Pitali smo 7 sugovornika kako kupuju špeceraj (i uspijevaju li uštedjeti)

Kupovina namirnica

Dora Toljan, poduzetnica

Naše kućanstvo sastoji se od četiri člana – supruga i mene te djevojčice i dječaka od 18 mjeseci. Generalno, trudimo se što više kupovati od malih domaćih proizvođača, pazimo da su namirnice svježe i koliko je to moguće, provjerenog podrijetla, a otkad imamo djecu, kupovinu namirnica obavljamo gotovo svakodnevno. 

Većinu namirnica s duljim rokom trajanja, tipa žitarice, orašide, tjestenine, čajeve, smrznuto voće i povrće i sl. uzimamo u bio&bio trgovinama. Tamo uzimamo i dječju hranu i dio svježeg voća i povrća. Najčešće naručujemo preko web shopa, i to otprilike 1x mjesečno. Uzimamo veća pakiranja jer ih svakodnevno trošimo.

Dio voća i povrća naručujemo preko stranice growtovcani.com, u prosjeku svaka dva tjedna. To nam je praktično jer imaju opciju dostave na kućnu adresu. U sezoni većinu toga dobivamo iz vrta moje mame, dio toga smrznemo pa imamo i zalihu kroz godinu, npr. bobičasto voće i sl. Imamo tu sreću da dobar dio zimnice dobijemo od mojih i suprugovih roditelja, od kiselih krastavaca, cikle, ajvara, šalši. Nađe se tu i maslinovog ulja, sušenih smokvi, ali i domaćih kobasica i sl.

Nekoliko puta tjedno kupujemo i u kvartovskom dućanu Mrkvica, najčešće mliječne proizvode i jaja, ponekad i meso, vino i što već treba za popuniti zalihe. Meso češće uzimamo u kvartovskoj mesnici ili placu na Kvatriću, a tamo uzimamo i ribu. Ponekad meso ide i preko ”domaćih veza”, svi znaju nekog s domaćim picekima. Kavu koju pijemo kod kuće uzimamo u coffee shopu Cogito.

Od trgovačkih lanaca, najčešće kupujemo u Konzumu i Kauflandu, ovisno o tome što nam je usput, tamo se isto može naći dobra selekcija bio proizvoda. Npr, banane, avokado, smrznuto voće. Proizvode za kućanstvo, toalet papir, higijenske proizvode i slično najčešće kupujemo u Bipi. Određene proizvode za čišćenje doma naručujemo online. Kupovinu u inozemstvu nismo obavljali, niti razmišljali o njoj, jednostavno nam nije praktična. 

Vezano uz uštede, u trgovinama u kojima najčešće kupujemo imamo loyalty kartice pa tako skupljamo bodove. Osim toga, primamo i par newslettera pa preko njih dobivamo informacije o pojedinim akcijama – prošli mjesec su tako u bio&bio imali popust od 15% na kupovinu preko webshopa pa smo napravili veću narudžbu. Za kataloge i slične kanale jednostavno nemam vremena pa mi je recimo super opcija kod Bipe što obavijesti o akcijama šalje putem Vibera. Pelene također najčešće kupujemo na akcijama, ali to mi uvijek netko javi, valjda nepisano pravilo među mladim roditeljima. Česte su i može se lijepo uštedjeti. Osim toga, otkad imamo djecu, manje jedemo u restoranima pa se i tu spontano dogodila neka ušteda.

Porast cijena zamjećujem svakodnevno i naravno da sam zabrinuta kuda to vodi. Međutim, ne krivim proizvođače, znam koliko truda i rada stoji iza pojedinog proizvoda, a s obzirom da sam i sama poduzetnica, znam i s kojim porastom troškova su suočeni – od sirovina, energenata, transporta i sl. Tu su i troškovi rada u vidu doprinosa na plaću i ostalih davanja, koji su neovisno o porastu cijena, značajni i po meni neopravdani. Uz sve to, na cijenu svakako utječe i jedan od najvećih europskih PDV-a od 25% tako da kad sve zbrojite, rezultat je očekivan. I znam da su mnoge obitelji suočene s nemogućom matematikom.

