Odlazak na pusti otok dostupniji je no ikad

33-godišni Ben na pusti otok krenuo je iz rodnog Londona. Letio je do Jakarte, zatim se ukrcao na drugi let do regionalne zračne luke. Uslijedila je vožnja automobilom pa 90-minutna plovidba brzim brodom, sve do nenastanjenog otoka prekrivenog palmama i gustim grmljem. Brod se okrenuo i otišao, a Ben je idućih 10 dana ostao sam na otoku. Spavao je u visećoj mreži, hranio se rakovima i kokosima te provodio dane tražeći drva kojima će zapaliti vatru. Ben je u razgovoru za Hustle rekao:

Svoju je avanturu rezervirao preko tvrtke Docastaway, namijenjene putnicima koji su željni ekstremne izolacije. 2010. godine osnovao ju je Alvaro Cerezo iz Španjolske, koji sam sebe opisuje kao ‘nemirnu dušu’. Oduvijek je maštao o istraživanju stjenovitih plaža i tajnih uvala. Studirao je ekonomiju, a tijekom praznika letio bi u Aziju i platio lokalcima da ga prevezu na pusti otok. Oni su brzo postali njegova opsesija te se počeo educirati o otočnim skupinama u Indoneziji, na Filipinima, Polineziji i Mikroneziji. Kada je diplomirao, pitao se bi li svoj hobi mogao pretvoriti u stil života.

“Poželio sam se time baviti baš svakog dana svog života. Nisam imao pojma postoje li drugi ljudi koji žele putovati na udaljene otoke, no odlučio sam provjeriti“, rekao je u razgovoru za Hustle. 2010. pokrenuo je agenciju i svoju uslugu promovirao kao bijeg od gužve i digitalnog kaosa tipičnog za suvremeni svijet. Putnici bi Cerezu platili da ih ostavi same na otoku, gdje mogu provesti vrijeme u potpunoj izolaciji.

Odmah se pojavio i interes za takvu vrstu ekstremnog turizma, a veliku ulogu odigrali su televizijski showovi kao što su Survivor i Man vs. Wild, kao i porast YouTube kanala posvećenih bushcraftu, odnosno vještinama preživljavanja u divljini koje uključuju traženje hrane, izgradnju prirodnih skloništa i paljenje vatre. Ljudi su poželjeli testirati sami sebe, a nema boljeg testa od onog da su ostavljeni na nenastanjenom otoku bez hrane, vode i skloništa.

Prvi Cerezovi klijenti bili su njegovi prijatelji koje je uvjerio da se pridruže testnim ekspedicijama do njegovih omiljenih pustih otoka. No, s vremenom su im se pridružili i avanturisti iz cijelog svijeta. Kada je pokrenuo agenciju, nije bilo nečeg sličnog na tržištu pa je potraga na Googleu usmjeravala upravo na Cerezovu agenciju. Potražnja je rasla što je značilo da je vrijeme za još bolje iskustvo i potragu za savršenim otocima. Rano je shvatio da putnici ne žele ići predaleko kako bi doživjeli pusti otok i izolaciju. Tipični putnik ima na raspolaganju 8-10 dana za odmor, a pritom ne želi potrošiti više od dva dana na putovanje.

Kada pronađe savršen otok, leti do njega i sastaje se s vlasnikom i lokalnim dužnosnicima kako bi dogovorio aranžmane. Također, brzo je shvatio da dovođenje stranaca na udaljene otoke zahtijeva visoku razinu diplomatskog pregovaranja, kao i mito. Tipičan postupak izgleda ovako:

• Vlasnik otoka plaćen je 100-150 dolara za najam otoka na nekoliko dana
• Policija se plaća kako bi spriječila probleme poput piratstva ili pljačkanja
• Lokalni dužnosnici se plaćaju kako bi spriječili pristajanje ribarskih i drugih brodova na otoku, kada se tamo nalazi klijent

Sveukupno, cijena mita, napojnica i ostalih davanja je oko 300 dolara po putovanju.

Većinom se radi o otocima na kojima nikada nema turista pa su vlasnici, bilo da je riječ o vladi ili privatnoj osobi, sretni prihvatiti svaki ponuđeni iznos za korištenje otoka na nekoliko dana. No, Cerezo naglašava kako je stvaranje iluzije potpune osame, čak i kada je u pitanju pusti otok, teže nego što se čini. Čak i na najudaljenijim otocima, ponekad ulaže velike napore kako bi osigurao da lokalni ribarski brodovi ne dođu u vidokrug otoka na kojem boravi klijent.

Prije nego klijent dođe na lokaciju, pusti otok čisti se od otpada kako bi se stvorio izgled netaknute prirode. Naime, čak i kad na otoku nema ljudi, oni koji se nalaze u sredini oceana često ‘privlače’ smeće. Naposljetku, samo jedan od 20 otoka udovoljava njegovim kriterijima sigurnosti i izolacije. Danas nudi iskustva na otocima u Polineziji, Indoneziji, na Filipinima i u Srednjoj Americi. Cijene variraju od 90 do 380 eura po noći, a tipično putovanje traje približno tjedan dana. Klijenti sami rješavaju let do odredišta, a kada dođu, organiziran im je prijevoz do obližnje luke, a zatim i do pustog otoka.

