No, vratimo se još malo na početak i moju tvrdnju da ranije nisam bila ljubiteljica grupnog vježbanja. Uvijek me pratila pomisao da drugi mogu i rade bolje, da ja ne znam vježbati, da mi neće ići… Taj niz izlika polako sam počela prekidati potragom za treninzima pilatesa koji nude i jutarnje termine jer volim dan započeti tjelovježbom. No, i dalje je sve visilo u zraku i više naginjalo teoriji nego praksi jer sam, naravno, ponovno pronašla milijun izgovora, poput onog da mi se ponuđeni termin ne uklapa u raspored. Zbilja, koliko se može ne uklapati u raspored osobi koja ga sama kroji jer nema tipično radno vrijeme?

Excuses, excuses…

Prijelomni trenutak, u biti dva, dogodila su se u razmaku od nekoliko dana: prvo mi je prijateljica rekla da je krenula na pilates i da se osjeća baš dobro, a onda i sestra kako kreće s baletom za odrasle. I te dvije odluke meni bliskih osoba bile su točno “poguranac” koji sam trebala. Idućeg jutra nazvala sam pilates studio čiji su mi termini najviše odgovarali i s trenericom sam dogovorila: počinjem trenirati triput tjedno, dvaput u jutarnjem i jednom u popodnevnom terminu. Iskreno, nisam znala što me konkretno čeka, bila sam samo spremna za upalu mišića. 😁

Jutarnji treninzi više su slow, dok su popodnevni nešto žešći, a baš mi se ta kombinacija različitih intenziteta pokazala idealnom. Kako vrijeme odmiče, sve više shvaćam kako je ustinu privilegija započeti dan treningom, a pritom ne govorim samo o nepobitnim benefitima za fizičko zdravlje, već i za mentalno. U sat vremena, koliko traje trening, pokušavam se što više odmaknuti od obveza. Mobitel uvijek ostavljam u svlačionici kako me ne bi ometale notifikacije, a u glavi pokušavam što manje “prebirati” po to do listi i jednostavno se prepustiti vježbanju. Nekad mi ide bolje, nekad lošije, nekada se čini da sat vremena prođe za čas, a ponekad mi se čini da traje kao cijela vječnost. No, sve je to dio procesa u kojem zbilja uživam.

Brzo sam primijetila da sam zapravo potpuno neutemeljeno radila pompu oko grupnog treninga. Ne znam zašto sam i u kojem točno trenutku stvorila odbojnost prema njemu, no ona je nestala već nakon prvog termina pa mi je danas drago što sam dio svoje pilates-grupe. Svoje uzbuđenje, koje traje već mjesecima, možda najbolje opisuje činjenica da i dalje s prijateljicom, koja me “gurnula” u pilates razmjenjujem poruke zadovoljstva nakon odrađenog treninga. Obje uvijek imamo isti zaključak: na trening gledamo kao jedan od dražih me time rituala te želimo da nas taj drive prati i dalje. Ponekad je i teško prenijeti to oduševljenje, a da ne zvuči pretjerano, pa je moj savjet svakome da dođe i proba. Baš kao što je i meni trebao mali push, ja ga šaljem dalje, a najsretnija sam kad vidim da je uspješan.

U trenutku dok pišem članak, na treningu nisam bila tjedan dana, što zbog prehlade, što zbog poslovnog putovanja. Budući da sam samoj sebi rekla da moram biti redovita ako već odlučim plaćati trening, dosad ih nisam preskakala. I zato mi se čini da ovih tjedan dana traje znatno duže, a već se i sama osjećam pomalo tromo tako da se veselim popodne u 17 krenuti s istezanjem i novim ciklusom treninga. Malu analizu svog rasporeda (ne)treniranja zapravo pišem kao uvod o fizičkim promjenama koje mi je pilates donio. Neću lagati, to je bio glavni motiv zašto sam krenula: primijetila sam da žene u mojoj okolini koje idu na pilates izgledaju baš čvrsto i utegnuto, i to je ono što sam htjela postići.

Trust the process misao je koja mi se cijelo vrijeme mota po glavi i neprestano si ponavljam kako su za rezultate potrebni vrijeme i trud. Kada ste nestrpljivi, kao što sam ja, to može postati samo prazna floskula, no ovog sam puta odlučila u nju vjerovati jer sam znala da fizičke promjene ne mogu doći preko noći. Bonus je bio što sam tijekom pandemije, reguliranom prehranom i kućnim treninzima uspjela doći na željenu težinu pa sam znala da imam potrebnu disciplinu, no neko je vrijeme ipak moralo proći. Već nakon par treninga osjećala sam se bolje jer je pilates sjajno razbio svakodnevicu obilježenu sjedilačkim načinom rada. Prve rezulate “na van” počela sam primjećivati nakon nekoliko mjeseci. Naravno, ne moram ni napominjati da mi je svaki mišić koji se počeo nazirati bio novi vjetar u leđa.

Prije nego se prebacim na riječ stručnjaka o pilatesu, željela bih još dodati kako sam dobila i par pitanja kako se natjeram. Konkretan odgovor zapravo i nemam, a moji su razlozi vrlo jednostavni i “obični”. Uvijek kažem da je to kombinacija činjenice da volim osjećaj poletnosti, adrenalina i lakoće nakon treninga, kao i gušt kada se isključim od svega tih sat vremena 3-4 puta tjedno. Tu je i razlog kojeg sam spomenula: ako već plaćam, onda mi je logično da na trening i odem. I to je jedina formula, pilates iz tjedna u tjedan ubacujem u raspored kao i ostale obveze kojih se moram (i želim) pridržavati.

I za kraj, par stručnih razloga. Pilates je metoda vježbanja cijelog tijela u kojoj se koordiniraju pokret i disanje. Iako se na prvi pogled može činiti vrlo jednostavnim, kada se ispravno radi, pilates može biti vrlo izazovan i zahtjevan. Healthline piše kako pilates uravnotežuje snagu i mobilnost, cilja različite mišićne skupine, pri čemu se vježba cijelo tijelo, smanjuje opterećenje na zglobove i kralježnicu, zbog čega je pogodan za različite dobne skupine, a potiče i pravilno držanje tijela, kao i povećanje fleksibilnosti.

Ako se još dvoumite je li pilates dobra odluka, sumiram s Healthlinea još benefita koje donosi tijelu, kao onaj zadnji poticaj za odlučiti se krenuti na trening:

• povećava snagu središnjeg dijela tijela
• poboljšava držanje i ravnotežu
• smanjuje bol u leđima
• uravnotežuje mišiće tijela
• povećava energiju
• povećava svijest o tijelu
• smanjuje stres
• povećava fleksibilnost i pokretljivost
• poboljšava ravnotežu
• podiže raspoloženje i poboljšava san

FOTOGRAFIJE: Unsplash, Pexels