Ana Jerneić, marketing menadžerica

Koliko sam u životu organizirana oko apsolutno svega, toliko sam bila neorganizirana oko kupovine namirnica. Rezultat toga je bio da sam previše često bacala pokvarenu hranu u smeće, što je najgora moguća stvar. Naučila sam biti pametnija i odlazim u kupovinu 1 x tjedno i isključivo planski. Petkom najčešće napravim plan obroka za idući tjedan, a prije stavljanja bilo koje stavke na popis dobro pogledam hladnjak i zalihe. Paralelno pregledam kataloge putem odlične aplikacije Promotheus (dopušta pretraživanje i po državama i po artiklima) i zatim na popis dodam trgovine gdje se nalazi koji proizvod na akciji. Imam sreću pa u blizini imam sve veće supermarkete koje mogu obići pješke.

Planskom kupovinom mjesečno uštedim oko 150 €, tako da je sada naš mjesečni trošak na namirnice i proizvode za čišćenje kućanstva oko 200 – 250 €. U cilju smanjenja troškova dodatno obraćamo pažnju i na robne marke supermarketa, jer uglavnom istu kvalitetu dobijemo po pristupačnijoj cijeni. S druge strane, XXL pakiranja rijetko kad kupujemo, osim ako nismo sigurni da ćemo taj proizvod zaista potrošiti. No ono na čemu jako puno uštedim je kada gablec nosim na posao i još jedem kvalitetnije.

Zadnje vrijeme se svugdje vode razgovori kupovati preko granice ili ne. Mi kupujemo kada smo na putovanju, iako su se i u Italiji i Austriji podigle cijene. Npr. maslac koji je sad na akcijskoj cijeni u Austriji, prije godinu dana to je bila redovna cijena. No recimo deterdžent za rublje ili tablete za perilicu posuđa su znatno jeftiniji u Austriji. U Sloveniju svratimo periodično, jer živimo blizu, tako da je trošak goriva zanemariv. Recimo Bio linija hrane u konzervi puno je jeftinija u Hoferu nego bilo gdje kod nas, kao i jaja ili losos. 

Marin Raunić, IT stručnjak

Moram priznati da je naša kupovina još do prije godinu dana bila dosta stihijska i najčešće ovisila o našem rasporedu. I partnerica i ja imamo prilično nekonvencionalno radno vrijeme i nabavku špeceraja bismo obavljali kako tko stigne, u kasnijim popodnevnim satima ili ako nam se potrefi da smo oboje subotom ujutro slobodni, na kvartovskom placu.

Ipak, inflacija nas nije zaobišla, štoviše, primorala nas je da promijenimo svakodnevne navike, pa tako i rutinu kupovine namirnica. Sada itekako planski kupujemo hranu i potrepštine za dom, a najčešće to izgleda tako da početkom mjeseca skočimo u Hofer u Brežicama. Ne treba imati iluziju da su ondje stvari bitno jeftinije nego u Hrvatskoj, jer nisu, i ondje su cijene skočile, no i dalje se isplati otići po neke stvari poput riže, tjestenine, konzervi grahorica, kiseliša, tune, sokova i solidnih mliječnih proizvoda. Hofer kombiniramo s Lidlom u Brežicama i osiguramo se svakako i s čajevima, kavom, zaleđenom ribom i morskim plodovima, namazima, ma svačime…

Ono što nismo kupili ondje, kupujemo lokalno i nakon Brežica obavezno skočimo u neki veći supermarket poput Kauflanda, Konzuma ili Interspara, te obavezno na plac (po meso) kako bismo upotpunili mjesečnu križaljku namirnica. Ono što će se još kupovati kroz mjesec na nekoj tjednoj bazi su svježe voće i povrće, kruh i suhomesnati proizvodi.