Kakav je Cerezov profit u cijeloj priči? Kaže da je vrlo malen. Nije riječ o poslu s kojim će se obogatiti, već ga radi iz strasti. Ona mu je ujedno i izgovor da nastavi istraživati različite udaljene i nenaseljene otoke. U 13 godina poslovanja imao je preko 1000 klijenata. Najčešće su to poduzetnici poput Bena Saul-Garnera s početka priče, zatim studenti i multi-milijunaši koji traže test samostalnosti, nakon što su godinama uživali u luksuzu.

Kada se klijent prijavi za putovanje na pusti otok, ima dvije opcije:

• opcija ‘Survival’: klijenta ostavljaju na otoku s vrlo malo opreme (u nekim slučajevima je to samo puška za ribolov ili mačeta) i mora se snalaziti sam
• opcija ‘Comfort’: klijent na raspolaganju ima ekipu s hranom, vodom, skloništem i ostalim potrepštinama

Survival opcija postaje sve popularnija posljednjih godina.

Jednom kada Cerezova ekipa napusti otok, klijenti su prepušteni samima sebi – moraju se pobrinuti za hranu, izgraditi sklonište i osigurati si izvor vode. Cerezo se ranije pobrine da pusti otok ima sve navedeno pa klijenti hvataju ribe i rakove te se penju na drveće kako bi došli do kokosa. Neki klijenti čak posežu za jelima koja dođu do obale, poput pakiranih proizvoda i voća koje padne s lokalnih brodova.

Prije dolaska na pusti otok, svaki klijent mora potpisati izjavu kojom prihvaća odgovornost u slučaju ozljede ili smrti. No, Cerezo kaže da takvih slučajeva još nisu imali.

“Klijenti znaju da je opasno. Sami su, bez pristupa zdravstvenoj skrbi. Ako trebaju ići u bolnicu, trebat će im najmanje četiri sata da do nje dođu. A, čak i tada, bolnice o kojima govorimo nisu jako dobro opremljene. Ljudi dolaze s mišlju da će doživjeti avanturu poput Indiane Jonesa. No, nije tako. Pusti otok je usamljen, a neki ljudi ne mogu podnijeti potpunu samoću”, rekao je Cerezo i dodao da neki klijenti otok napuste ranije. Najčešći razlozi su ekstremne opekline od sunca, bolest, strah ili dosada.

Cerezova agencija nije jedina…

Docastaway nije jedina tvrtka za turizam na pustim otocima. Britanska tvrtka Desert Island Survival nudi sličnu uslugu. Osnivač Tom Williams dugo je radio u financijama, a taj ga je posao, kako sam kaže, činio depresivnim. Poželio je vidjeti netaknute dijelove zemlje, a kroz istraživanje, naišao je na Cerezovu agenciju i shvatio kako na tržištu postoji još prostora. No, iskustva koja Williams nudi sa svojom agencijom više su usmjerena na učenje vještina potrebnih za preživljavanje u divljini.

Desert Island Survivor je osmodnevno iskustvo – pet dana praktičnog treninga s jednim od profesionalaca te tri dana primjene tih vještina u survival modeu na otoku. Što klijenti uče?

• Izgraditi sklonište i napraviti uže od prirodnih vlakana
• Pronaći vodu i hranu koja ih neće ubiti
• Zapaliti vatru koristeći tehnike trenja
• Isplesti palmu u košaru, šešir ili krevet

Ekspedicije čine grupe pojedinaca, većinom solo putnika, koji se međusobno ne poznaju. No, Williams ponekad ima i zahtjeve za momačke zabave, putovanja očeva i sinova te korporativna druženja.

Cijena je oko 3700 dolara po osobi, a Williams kaže kako je do sada organizirao 50-ak putovanja, od čega ih je 20 bilo ove godine, i to s maržama od 60%. Jedina prepreka za širenje poslovanja je pronalazak novih otoka.

“U Filipinima ima prekrasnih otoka, no opasnost su gusari. U Indoneziji su problematični gušteri, a u Novoj Gvineji zelene mambe koje mogu ubiti čovjeka”, pojasnio je i dodao kako na njegovoj web stranici postoji sekcija ‘rizici i opasnosti’ koja detaljnije opisuje različite traume koje mogu izazvati varani, divlje svinje, morski psi, meduze, raže i druge životinje koje obitavaju na otocima.

Konkurenti su mu i razne TV reality emisije koje, kada trebaju lokaciju za snimanje, obično traže isti inventar otoka. Williams tvrdi da producenti nude plaćanje visokih najamnina, često viših i od 100 tisuća dolara. Nedavno je, prema Williamsovim riječima, poznati youtuber platio 70 tisuća dolara kako bi unajmio otok u Panami za potrebe videa. Došao je s prijateljima, no brzo su napustili otok jer su im smetali insekti.

I Cerezo i Williams svjesni su da su usluge koje nude suočene s prijetnjom industrijalizacije. Također, oceani su onečišćeni plastikom i drugim smećem, a manje poznata otočja sada se privatiziraju i razvijaju velikom brzinom pa za najam nerijetko traže milijune dolara. Sve je teže pronaći mjesto, čak i udaljeni pusti otok, kojeg nije taknula ljudska ruka i ‘dodir’ modernog svijeta.

“Morali smo izbaciti nekoliko otoka iz ponude jer su postali prezagađeni ili se na njima grade hoteli. Na kraju ćemo morati ići još dalje, prema udaljenijim otocima”, rekao je Cerezo koji planira nastaviti s ovim businessom do kraja života jer želi da što više ljudi jednom iskusi osjećaj da su posljednji ljudi na svijetu.

FOTOGRAFIJE: Instagram, Unsplash