“Are Men OK?” – pitamo se, na svim jezicima

09.07.2025. | AUTOR: Tena Razumović Žmara

Život iza 5 | Kultura
#društvo

Redovito gledam The Late Show with Stephen Colbert. Moje televizijske večeri ne bi bile iste bez njegove pameti, oštrine i sposobnosti da ogoli apsurde suvremenog života. No, jedan segment mi se posebno urezao u pamćenje, i to ne samo zbog njegove urnebesnosti, već zbog pitanja koje se, poput tvrdoglavog žulja, odbija maknuti (godinama?!), i evo već preko tri tjedna od kada sam ga pogledala, mi odzvanja u glavi: “Are Men OK?”

Na svim jezicima, diljem svijeta, čini se da se ovo pitanje nameće sve glasnije. Gledam taj Colbertov skeč, gdje on s onom svojom ozbiljnom facom, prelistavajući vijesti o muškarcima koji rade, pa, recimo to diplomatski – čudne stvari – postavlja pitanje koje bi trebalo biti retoričko, ali nekako više nije. Je li sve u redu, dečki? Stvarno? Jer, sudeći po internetu, vijestima i, budimo iskreni, ponekad i po našem neposrednom okruženju, odgovor često naginje ka: “Uhm, not really.”

Toksična muškost (toxic masculinity): Nije samo fraza, već dijagnoza

Sjedim ispred ekrana i razmišljam, o tome. Colbert se sprda, ali ispod te satirične glazure leži jeziva istina. Svijet je preplavljen manosferom, tim mračnim kutkom interneta gdje se testosteron prelijeva po ekranima u obliku loših savjeta, mizoginih izjava i opasnih ideja o “alfa muškarcima” i “tradicionalnim vrijednostima”. To više nije samo neugodno za slušati ili gledati; to je postalo toksično i nagriza odnose, mentalno zdravlje i društvo u cjelini. I ne prestaje, već predugo, predugo.

Analize influencera Willa Hitchinsa na Instagramu, s njegovim duhovitim i preciznim seciranjem tih pojava, postale su na neki čudan način moj spas u bespućima interneta. Dok Colbert to radi kroz mainstream TV, Will to čini na mikro razini, direktno se obraćajući onima koji trebaju čuti. Njegovi videi su poput hladnog tuša za sve one “red pill” gurue koji propovijedaju povratak u kameno doba. Will ne vrijeđa, on jednostavno razotkriva apsurd, pokazujući nam kako te “mudrosti” zapravo izgledaju kada se stave pod mikroskop logike i zdravog razuma.

View this post on Instagram

A post shared by Will Hitchins (@willhitchins)

Tu je i na primjer; Francuz Eros koji s ironijskim odmakom razbija te iste narative. Ta europska, sofisticirana satira savršena je protuteža sirovosti i agresiji koja često vlada manosferom. Ono što oni rade je ključno: pokazuju nam da postoji drugi način, da smijeh može biti moćno oružje protiv gluposti.

Od Erosa do terapije: Influenceri kao protuotrov

U ovom digitalnom svijetu, gdje se otrov širi brzinom svjetlosti, pojavili su se i heroji. Ljudi poput Erosa i Willa. Njihovi Instagram profili su katarzični; oni se ne boje suočiti s tim manosphere influencerima, preuzimajući njihove argumente i okrećući ih protiv njih samih, ali s humorom i oštroumnošću. Njegova direktnost, uz dozu performansa, udara ravno u srž problema. Nije to samo zabava; to je i edukacija, demistifikacija opasnih ideja koje se maskiraju u “muške savjete”.

Zašto je ovo važno? Zato što se toksična muškost ne tiče samo muškaraca. Ona se tiče svih nas. Kada muškarci nisu “OK”, to se odražava na žene, na djecu, na cijelo društvo. Vidimo to u povećanju nasilja, u problemima s mentalnim zdravljem, u nesposobnosti da se nosimo s emocijama na zdrav način. Žene su stoljećima bile gurnute u stranu, naše su se emocije i “ženske” perspektive marginalizirale. Sada, kada progovaramo, kada zahtijevamo ravnopravnost i kada odbijamo biti pasivne promatračice, suočavamo se s reakcijom. A ta reakcija često dolazi u obliku manosfere.

toksična muškost, manosfera, feminizam, Are Men Ok, Stephen Colbert
Foto: Mohamed Galil

Valja ponoviti: Feminizam je put prema zdravijim muškarcima (i ženama)

Iz feminističkog ugla, odgovor na pitanje “Are Men OK?” je jasan: Ne, mnogi nisu. Ali to nije osuda, već poziv na akciju. To je shvaćanje da patrijarhat, koji je stvorio i promovirao te toksične ideale muškosti, šteti svima. Muškarcima je rečeno da ne smiju plakati, da moraju biti snažni, dominantni, bez ranjivosti. Rečeno im je da su emocije slabost, a da je kontrola rješenje. I evo nas, usred 21. stoljeća, s generacijama muškaraca koji se bore s onim što im je rečeno da moraju biti i onim što ih srce i duša zapravo traže.

Feministički pokret, često pogrešno shvaćen kao “antimuški”, zapravo je u potpunosti inkluzivan, on je pro, pa svi. Promiče ideju da i muškarci i žene mogu biti cjelovita bića, slobodna od sputavajućih rodnih uloga. Promiče empatiju, otvorenost i mentalno zdravlje. Da, želimo ravnopravnost, ali ta ravnopravnost donosi slobodu i za muškarce da budu autentični, da ne moraju uvijek biti “alfa”, da mogu pokazati ranjivost, bez straha od osude. Iako mi se čini da su ovo toliko izlizane misli i rečenice, da su toliko puta ponovljene, realnost je takva da ih se i dalje mora ponavljati. Zato mi ovaj Colbertov skeč već tri tjedna odzvanja u glavi. Još uvijek je toliko aktualan.

Zato, kada Colbert postavlja to pitanje, ne samo da se smijem, već i razmišljam. Razmišljam o Willu, Erosu i svim onim influencerima koji, svaki na svoj način, drže ogledalo društvu i govore: “Hej, pogledajte ovo. Je li vam ovo OK?”

Nadajmo se da će sve više muškaraca pogledati u to ogledalo i reći: “Možda i nismo. I to je OK. Spremni smo za promjenu.” Možda je vrijeme da počnemo (još) aktivnije postavljati to pitanje, ne samo u šali, kao dio satire, skeča, već posve, smrtno ozbiljni jer svima nam je u interesu da smo svi “OK”. Pogledajmo.

FOTOGRAFIJE: Mohamed Galil, Fernanda Dorado Gómez

POVEZANI ČLANCI
©2025 after5