Prva postaja prilikom planiranja putovanja vlakom po Italiji je službena stranica Trenitalije. Trenitalia je glavni željeznički operater u Italiji na čijim stranicama i aplikaciji (pokazat će se jako praktičnom) možete pogledati povezanost gradova, cijene, kupiti karte, doznati s koje platforme vlak kreće… Ovisno o putovanju, moguće je birati između base, economy i super economy karte, a međusobno se razlikuju po fleksibilnosti i, naravno, cijeni. Dostupne su i ponude za grupna putovanja, popusti za djecu, mlade ili umirovljenike, posebne akcije za putovanje udvoje… Ponude su se pokazale vrlo individualnima, ovisno o odredištu i vremenu putovanja pa je najbolje provjeriti na službenoj stranici za više informacija.

Karte za putovanje vlakom po Italiji kupili smo u siječnju, a realizirali ga sredinom svibnja. U međuvremenu, neke su cijene ostale nepromijenjene (recimo, cijena kratke relacije poput vožnje od Milana do jezera Como uglavnom je 5 eura), dok su karte za vožnju između većih gradova poskupjele. Išla sam ih provjeriti neposredno prije putovanja, čisto iz znatiželje, i zaključila kako je bila dobra ideja što smo ih kupili nekoliko mjeseci ranije. Znam da nije uvijek moguće planirati toliko unaprijed, no tko ima ideju kada i gdje bi išao, moj je savjet: go for it! Usput rečeno, automobil smo ostavili u Trstu, pa preko Venecije išli do Milana, kasnije do Rima, a zatim do Toskane.

Okvirna cijena vlaka za ovaj round trip bila je 140 eura po osobi, što se pokazalo kao odličan omjer cijene, praktičnosti i komfora putovanja. Nisam sigurna koliki bi taj iznos bio da je u pitanju putovanje automobilom kada se zbroje gorivo, cestarine, cijena parkinga, ali i vrijeme potrošeno na gužve. Automobil je, svakako, komforniji jer se ne ovisi o rasporedu polaska, no putovanje vlakom nosi sa sobom nešto romantično. A, kada je sve po “pe esu”, ispostavilo se da može biti i vrlo uzbudljivo, jednostavno za planiranje i realizaciju te nekako opušteno.

Zgodno mjesto za ostaviti automobil je parkiralište Ronchi u neposrednoj blizini zračne luke u Trstu. Od tamo, naime, polazi i vlak pa je svakako dobra polazišna točka za daljnje putovanje. Riječ je o čuvanom parkingu sa shuttle uslugom kod koje vas, nakon što ostavite automobil, kombijem prevezu do aerodroma, odnosno željezničke stanice, a zatim u dogovoreno vrijeme (dovoljno je javiti dan prije) i pokupe na istoj lokaciji. Cjenik je dostupan na službenoj stranici parkirališta, a iznos za dva tjedna je nešto viši od 80 eura. I, jednom kada ostavite automobil, avantura kreće!

Nakon kupnje karte, sve potvrde odmah stižu na mail adresu s PDF-ovima. No, praktičnim će se pokazati skidanje aplikacije gdje su dostupne sve karte, a možete dodati i osobe s kojima putujete pa ih na jednom mjestu imati sve. Preko aplikacije moguće je kupovati karte, mijenjati vrijeme putovanja (ako postoji opcija fleksbilnosti), pratiti raspored vlakova i dolazi li na vrijeme… Sve je vrlo ažurno i up to date, a aplikaciju još uvijek nisam obrisala iz mobitela – neka se nađe za neko od idućih putovanja. 😊

Budući da se putovanje vlakom po Italiji dogodilo kada i velike poplave u regiji Emilia-Romagna, pretpostavili smo kako bi moglo biti kašnjenja, što nam u datom trenutku nije predstavljalo problem. No, ono što nas je ugodno iznenadilo je činjenica da smo dobili djelomični refund, koji apsolutno nismo očekivali. Naime, vlak na relaciji Milano-Rim je kasnio približno 45 minuta i na mobitel mi je stigla obavijest da je moguće ostvariti refund koji se zatim može iskoristiti pri kupnji iduće karte. Refund je stigao odmah u obliku bonusa koji smo kasnije potrošili za kupnju karata od Firence prema manjim mjestima, s obzirom na to da smo karte za kraće relacije najčešće kupovali ili dan prije ili na licu mjesta.

Putovanje vlakom po Italiji vrlo je ugodno iskustvo. Osim što nema (velikih) kašnjenja, nema ni pretrpanih vlakova. Naravno, sve govorim isključivo iz onog što sam sama doživjela, no svakako je ideja koju bih ponovila – ponovno i ponovno. Dostupan je Wi-Fi koji čak i dosta dobro radi, svako sjedalo ima utičnicu (većina ih funkcionira), a u pojedinim je vlakovima dostupan i tzv. Silenzio dio, odnosno vagon kojim vlada tišina pa nije dopuštena buka poput telefona, razgovora, glazbe… Međutim, iako se u njima mogu stvoriti idealni uvjeti za spavanje, ipak treba imati na umu da to nije njihov primarni cilj pa se ni sjedala u njima ne mogu nagnuti nešto više nego u drugim vagonima.

