U zagrebačkom MOJO baru nastupio je sjajan bend The Ferocious Few; bend zanimljivog koncepta koji svojim nastupima publiku uvijek dovedu do usijanja. Iako se radi o Amerikancima; Francisco Fernandez kao frontmen benda, pjevač i ljevoruki gitarist zajedno s bubnjarom Danielom Asguilarom kreira snažan americana zvuk pod jakim utjecajem rocka i punka, naša publika ih iznimno voli slušati, posebno uživo! Daniela prema potrebi zamjenjuju drugi europski bubnjari, ovisno o lokaciji nastupa. Olakotna okolnost Francisca Fernandeza jest što živi u Europi, dok je Daniel u New Yorku.
Naša glazbena i koncertna publika ima veliku sreću da Fernandez živi u Europi, Luxembourgu, jer (barem u odnosu na druge američke bendove) prilično često nastupaju u Hrvatskoj. Njihov zvuk je specifičan, poseban i izuzetno dobro kod nas prihvaćen. Posebno kada nastupaju uživo. Ako ih niste imali prilike poslušati, u idućih 10 dana je odlična prilika jer obojica zajedno nastupaju u Zagrebu i Splitu, a potegnut će čak i do Sarajeva.
The Ferocious Few
Ulovili smo ih na jutarnjoj kavi u centru grada, i iako je vrijeme bilo kišno, hladno, sve u svemu loše, njih to nije omelo da rano ujutro s velikom strašću pričaju o svojoj glazbi, inspiraciji i zašto im odgovara ovo, naše balkansko podneblje. Naime, iako ih mnogi glazbeni kritičari i novinari u medijima nazivaju „blue collar“ bendom, zbog te strasti prema životu i istini vjerujem da je baš zbog toga publika naših europskih i balkanskih krajeva njihovom izričaju i stilu naklonjena.
Inspiraciju crpe iz raznih izvora; bluesa, soula, countryja, punka… No možda najzanimljivije je Danielovo shvaćanje njihove glazbe. On naime crpi inspiraciju za sviranje iz sebe, kaže da glazba nastaje „u njima“, „u njemu“… Za razliku od većine bubnjara, čak onih koji njegov nastup zamjenjuju na turnejama po Europi, njegov pristup sviranju je drugačiji. Iako im je glazba žestoka, njegovo bubnjanje nije direktno, oštro, svojim drugačijim pristupom bubnju, kroz samog sebe, definitivno stvara i pridonosi tom drugačijem zvuku.
Francisco piše pjesme o nepravdi, prirodi, istini, ljubavi, vragu ili jednostavno svakodnevnom životu. Uložili su mnogo vremena i truda i vještine u snimanje pjesama studijskog zvuka, no zadržali su svoju karakterističnu grubost s dozom sjaja. Za vrijeme lockdowna nisu stali; snimili su album za to vrijeme.
Ako ih krenete istraživati primijetit ćete da su intenzivno povezani sa Zagrebom i Splitom, naime, već su nekoliko puta nastupali u tim gradovima tako da im se rado i vraćaju. „Jako nam je zabavno ovdje i publika nas osjeća, razumije“, govori Francisco. „Energija benda i publike je na sličnom, ili čak istom nivou. Razumijemo se, osjećamo…“ Francisco je istaknuo da Split ima tu neku dozu ludosti koja mu savršeno sjeda. U Splitu su čak snimili i live album tijekom pandemije, a čije će vinilno izdanje promovirati na ovoj miniturneji.
Oni su definitivno bend za live snimke, svoje izvedbe prilagođavaju publici, njihovi nastupi se često stapaju s energijom publike; „Kada snimimo album, često ljudi reagiraju tako da to nije ista glazba kao ona koju izvodimo. Mislim jest, ali nije, drugačija je…“ Zato ih treba slušati uživo. U MOJO baru svirali su 20. travnja, 21. travnja u Abesiniji i promovirali novi album. Sljedećih dana održavaju miniturneju po zagrebačkim klubovima i pozornicama; 22. travnja u Spunku, 30. travnja su u Splitu, 3. svibnja će potegnuti do Sarajeva i ako ste ih propustili u Zagrebu, opet ćete ih imati prilike poslušati 5. svibnja u klubu Route 66. A vjerujemo da će ih neki poslušati i par puta, sigurno će svaki nastup donijeti novu dozu pršteće energije.
