Nedavno sam bila dio jednog razgovora čija su tema bili susjedstvo i dobrosusjedski odnosi. Neki zajednički zaključak bio je da se ideja susjedstva izgubila i da smo sa susjedima iz zgrade (ili susjedne kuće) uglavnom na ‘bok’, uz pokoju iznimku gdje se taj odnos razvio u prijateljstvo. A kako njegovati odnose s onima koji žive vrata do vas, možemo vidjeti na primjeru Pariza i njegovih stanovnika gdje skupina susjeda želi poboljšati veze u zajednici. Rezultat? Nedjeljni ručak s čak 1000 sudionika na kojem se razgovara o temama bitnima za zajednicu.
Table d’Aude; pariški projekt koji oživljava susjedstvo
The Times donosi priču o jednom takvom druženju, održanom krajem rujna duž rue de l’Aude, slikovite ulice smještene u južnom dijelu Pariza. Prvi vrijedni volonteri počeli su s pripremama već u 7 sati, dok je grad još spavao, postavljajući stolove i stolce za 1000 ljudi, a kasnije im se pridružio i ostatak volontera, zaduženih za postavljanje stolova. Točno u podne, pušteni su prvi gosti, a nitko nije došao praznih ruku. Sa sobom su donijeli jela poput quichea, narezaka i salata, uz neizostavno vino.
Table d’Aude, odnosno ‘najduži stol u Parizu’ projekt je skupine imena La République des Hyper Voisins, odnosno ‘Republike Super Susjeda’ čiji je cilj ponovno stvaranje tradicionalne atmosfere seoskog života, no u gradskom okruženju. Šest godina nakon što su prvi put sjeli zajedno, inicijativa se proširila na 5000 stanovnika iz 15-ak ulica, a na druženju se razgovara o temama bitnima za zajednicu: uređenju okoliša, inovativnim načinima recikliranja ili kompostiranja, prometu, tržnici, društvenim događanjima…
La République des Hyper Voisins u fokus stavlja sve bitno za susjedstvo
Naglasak je stavljen na poticanje ljudi da se bolje upoznaju s onima koji žive oko njih. U tome im pomažu i razne WhatsApp grupe, čija tematika obuhvaća razna područja: kućne ljubimce, pletenje, čuvanje djece, razmjenu i kupovinu prehrambenih proizvoda, pečenje kolača… Članstvo je besplatno. Inicijativu je pokrenuo 63-godišnji Patrick Bernard koji smatra kako su mikrosusjedstva jedan od načina za poboljšanje društvene kohezije i kvalitete života u velikim gradovima. Ovakve inicijative, vjeruje Bernard, mogu stvoriti gradove u kojima je sve potrebno za svakodnevicu ujedno i lako dostupno.
Projekt je krenuo jednostavno: idejom poticanja ljudi da se češće pozdravljaju uz bonjour:
“Izazov je bio pomalo blesav, no pomalo i poetski. Željeli smo susjede pretvoriti u ‘super susjede’ koji se pozdravljaju 50 puta dnevno. “
Nije sve išlo glatko. Naime, Bernardu nije bilo lako uvjeriti neke od susjeda da se pridruže. Među njima je bila i 88-godišnja Mireille Roberdeau koja je u početku ovakav projekt smatrala preambicioznim. No, nakon što se pridružila, ističe kako joj je projekt promijenio život: prije nekoliko godina, nakon što je postala udovica, njezina se kći zabrinula koliko će dugo Mireille moći živjeti sama. Nagovarala ju je na preseljenje u dom za umirovljenike bliže njoj, u mjesto Charente-Maritime. Međutim, Mireille nije željela napustiti stan u kojem je provela posljednje godine sa suprugom. Zahvaljujući podršci susjeda, uspjela je ostati.
Ima i onih koji su se doselili zbog projekta. 73-godišnja Dominique Bloch-Bertié, bez obzira na slomljenu ruku, sudjelovala je u postavljanju stola, a u razgovoru za The Times rekla kako joj se projekt od početka činio izvrsnim. Ozljeda joj je potvrdila da je bila u pravu jer, kada je u WhatsApp grupi objavila da je slomila zglob, 20 ljudi joj je napisalo: Ako ti nešto treba, tu smo za tebe.
Želja? Quart d’heure!
Među 1000 uzvanika, bilo je i gostiju iz drugih dijelova grada. Udruga, zahvaljujući svojoj veličini i raznolikosti, ima velike planove. Vjeruju da na ručku mogu okupiti maksimalno 5000 ljudi, a Bernard je pariškim vlastima predložio osnivanje još 150 sličnih grupa:
To bi bilo 750 tisuća ljudi, trećina populacije. Promijenili bismo izgled Pariza i pretvorili ga u ugodan grad.
Takve su ideje danas vrlo aktualne, posebno nakon lockdowna uslijed pandemije koronavirusa. Zatvaranje je mnoge potaknulo na razmišljanje o prirodi gradskog života i načinima kako ga poboljšati. Anne Hidalgo, gradonačelnica Pariza od 2014. godine, u svojoj zadnjoj kampanji prije nego je 2020. ponovno izabrana za gradonačelnicu, obećala je da će grad pretvoriti u quart d’heure, odnosno mjesto gdje se svakodnevne potrebe mogu zadovoljiti u šetnji, odnosno na udaljenosti od 15 minuta. Taj je koncept osmislio Carlos Moreno, francusko-kolumbijski profesor na sveučilištu Sorbonne.
Projekt Hyper Voisinsa temelji se na tome da stanovnici preuzimaju inicijativu i pomažu drugima – i sebi. Bernard je brzo shvatio kako se ništa neće spontano dogoditi, pa potiče pojedince da preuzmu inicijativu i krenu:
Ako ne uzmete ljude za ruku i ako im ne pomognete, neće pokrenuti razgovor ni poduzeti prvi korak.
FOTOGRAFIJE: Facebook Hyper Voisins
