Ležaljke su problem u Hrvatskoj? U Italiji su cirkus

22.08.2024. | AUTOR: Iva Kordić

Putovanja | Život iza 5
#Italija | #plaža

Neizostavna tema ljetne turističke sezone su cijene – od smještaja preko restorana i kafića pa do ponude na plaži. Među njima su i ležaljke pa svako malo “ispliva” novi cjenik dnevnog najma ležaljki i suncobrana. No, kakva je situacija kada su u pitanju privatne plaže u susjedstvu, točnije u Italiji? The Guardian se pozabavio temom u članku “Sea, sand and sky-high fees”, naglasivši kako se Talijani bore za svoje pravo da leže na plaži – besplatno.

Privatne plaže u Italiji

“Većina Talijana ne zna da ima pravo besplatno biti na plaži. Navikli su plaćati boravak na plaži, a ako se ne pobunimo, institucije će pomisliti da nam je to u redu”, rekla je Manuela Salvi za The Guardian, pritom postavljajući svoj suncobran u pijesak ispred privatnog kluba na plaži u Gaeti, malom primorskom gradu u središnjoj Italiji. Još 30 ljudi se priprema učiniti isto, a svi su članovi “Mare Libero”, udruge koja od 2019. prosvjeduje na plažama sa željom da ih učini slobodnima za pristup ili barem da ih se dodijeli kroz postupak transparentne javne nabave.

Europska komisija već dugo kritizira talijanski sustav obnove koncesija za plaže. Naime, državne se licence automatski prenose kroz obitelji takozvanih upravitelja plaža koji ih zatim koriste tako da upravljaju klubovima koje mogu koristiti samo njihovi članovi ili naplaćuju ležaljke i suncobrane. Ovakav “sve ostaje u obitelji” sustav, piše The Guardian, protuzakonit je prema zakonima EU-a koji nalažu da dugogodišnjim koncesionarima trebaju konkurirati novi operateri.

U travnju je sud donio odluku kako je takva automatska obnova koncesija za plaže u Italiji nevaljana i da će se postupak javne nabave za koncesije za plaže, koje pokrivaju gotovo polovicu od procijenjenih 7900 kilometara talijanske obale, početi provoditi od sljedeće godine. Ta je odluka izazvala ogorčenost među vlasnicima koncesija, takav da planiraju i štrajk. Dok se vlasništvo ne promijeni, obala će ostati prepuna privatnih plaža.

Kakvo je stanje s besplatnim plažama?

Margherita Welyam iz udruge Mare Libero u razgovoru za The Guardian je rekla:

“Provela sam gotovo svako ljeto u istom klubu na privatiziranoj plaži, a moja majka je u njemu provela čak 25 godina. U regijama gdje su plaže privatizirane, ljudi vjeruju da je to jedini način na koji mogu doživjeti obalu i more, što je skupo. Moja je majka prije plaćala oko 3000 eura za unajmljivanje kabine, ležaljke i suncobrana na tri mjeseca.”

Uz talijansku obalu postoji više od 12 tisuća ljetovališta. Prosječna cijena dnevnog najma za dvije ležaljke i suncobran je 30-35 eura, no u ekskluzivnijim odredištima ona doseže i 700 eura. Problem pristupa moru proteže se i na južni dio Italije. Recimo, podaci udruge Mare Libero pokazuju da samo 5% plaža u Napulju nije u privatnom vlasništvu, koncesiji ili zagađeno. Nekoliko besplatnih plaža, kao što je Posilipo, zahtijevaju rezervaciju i imaju ograničen pristup. Druge besplatne plaže, poput Bagnolija i San Giovanni a Teduccio su često zagađene i teoretski zabranjene za kupanje, ali se i dalje koriste zbog nedostatka alternativa.

Ricardo Di Luna, predsjednik udruge koncesionara Serapo, jedne od najvećih plaža u Gaeti, kaže da će nastaviti otvarati beach clubove, sve dok vlada ne zaustavi njega i ostale vlasnike. No, kaže kako je zabrinut za budućnost i dodaje da je njihov posao od velike važnosti jer pružaju usluge poput spašavanja i čišćenja plaža.

The Guardian piše kako su u Italiji veze između koncesija za plaže i politike duboko isprepletene. Aktivisti Mare Libera iz Ligurije, regije na sjeveru u kojoj je gotovo 70% plaža privatno, posebno su svjesni toga. Stefano Salvetti, lokalni koordinator udruge, poručio je kako se kulturne i političke barijere moraju ukloniti, i to putem transparentnih natječaja s pravednim naknadama.

Prema najnovijem izvješću, između 2016. i 2020. država je prikupila prosječno 101,7 milijuna eura godišnje koji bi odlazili u državnu blagajnu, dok je svako poslovanje na plaži generiralo prosječan prihod od oko 260 tisuća eura. Salvetti je zaključio:

“Općine bi ta sredstva mogle iskoristiti za pružanje spasilačkih usluga i toaleta na javnim plažama. Samo nekoliko kilometara dalje od nas, u Francuskoj, to je već norma. Može biti i ovdje.”

FOTOGRAFIJE: Pexels

POVEZANI ČLANCI
©2024 after5