Kada ne radimo, veliki užitak pronalazimo u putovanjima, upoznavanju novih kultura i stjecanju novih iskustava. Ponekad je dovoljna inspiracija i biti u svoja četiri zida, a upijati prizore dalekih krajeva koje s nama putem društvenih mreža nesebično dijele naši poznanici, prijatelji i suradnici. Nedavno smo vam donijeli travel priču o krstarenju Nilom iz pera marketing menadžerice Nikoline Frklić, a sada je za After5 iskustvo putovanja u Indiju s nama podijelio zagrebački poduzetnik Bojan Bernik, koji je jug Indije posjetio početkom ožujka sa suprugom, na samom kraju njihove tradicionalne turističke sezone. Bojan je inače poznat po svojim korisnim, informativnim i lijepo strukturiranim objavama na društvenim mrežama, koje se tiču poslovanja i svakodnevnog života, pa nam je svoje tips&tricks za Indiju složio na sličan način!
Putovanje u Indiju
Putovali smo u južnu Indiju na 2 tjedna, a gradovi koje smo obišli su Bangalore – Mysore – Puttaparthi – Tiruvannamalai.
Let je bio iz Beča preko Dohe Qatar Airwaysom, 500€ povratno. Qatar Airways je super, ali su nas neugodno iznenadili jer je let do Indije “operated by Indigo”, iako smo kupili karte od Quatar Airways. Indigo nema ništa u avionu, niti ekrane, najjeftinija sjedala, avioni su budget kao Ryanair, a vozi se 4 sata. Nigdje na avionarti niti u procesu kupnje nije bila navedena ta informacija, što je totalno ne fer i uništava reputaciju te kompanije. Sljedeći put zbog ovog iskustva idemo s Emiratesom i izbjegavat ćemo Qatar.
Općeniti dojmovi
Indija je puno čišća nego što sam je zamišljao, navodno je puno napredovala u zadnjih 10 godina, plus puno sam putovao u države poput Sri Lanke, Tajlanda i slično, pa mi nije bio velik šok. Nekome tko je prvi put u Aziji nakon zapadne Europe vjerujem da nije svejedno.
Glavna turistička sezona u Indiji je od 1. listopada do 1. ožujka, ostatak godine je ili prevruće ili su monsunske kiše. Bili smo početkom 3. mjeseca kada je već kraj sezone: vrijeme je bilo 32 stupnja po danu, a ugodnih 18 po noći.
Nije se bilo potrebno cijepiti, s obzirom na lokacije na koje smo išli. Bilo je komaraca, ali ne previše jer je to doba godine.
Inače, Indija je početkom ove godine preskočila Kinu kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ima 1.42 milijarde i raste, dok Kina ima 1.41 milijardu stanovnika i pada.
Promet
Promet je nešto posebno, voze jako kaotično i treba paziti kod prelaska ceste jer oni ne staju pješacima nikada, prednost imaju motorna vozila. Treba biti jako oprezan.
Tijekom cijelog putovanja imali smo vozača, to nije skupo i nema ni približno dobru alternativu.
Hrana
Indijska hrana je odlična, a jeli smo isključivo u restoranima koje nam je vodič preporučio koji su čisti i cjenovno skuplji, ali nismo htjeli riskirati. Kad kažem skuplji, mislim do 100 kuna za kompletan ručak za 2 osobe. Uobičajena cijena glavnog jela Thali, koje sadrži 7,8 malih zdjelica razne hrane, rižu i pogaču (chapati), je 20 kuna u gotovo svim restoranima gdje smo bili. To je ujedno i jedno od najpopularnijih lokalnih jela.
Često hranu poslužuju na palminom listu, jer nema plastike i ne treba prati, a navodno je najbolja opcija jer nema bakterija na njemu.
Indijci obično jedu rukama, najčešće rižu, bez obzira jesu li sirotinja ili u poslovnom odijelu.
Iskustva iz gradova
Bangalore je glavni grad regije Karnataka i ima oko 12 milijuna stanovnika, od čega je navodno milijun zaposleno u IT-u, po čemu je taj grad najveći na svijetu.
Grad je na 900 metara nadmorske visine i najzeleniji je grad u Indiji prepun stabala, tako da je klima ugodna tokom cijele godine, zato i je privukao IT industiju.
Mysore je par sati vožnje prema jugu, ima lijepe hramove i poznat je po proizvodnji sandalovine, drveća koje raste jako dugo i državno je vlasništvo, koje onda država prodaje dalje svima koji žele. Grad ima puno vode i nema puno stanovnika, što je privuklo industriju, jer u Indiji je pravilo da stanovništvo ima prednost pristupa vodi, pa tek onda industrija.
Puttaparthi je grad 2 sata sjeverno od Bangalorea i postao je poznat zbog Sai Babe, kojeg smatraju avatarom tj. utjelovljenjem hindu boga Shive. On je napustio svoje fizičko tijelo 2011. godine i po vjerovanju se odmah reinkarnirao u tada začetom djetetu, a najavio je da će se saznati za njega opet 2025. kada to dijete bude imalo cca. 10 godina.
Ashram (hram) u Puttaparthiju je jako lijep i u njega dolazi puno ljudi iz Indije i svijeta tokom cijele godine. U njemu su i menze gdje se jako povoljno može jesti i jako je čisto. Svaki dan su dva obreda, jutarnji i večernji, kada se okupi oko 1.000 ljudi.
U tom gradu glavni pozdrav je “Sai Ram”, tj. Sveti Rama.
Ima puno ljudi koji prose, ali svugdje se potiče ljude da im ne daju ništa jer ih tako potiču da to nastave raditi i dalje, umjesto da rade. Iznimka su ljudi s deformacijama i jako stari ljudi, koji nisu sposobni za rad.
Hramovi
Posjetili smo i zlatni hram Lakshmi u gradu Vellore, impresivnu građevinu koja u sebi ima 70 kila čistog zlata.
U hramove se ne smije unositi mobitel i nema fotografiranja, pa imamo samo par fotki izvana.
Količina hramova koje smo vidjeli je nevjerojatna, doslovno svakih 200 metara ima jedan.
U hramove se ulazi bos ili u čarapama, obuća se ostavlja ispred. Nema kriminala u ovom dijelu Indije, nismo imali nikakvih problema. Hindusi generalno vjeruju u karmu i jako su miroljubivi.
Za kraj…
Imao sam strah kako će izgledati put u Indiju i ugodno me iznenadila, neuporedivo je ljepše iskustvo nego što sam očekivao.
Opet ću putovati tamo jednog dana, ovaj put na sjever države koja je par sati leta udaljena od Bangalorea.
FOTOGRAFIJE: Privatna arhiva
