prihvaćenog serijala koji prati motivirajuće priče o ulaganju, vjeri u uspjeh, upornosti, rastu i neodustajanju hrvatskih poljoprivrednika vizionara.
Mi, gradska djeca, već s prvom epizodom ostali smo pod dojmom priče s farme crnih svinja u Slavoniji, no ona koja je vrlo vjerojatno najbrže pronašla put do naših srca odvela nas je u Čabar, jedva naseljeno selo u Gorskom kotaru, u kojem Anita Pintar zajedno s obitelji ustraje na ekološkoj proizvodnji sira i mliječnih proizvoda. Inspirativno i dirljivo, riječi su koje su nam prve padale na pamet pri gledanju Duluma zemlje, a dokumentarni serijal dotaknuo nas je na nekoj gotovo iskonskoj razini, podsjećajući nas na stare, zlatne vrijednosti koje se u modernom društvu rapidno gube.
Fast forward pet mjeseci, i ovih tjedana na HRT-u gledamo novo režisersko ostvarenje Filipa Filkovića Philatza, Ideju uspona.
Iz produkcije ju opisuju kao očaravajuću i emotivno dirljivu dokumentarnu seriju koja gledatelje uranja u živote iznimnih pojedinaca diljem manje poznatih regija Hrvatske, a kroz serijal pratimo život i rad umjetnika Nikole Vudraga, tekstilne inženjerke Ivane Biočine, avanturista Josipa „Luxa“ Kovačevića, nožara Ivana Mlinara, food blogerice Janje Benić i drugih.
U gledanje Ideje uspona uključila sam se prošlog tjedna, kada je emitirana druga epizoda, i odmah po završetku gledanja otvorila laptop i pod dojmom viđenog autoru Filipu Filkoviću odaslala par pitanja vezanih uz serijal.
Poveznicu između Duluma zemlje i Ideje uspona pronašla sam u tim stvarnim pričama stvarnih osoba, koje nas svakodnevno okružuju, no ne dolaze ni približno u središte pozornosti.
„Postoji nešto urođeno uvjerljivo u stvarnim pričama. Ta sirova autentičnost koja rezonira s nama na duboko ljudskoj razini. Ono što me privuklo ovim pričama iz Ideje Uspona bilo je upravo to – prilika da istražim neobično u običnom, da bacim svjetlo na svakodnevne junake čije priče često ostaju neispričane. Postoji intimnost i bogatstvo ovih priča koje su duboko inspirirajuće. To nisu stilizirane priče o slavnim osobama; mi govorimo o stvarnim ljudima koji plove stvarnim životom, često s nevjerojatnom otpornošću i snagom. Na istraživanje toga me potaknuo čisti inat. Jer smatram da se takve ljude premalo stavlja u spotlight“, pojašnjava Filip.
Ovaj mladi i talentirani hrvatski režiser često nas vodi upravo u lokalne zajednice, što je u sadržajnom smislu dašak svježine, ali i prilika da se informiramo, educiramo o svojoj zemlji i njenim ljudima. Hrvatska je izuzetno centralizirana, no izvan Zagreba postoje nevjerojatne priče, zar ne?
“Izvan Zagreba, izvan bilo kojeg većeg grada postoji život. Nevjerojatne priče su posvuda ako odvojimo vrijeme za slušanje.“
„Lokalne zajednice vrve pričama o hrabrosti, inovativnosti i otpornosti, a bilježenje tih priča je privilegija. To je također osvježavajući pomak od narativa usredotočenog na urbani svijet koji ima tendenciju dominirati mainstream medijima. Istraživanje ovih raznolikih lokalnih narativa ne samo da nas informira i obrazuje o našoj vlastitoj zemlji i njezinim ljudima, već nas također izaziva da proširimo svoje perspektive i cijenimo bogatstvo naših zajedničkih iskustava“, zaključuje Filip.
“Back to basics”
Mnoštvo priča koje je posljednjih godina izašlo iz njegove režije na neki nas način vraća na tvorničke postavke. Definirala bih to kao povratak starim/pravim vrijednostima, prirodi, rukotvorstvu, nečem pomalo iskonskom u doba društvenih mreža i podražaja sa svih strana. Njegove priče imaju bezvremensku kvalitetu, utjelovljuju povratak našim korijenima, elementarnom, i slave trajne vrijednosti koje nas definiraju kao društvo. U eri prolaznog digitalnog sadržaja i nemilosrdnog osjetilnog preopterećenja, ove serije i priče pružaju dobrodošao kontrapunkt. Serije govore o usporavanju, uvažavanju jednostavnih stvari i ponovnom povezivanju s prirodom i umijećem. Ali također se odnose na inovacije, otpornost i ljudsku sposobnost prilagodbe i napredovanja.
„Odrastao sam u okruženju koje nije baš poticalo znatiželju i poštovanje prema prirodnom svijetu i pričama o svakodnevnim junacima. Ali unutar tog okruženja i kroz spajanje s istomišljenicima, od malih nogu se razvijaš prema jednom drugom interesu, onom koji potiče znatiželju i poštovanje prema prirodi i pričama svakodnevnih junaka. Kao dijete, bio sam očaran pričama ljudi u mojoj zajednici, njihovim borbama, trijumfima i dubokom mudrošću koju su izvukli iz svojih iskustava. Kad su neka baka ili djed pričali, mi smo slušali!
Možda nisu bili u syncu s našim tadašnjim interesima, ali naučili su i prenijeli su mi neka znanja koja do tada nisam imao. Ta su formativna iskustva nedvojbeno oblikovala putanju moje karijere i moju sklonost pričama koje ističu izvanredno u običnom. Usadili su mi trajnu fascinaciju stvarnim, ljudskim pričama i transformativnim potencijalom koji imaju. Znaš ono, iz nekog random razgovora desi se priča, i tada sam shvatio, kada bi barem ljudi malo zastali i zašutjeli, slušali druge, umjesto da samo pričaju i misle da su najbitniji…“, pojašnjava Filip.
Priroda je za njega snažan izvor inspiracije, mjesto utjehe, izvor kreativnih ideja i podsjetnik na našu zamršenu povezanost sa svijetom oko nas. Kao lajtmotiv, ona se proteže i ranijim Filipovim opusom, koji uključuje serijale Lovac na bilje, Šumski kuhar…
Umori li se ikad, nastane li zamor materijala? Sudeći po tome da u svemu što ga okružuje pronalazi inspiraciju, ideje mu ne prestaju padati na pamet i sve ih je nužno zapisati u bilješke na mobitelu kako bi im se kad-tad mogao vratiti i razraditi ih u novi projekt.
“Ideje proizlaze iz međuigre mojih iskustava, mojih zapažanja i moje stalne znatiželje o našem kolektivnom stanju.“
Kroz ovaj razgovor poželjela sam se dotaknuti i onog što me najviše zanima kod ovakvih, ma zapravo bilo kakvih projekata koje vidimo maksimalno reprezentativne u medijima, no znamo da se u pozadini kriju čitavi timovi, kao i dani, tjedni i mjeseci metikulozne pripreme i rada.
Tko je More Magnets, tim koji je pretvorio
Ideju uspona u stvarnost?
“More-Magnets je produkcija strastvenih, predanih i talentiranih pojedinaca. Tu su redatelji, snimatelji, producenti, montažeri, scenaristi – sve povezuje zajednička ljubav prema pripovijedanju. Radimo kompleksne reklame i komercijalne projekte, filmove i dokumentarne projekte. Stvaranje serije kao što je Ideja Uspona je složen i vremenski intenzivan proces koji uključuje opsežna istraživanja, planiranje i suradnju. Nije stvar u tome da jednostavno smislite ideju i pritisnete gumb za snimanje. Radi se o uživljavanju u priče, razumijevanju nijansi i mukotrpnom stvaranju vizualne priče koja odgovara pričama koje pričamo.