Vlak kojim smo se najčešće vozili bila je Frecciarossa, odnosno vlakovi koji putuju diljem Italije, dostižući pritom maksimalnu brzinu od 400 km/h. Uzbudljivo je pratiti brzinu kojom se vlak kreće, a ona bi uglavnom bila oko 300 km/h. Odlična je stvar što vlakovi voze ravno do samog centra najvećih talijanskih gradova i tako skraćuju vrijeme putovanja. Iz Trenitalije kažu da odabir Frecciarossa vlaka znači da putnici mogu računati na česte polaske te regionalnu pokrivenost. Najnoviji i najbrži vlak je Frecciarossa 1000 u kojem je moguće birati između četiri razreda: Standard, Premium, Business i Executive. U svim razredima, osim standardnom, dostupno je piće dobrodošlice i catering, dok je svima zajednička maksimalna udobnost.

Zanimljiva varijanta za putovanje vlakom po Italiji je i Trenitalia Pass, odnosno putničko iskustvo namijenjeno strancima, čime im je omogućen posjet Italiji po cijeni od 139 eura naviše. Moguće je odabrati idealan Pass prema svojim potrebama, birajući između opcija Easy i Comfort, tipa putnika (mladi, odrasli, umirovljenici), kao i između različitih vrsta vlakova: Frecce, Frecce + Freccialink, Intercity, Intercity Night i Eurocity vlaka Italija-Švicarska. Za korištenje Passa, potrebno je rezervirati prvo putovanje unutar 11 mjeseci od kupnje. Ovisno o izboru, moguće je napravititi 3 putovanja u 7 dana, 4 putovanja u 7 dana, 7 putovanja u 15 dana ili 15 putovanja u 30 dana. Više informacija pronađite ovdje.

“Najteži” dio putovanja odnosio se na planiranje koje gradove posjetiti, a što ostaviti za neki drugi put. Jedina “smjernica” koju smo imali bio je koncert Brucea Springsteena u Rimu pa smo oko konkretnog datuma gradili i ostatak itinerara. U jednom trenutku, dobili smo i pomalo hirovitu ideju da produžimo skroz do – Sicilije. Naime, postoji vlak koji vozi od Rima ili Napulja do Sicilije, no nekako smo zdravorazumski zaključili da Sicilija ipak zaslužuje svoje zasebno putovanje i da je do nje praktičnije i brže putovati avionom. Izbor je na kraju pao na Milano, Rim i Firencu, uz sva divna mjesta dostupna vlakom.

Da sve ne ostane samo na vožnji vlakom, napravit ću kratku turu od grada do grada.

Prvi je, dakle, bio Milano, grad koji me ranije nije pretjerano oduševio pa sam se njemu nekako najmanje “veselila”. No, već je jedan dan bio dovoljan da kompletno promijenim prethodno stvoren dojam jer je vladao baš dobar vibe pa već maštam o nekom city breaku ondje. Iz njega smo posjetili jezero Como (udaljeno malo manje od sat vremena vožnje vlakom i 5 eura u jednom smjeru), pojeli sendviče zbog kojih se isplati čekati u redu, a koji mi i danas stvara zazubice (o njemu sam pisala ovdje) i upijali atmosferu grada uz negroni i male zalogaje.

Nisam sigurna koliko bi vremena bilo potrebno da se vidi i upozna cijelo bogatstvo koje Rim nudi, no mogu reći kako je 5-6 dana sasvim dovoljno da ga se barem površno “upije” i obiđe glavne znamenitosti te isproba najbolje od paste i pizze. Kada već spominjem pastu, restoran u kojem bih mogla jesti svaki dan je Borghiciana Pastificio Artigianale. Preporuka je došla usmenom predajom, a riječ je o mjestu gdje nema rezervacija, već samo 6-7 stolova za kojima se poslužuje vjerojatno najukusnija tjestenina koju sam ikad kušala. Glazba je ugodna, vlasnik opušteno razgovara s gostima koji su na slatkim mukama koju pastu odabrati.

Zadnja “velika” stanica na talijanskom proputovanju bila je Firenca, iz koje nas je put vodio do Pise, Lucce, Siene i San Gimignana. No, taman i da se ne maknete dalje od Firence, grad ima toliko toga za ponuditi, posebno ljubiteljima povijesti i umjetnosti. Istinski su me oduševili vrtovi: Boboli, Bardini, Iris… Ulaz se u neke plaća, u drugima je slobodan, a svima im je zajednički mir, divan pogled i svjež zrak. S gastro strane, moje preporuke idu u dva smjera: prema Mercato Centrale, tržnici na zatvorenom gdje se mogu probati razni talijanski specijaliteti te prema La Ménagèreu, jedinstvenom mjestu u centru Firence. Spoj je bara, restorana, cvjećarne i knjižare, a jednako je omiljen i među lokalcima i turistima.

FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo