Prije koji vikend, kolegica i ja zaputile smo se nakon dugo vremena pješke na Sljeme. Plan je bio steći malo kondicije i udahnuti svježeg zraka, a misija uspona po Bikčevićevoj stazi, usprkos našem optimizmu, pokazala se prilično izazovnom nakon nekoliko mjeseci “hibernacije”. No, imale smo cilj: stići do kućice u kojoj smo s društvom dogovorile ručak. Nakon što smo uspjele pronaći poprečnu stazu kojom ćemo do nje i doći, pred očima nam se stvorila Grofica, kućica koja nas je oduševila baš svime što nudi i za koju odgovorno tvrdim da spada u sam vrh ponude na Sljemenu.
Grofica
Pješačke ture Sljemenom u prošlosti su nam znale ostaviti gorak okus u ustima jer taman kada pomisliš da stiže zaslužena nagrada u vidu okrijepe nakon fizičkog napora, našli bismo se na mjestima za ručak na kojima se na hranu čeka previše vremena, a kvaliteta usluge je ispodprosječna. Grofica nam je prvenstveno bila otkriće jer smo u nju mogli ući i sa psom, a drugi detalj koji smo primijetili je da se može plaćati karticama – jako korisno i ne morate trčati na bankomat prije uspona na Sljeme.
Osoblje je nadasve ljubazno, usluga je na razini i, usprkos gužvi koja se stvara pred blagajnom oko 13 sati, sve teče brzo i glatko. Nakon što naručite jelo na blagajni, dobivate beeper koji će vas zvukom obavijestiti kada je vaš obrok spreman za preuzimanje (to će najčešće biti za nekoliko minuta). Jela su prava domaća i uglavnom unaprijed pripremljena pa u kratkom roku imate priliku “omastiti brk”.
Taj prvi vikend kada smo se našli u Grofici, odlučili smo se za šarolika jela, od grah variva i sarme, preko vratine i priloga, pa sve do kuhanih štrukli s krušnim mrvicama i vrhnjem, nakon kojih ćete još poželjeti i polizati tanjur. Da, toliko su dobre. Za cijene bih rekla da su OK i korektne, uzimajući u obzir činjenicu da su porcije zbilja velike. Moja sarma koštala je 10 eura i kada je došla poslužena uz pire krumpir, uvjerila sam se na vlastite oči da je to najveća sarma koju sam pojela u životu. Nakon toga sam “navalila” na štrukle, koje isto zauzimaju cijeli tanjur (za 5,80 EUR dobit ćete dva velika štrukla), što je definitivno bilo too much.
No, sve je domaće i prefino, a i čekao nas je silazak dolje pješke pa sam brzo amortizirala pojedeno.
Slikala sam jelovnik da se ukratko informirate što se gore nudi; neke stvari se mijenjaju od vikenda do vikenda, no baza koju čine grah i na različite načine pripremljeni šnicli uglavnom je fiksna. Interijer je ugodan i čak ako vam se čini da su svi stolovi popunjeni, vrijedi pričekati jer će se brzo osloboditi nešto. Kasnije sam gledala na netu i Grofica na Sljemenu uživa uvjerljivo najviše ocjene na Googleu (na čak 1450 recenzija), što bez sumnje govori u prilog kvaliteti.
Inače, Grofica se nalazi u blizini Činovničke livade pa je trenutno omiljen izbor obitelji s djecom koje dolaze na skijanje. Nama se najboljom putanjom do nje pokazala Leustekova staza. Nema oštrih uspona i super je za sve nas kojima fali kondicije.
FOTOGRAFIJE: After5