Pažljivijim pristupom kupovini namirnica imam osjećaj da uspijevamo proći bolje sa špecerajem, ali mislim da je jednostavno nemoguće uštedjeti – moguće je jedino koliko-toliko držati potrošnju pod kontrolom. Ono što smo također reducirali kod kuće su dostave hrane, cijene su nam preskupe i ne posežemo za tom opcijom osim ako baš ne moramo. Umjesto toga mnogo više kuhamo i razvijamo kreativnost s onim što nam je u tom trenutku dostupno u frižideru.

Tena Razumović Žmara, novinarka i producentica u kulturi

Moje kućanstvo već godinama (preko petnaest!), ne sadrži nikakav proizvod testiran na životinjama, sve je cruelty free, a prehrana nam je veganska. Ističem ovo obzirom na to da se mnogi vode mišlju da je teško i komplicirano tako živjeti. Možda je i bilo davne 2007. kada smo počeli tako živjeti, no zadnjih cca pet godina stvarno je mnogo, mnogo lakše. Sve je stvar navike, a koje ću sada podijeliti s vama.

U kupnju namirnica idem jednom tjedno. Naravno da se “zalomi” tu i tamo da ponestane nečega i to se u hodu kupi, no planirana tjedna kupnja je ono što kod nas doma savršeno funkcionira. Kupnju planiram unaprijed u razgovoru sa suprugom, jer ju oboje obavljamo kako nam naši dnevni rasporedi dozvoljavaju. Najčešće kupujemo tjedni špeceraj subotom jer posjećujemo tržnicu na Kvatriću ili Dolac. Na Kvatriću obavljamo kupnju voća i povrća, mahunarki, začina, ukiseljenih namirnica i sl… Imamo nekoliko “svojih” kumica i tako se najčešće opskrbljujemo za tjedan.

Volimo svježe, često kuhamo tako da ne kupujemo više nego nam treba. Npr; ako smo taj tjedan odlučili raditi sarmice, znamo da je to ručak/večera za minimalno 2 dana, eventualno je prilog drugačiji (pire krumpir ili palenta) i prema tome kupujemo. Obzirom i na porast cijena, pratimo gdje i kada su akcije; tako smo prije tjedan dana umjesto regularna 2 tetrapaka bademovog mlijeka uzeli njih osam jer su bili 50% sniženi u dućanu u kojem i inače kupujemo i pratimo akcije.

To je dugoročno ušteda, i iskreno da je bilo više pakiranja na polici, više bih ih kupila. Rok trajanja pakiranja je bio listopad 2023. tako da bi mlijeko do tada sigurno i popili. Kupila sam sve što je bilo dostupno na polici i platila sam četiri pakiranja, a doma odnijela njih osam. Napominjem, to je namirnica koju svakodnevno konzumiramo u većim količinama tako da je to pravi “ubod”. Za akciju sam saznala putem aplikacije instalirane na mobitel, a vidjela sam da je bila navedena i na promotivnim tiskanim materijalima u dućanu (letak i plakat).

U kućanstvu nas je dvoje dvonožnih i jedan četveronožni član obitelji. Mnogi psa ne bi ubrojili u člana kućanstva, no on to jest; ako ništa drugo, onda iz razloga što i njemu kupujemo hranu, poslastice i slično tako da se i taj trošak računa unutar tjednog/mjesečnog budžeta. Tjedno trošimo na namirnice, sredstva za čišćenje i kozmetiku do cca 90 EUR (50 EUR plac i do 40 EUR trošak u dućanu i drogeriji).

Često kupujem i proizvode robnih marki. Neki su se pokazali fantastičnima, za upola manju cijenu dobijem kvalitetniji proizvod! Doduše, do određenih proizvoda sam došla metodom eliminacije, tako da smo konzumirali i/ili koristili tj. isprobali u kućanstvu i neke neefikasne ili nekvalitetne proizvode. Da je nešto proizvod robne marke garantira samo nižu cijenu. No ako je nekvalitetan i najniža cijena je bačen novac. Tako da one koje smo isprobali i s kojima smo zadovoljni, nastavljamo kupovati isključivo, a one koji nam ne odgovaraju zaobilazimo i kupujemo proizvod ne-robne marke, skuplji, ali kvalitetniji.