Prvo sam osmislio koncept Ideje Uspona i napisao sve do detalja. Zatim sam sjeo s Laticom Martinis Filković i napisao 4 scenarija za te 4 epizode, to uključuje jako puno istraživanja i komunikacije. Producentica Renata Lučić je zatim kompletan projekt zajedno s izvršnom producenticom Zlatom Cetinom Terzić obrazložila s financijske, logističke i isplative strane. Ovo je faza u kojoj razmišljamo tko, što, zašto i u kojem vremenskom periodu. S direktorom fotografije Tonijem Renaudom definirao sam vizuale, što radimo, što ne radimo, koji su postupci snimanja, što je naša biblija.
To je jako kreativni proces koji se prelije na svaki dan snimanja, na svaki dan montaže i finalizacije projekta jer točno znamo što želimo. Na snimanju nam se pridružio i Pavle Kocanjer, odličan snimatelj i dokumentarist čija znatiželja za vizualom naprosto obara s nogu. Imamo i odličnog tonca Marka Grgića koji je odličan asset na setu jer promišlja puno više nego bilo koji drugi tonac, zato je vrhunski profić… I ima interesantan smisao za humor s kojim se super uklopio u ekipu. Marko Šuvak Martinović je genijalni montažer koji je zaslužen za naš projekt, zaista, razina koju zajedno postignemo kroz montažu je zaista ispunjavajuća. Text to screen to edit je genijalan proces.
Postoji još jedna svjetla točka naše ekipe, a to je Darko Korbar, najprofesionalniji vozač u našim krajevima koji nas na svaki set i s tog seta vozi najsigurnije. On je jedan od nas, a mi smo svi njegovi. Soundtrack koji nam pušta na tim putovanjima je isto tako jako bitan – zamislite slušati klasičnu glazbu prije jutarnjeg snimanja.”
Ako imate osjećaj da je Philatz u zadnje vrijeme „posvuda“, možda i niste toliko u krivu. Izvan ovih dokumentarnih, reklamnih i igranih projekata ima niz interesa koje prema vlastitom priznanju svako malo mora nekako obuzdati. Trenutno s malom grupom ljudi radi fizičke minijature unutar staklenki, a projekt je to koji je prigodno nazvan „Mali Zagreb“.
Inicijalna ideja za minijature u staklenkama došla mu je zbog eksperimentiranja u Midjourneyu. Pitam ga što misli o umjetnoj inteligenciji i smatra li da će olakšati posao režiserima, producentima, scenaristima, snimateljima?
“Zaintrigiran sam potencijalom umjetne inteligencije. Iako bi umjetna inteligencija mogla pojednostaviti određene tehničke aspekte snimanja filmova i dokumentaraca, bit pripovijedanja – razumijevanje i prenošenje ljudskih iskustava – uvijek će zahtijevati izrazito ljudski dodir. No, osim toga, smatram da bi Midjourney i slični programi i usluge generativne umjetne inteligencije mogli definitivno pomaknuti način na koji promatramo kreativnost.“
Filipove Midjourney radove (još jedan od njegovih brojnih interesa) kroz koje potkopava i preispituje stvarnost, nedavno su objavili objavili Business Insider, Elle Decor, Digital Photo, Vanity Teen i mnogi drugi.
“To je dosta zanimljivo područje za eksperimentiranje, pogotovo kada trenutno u tome mogu kompletno stvoriti neki storyboard ili concept art za idući projekt.“
Izazovi, planovi, želje za budućnost?
“Mislim da najveći izazov tek dolazi u obliku dugometražnog igranog filma na kojem radim već neko vrijeme i za koji čekamo financiranje. To je zapravo ultimativni projekt na ovom profesionalnom polju.
Uvijek me privlače priče koje izazivaju percepcije, potiču razgovore i bacaju svjetlo na nedovoljno zastupljene narative. Zanima me istraživanje raznolikog raspona tema, ljudi, tradicija i pojava, vođen znatiželjom da razumijem svijet oko nas u svoj njegovoj složenosti i raznolikosti. Što god budućnost nosi, znam da će to biti putovanje ispunjeno fascinantnim pričama koje čekaju da budu ispričane.”
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Dulum zemlje, Mali Zagreb