Obzirom na to da veliku pažnju posvećujemo proizvodima koji nisu jednokratni i koji dolaze u većim pakiranjima, inicijalni veći trošak te jedne kupnje je dugoročna ušteda. Na primjer: blazinice za skidanje šminke. Kupila sam jednom one od bio/eko pamuka, koje se peru u perilici za rublje. Koštale su cca 7-8eur, skupo za blazinice, jel’da? Dugoročno nije, dapače! Imam ih preko godinu dana i dobro se drže te mi se čini da ću ih koristiti još sigurno duplo, dok se ne raspadnu. I to je samo jedan od proizvoda koje svakodnevno koristim… Mislim da se radi o kontinuiranoj uštedi.

Često radimo i “meal prep”, posebno ako se neka namirnica mora dulje marinirati ili sl., onda ih rasporedim u posudice i rasporedim po danima, tako unaprijed imam izbor što pripremati i ne razbijam glavu navečer što ću jesti. U 90% slučajeva unaprijed znam što kuham navečer kada dođem doma što je super jer često dolazim kasno i obzirom na zdravlje imam i poseban režim prehrane tako da mi to u hodu olakšava mnogo stvari. Ako ne, znamo i naručiti dostavu, te koristim isto pogodnosti bodova ili kredita na aplikacijama. Par puta sam obavila i omanji shopping iskoristivši kredite u cent, tako da je bila besplatna kupnja. 

Kupujem prvenstveno u Kauflandu, Sparu, Lidlu, DM-u i Mulleru te plac, Voćarna.hr i Tvornica zdrave hrane. U Bio&Bio idem po ravno 3 artikla jer su ti artikli najbolji omjer cijene i kvalitete, a često ih konzumiramo (vege jogurt, dimljeni tofu i određene vege kobasice). Koristim njihove kartice i aplikacije te iskorištavam bodove i popuste.

Nije loš osjećaj kada u DM-u iskoristim bodove i onda mi je kupnja 50% jeftinija. Provjerim na kasi kod kupnje u kojoj su mi fazi bdovi tako da korištenje bodova planiram za kupnju kada kupujem skuplje artikle većih pakiranja, npr. prašak za veš i sl. Svi dućani su mi blizu; no nemaju svi sve što konzumiram i koristim, tako da se prošetam sa psom između dućana i placa te obavim tjednu kupnju odjednom. Pas dobije jutarnju dulju šetnju, ja obavim shopping. 

Lanatina Mihaljinec Kosanović, specijalizantica obiteljske medicine

U kupovinu nastojimo ići jednom tjedno, osobno ili online, s obzirom da ne volimo gubiti previše vremena po shopping centrima i supermarketima. Prije kupovine napravimo okvirni plan obroka za taj tjedan i prema tome kupujemo namirnice. Naravno, ako u tijeku kupovine naiđemo na nešto povoljno ili ako je neka namirnica u tom trenutku nepristojno skupa, mijenjamo plan u hodu.

Mjesečni troškovi našeg kućanstva (2 odrasle i 2 djece) na namirnice iznose otprilike 500 €. Naša shopping košarica najčešće izgleda ovako: dosta voća i povrća, nešto mesa i puno ribe, bezglutenski proizvodi (koji su sami po sebi skupi), jaja, mliječni proizvodi poput mlijeka, sira, namaza, humusa, koja boca vina te se ponekad može pronaći i koja slastica.

Ne pratimo akcije, najviše jer za to nemamo vremena. Danas nam je prioritet stvoriti više vremena za obitelj stoga mudro odlučujemo na što ćemo ga potrošiti i to nosi svoju cijenu.

Kupujemo najčešće u Sparu jer sadrži sve što nama treba na jednom mjestu. DM ima sjajnu robnu marku babylove koja se pokazala kao odličan omjer cijene i kvalitete za dječje proizvode. Manje kupovine znamo obaviti i online naručivanjem voća i mesa iz manjih OPG-ova.

Alen Ilić, poduzetnik

Na dnevnoj bazi nabavljamo osnovne namirnice (kruh, mliječni proizvodi, voće, povrće…), a na dvotjednoj bazi neke namirnice koje se manje i/ili sporije troše (npr. toaletni papir, sredstva za čišćenje, slatkiši…). Osnovne namirnice kupuju se prema potrebi, bez posebnog planiranja. Ono gdje planiramo je kada se kupuju npr. toaletni papir, meso i slični proizvodi.

Naše kućanstvo broji 3 člana, a prosječni mjesečni trošak je 400€. Nemamo posebno definirane shopping liste, ali se primjerice prate akcije za namirnice/proizvode koji se kupuju na dvotjednoj ili mjesečnoj bazi; veće količine mesa, toaletni papir, šamponi i slično.

Nemam averziju prema kupovanju proizvoda robnih marki jer su pojedni proizvodi kvalitetom jednaki kao i „originali“. Velika XXL pakiranja kupujemo kada su u pitanju sredstva za čišćenje, prašak za veš i tako dalje. Kupovinu najčešće obavljamo u Sparu, Lidlu i Plodinama, jer je najbliže mjestu boravka i posla. Ne putujemo u inozemstvo radi špeceraja.

90% naše prehrane je kuhanje kod kuće pa se priprema količina koja je dostatna za jedan obrok, hranu iz dostave gotovo ne kupujemo. Doma se rade i proizvodi za zimnicu, ali to više iz razloga jer je domaće ukusnije i kvalitetnije, nego iz aspekta neke financijske uštede.

Iva Kordić, novinarka

Naše se kućanstvo sastoji od dva člana i u veću kupovinu namirnicu idemo svakih 7 do 10 dana. Nemamo striktno određen dan, nego kad vidimo da u hladnjaku nedostaje većina namirnica koje svakodnevno koristimo, počinjemo slagati popis za nabavku u supermarketu. U međuvremenu, jednom ili dvaput obavimo nabavku i na tržnici, gdje uzimamo jaja, povrće te povremeno ribu koju, osim ribarnici, kupujemo i u supermarketima. Konzumiranje mesa smo prorijedili te ga kupimo eventualno jednom mjesečno u mesnici pa čini neznatnu stavku u mjesečnom trošku. 

Oduvijek idemo u veće nabavke, no čini mi se kako su one stihijske prije bile mnogo češće. Sada se dogode ako nešto od namirnica ili drugih artikala nije bilo dostupno u velikoj kupovini pa kupimo ‘usput’, a tada se možda zalomi još nešto što nije bilo planirano, no bilo je na dobroj akciji ili želimo isprobati neki recept. Prestali smo prakticirati odlazak u trgovinu čim zafali jedna namirnica, već se uvijek trudimo iskoristiti i potrošiti postojeće, prije nego krenemo u novi špeceraj. 

Što se tiče kataloga, ne mogu reći da redovito pratimo njihove ponude, no sve češće znamo prolistati i usporediti nekoliko kataloga, kako bismo vidjeli u koju nam se trgovinu najviše isplati otići, odnosno gdje je dostupno najviše proizvoda na akciji, a da se nalaze i na našem popisu. Od trgovina preferiramo Kaufland i Spar, ponekad Lidl zbog blizine posla, a otkrili smo i Eurospin. Čuli smo da hvale proizvode za čišćenje, kao i bogatu ponudu sirnih i mliječnih proizvoda, pa smo nekoliko puta tamo obavili špeceraj te planiramo i u budućnosti jer dosta proizvoda ima super omjer cijene i kvalitete. 

Osim sireva, koje volimo u svim oblicima i vrstama, temelj svake naše šoping liste su sljedeće namirnice: mlijeko (nekad bez laktoze, nekad zobeno), kefir, kiseli krastavci ili slično povrće kojim možemo lako upotpuniti brzinski obrok, proteinski pudinzi (Lidlovi i Eurospinovi su izvrsni), slanutak, zobene pahuljice, sok od naranče… Zatim od voća su nam baza banane koje jedemo ili svježe ili kao dio banana kruha i zdravih muffina. Uvijek u hladnjaku imamo i smrznuto šumsko voće, za zobene ili neki snack, poput spomenutih muffina. Ostatak voća biramo prema sezoni, kada naručujemo od malih OPG-ova (npr. mandarine, borovnice, jagode, što onda radimo na tjednoj bazi, i to najčešće na poslu gdje se naručuje grupno).

Ako nismo kupili u ribarnici, u supermarketu uzmemo i ribu, a par puta mjesečno kupimo i dimljeni losos i konzerve tune koje su nam praktične za brzinski ručak ili večeru. Tu su kava i čajevi koje kod kuće pijemo na dnevnoj bazi. Od povrća na tržnici je to standard – mrkva, brokula, blitva, krastavci, rajčica, tikvice, šampinjoni, zelena salata, krumpir, batat… Također ga biramo ovisno o sezonskoj ponudi. Moram naglasiti kako, kad je sezona, dio povrća dobijemo i iz maminog malog vrta, što je svakako najbolji dodatak namirnicama u našem hladnjaku. Tu je i zimnica, kao i cikla te kiseli kupus, kojima smo opskrbljeni cijelu jesen i zimu. 

Kad su u pitanju robne marke, neke smo proizvode kupovali i prije poskupljenja, ne samo zbog niže cijene, nego jer su nam se svidjeli, što se prije svega odnosi na Sparove Budget i Premium proizvode (npr., masline s bademima, krastavci, nastavci za električne četkice (!))… Budući da su se robne marke mnogo puta pokazale odličnima, ne isključujemo ih prilikom izbora nego uvijek i na njih obratimo pozornost. Veća pakiranja proizvoda ne uzimamo kad je u pitanju hrana jer nas je u kućanstvu samo dvoje, no preferiramo ih kad su u pitanju proizvodi za čišćenje i higijenske potrepštine – tablete za suđericu, pakiranje deterdženta i omekšivača, šamponi za tijelo, WC papir i kuhinjske role… Dakle, sve ono što može stajati bez da pazimo na rok trajanja uvijek kupujemo u većim pakiranjima i na sniženju. Uz to, imamo i naviku kupiti više komada šampona/dezodoransa/paste za zube kad su na super akciji pa nek’ se nađe.

Trudimo se ‘meal preapati’, no tjedan i vikend se nekad tako poslože da ipak ne stignemo. No, u tjednima kada isplaniramo obroke unapriijed, to se osjeti i na budžetu. Budući da jedan član kućanstva radi od doma, a drugi iz ureda, u trošak hrane ubrajamo i dostave. Odluka je da se takvi ručkovi na poslu svedu na minimum, dok kod kuće gotovo nikad ne naručujemo dostavu. Kruh ne kupujemo, zapravo ga rijetko i jedemo, a kad ga se poželimo, napravimo ga doma jer – nema do svježeg domaćeg kruha. Kao veliki plus, naravno, izdvajam i to što nas mama često opskrbi povrćem i zimnicom, ponekad i ručkom pa sami ne moramo kuhati 🙂 Tu su i kućna druženja kada pozovemo društvo, kojih mjesečno bude nekoliko, a u takvim prigodama volimo napraviti kolače, kao i složiti slane zalogaje.

Moram spomenuti i našeg mačka za kojeg hranu, poslastice i pijesak najčešće kupujemo u specijaliziranim trgovinama, a iznos ubrajamo u ukupni mjesečni trošak.

Mjesečni trošak: Počeli smo zapisivati u tablicu, kako bismo kroz godinu vidjeli na što najviše trošimo. Siječanj – 390 eura na špeceraj i tržnicu, bez dostava putem Wolta i Glova.

FOTOGRAFIJE: