Dan u životu arhitekta: S Aleksom Babićem o projektima, radu po cijelom svijetu i pogledu na Zagreb

Ta sloboda oblikovala je njegov rad i identitet pa u razgovoru za After5 Aleksa ističe da njegove pripadnost nije toliko vezana za neki teritorij, koliko je za energiju prostora i ljudi. Upravo zato mu je jednako prirodno govoriti o atmosferi Pariza, kreativnim energijama Balkana ili newyorškom tempu, jer svaki grad ostavlja svoj trag.

Hospitality i filozofija dizajna

U razgovoru se primarno dotičemo projekata na kojima je dosad radio i pitamo ga čime ga je privukao hospitality kojem u posljednje vrijeme sve više teži.

„Hotel ili restoran su poput pozornice na kojoj čovjek nakratko ulazi u neki drugi identitet. To je luksuz koji traje par dana ili par sati, ali ostavlja dubok trag.“

U njegovom pristupu projektima, ali i u njegovim riječima, jasno je da hotel ne promatra samo kao skup smještajnih jedinica, već nastoji stvarati prostore koji bude emociju i samim time ostaju u sjećanju te postaju iskustvo koje se pamti. Sve češće govori se o experiential designu, temi koja spaja arhitekturu sa psihologijom prostora, scenografijom i storytellingom: “U takvom pristupu razmišlja se o svakom aspektu: o svjetlu i akustici, o taktilnim materijalima, o mirisima i zvučnim instalacijama, ali i o tome kakvu priču prostor prenosi korisniku. Hoteli više nisu samo mjesta boravka, već kurirane scenografije života koje postaju tematska iskustva koja povezuju umjetnost, kulturu i identitet u cjelinu.”

Mentori i izazovi

Aleksa trenutno sudjeluje u specijalističkom programu u Italiji, gdje će raditi s renomiranim imenima arhitekture poput Bjarkea Ingelsa, Patricije Urquiole i Kenga Kume. „Za mene je ovo jedan od najvažnijih trenutaka u karijeri. Samo dobivanje stipendije dalo mi je veliki vjetar u leđa i potvrdu da smo kao biro spremni konkurirati projektima velikih međunarodnih studija.“ Već prvih dana susreo se s direktorom Zaha Hadid Architects od kojeg je, kako kaže, dosta naučio i dobio konkretne savjete za vođenje posla.

Program poput ovog donosi intenzitet koji zahtijeva odricanje: „Ovog mjeseca imat ću preko 20 letova, sve s ciljem da ispoštujem svakog klijenta, da tim ne trpi moje odsustvo i da projekti nesmetano teku. Izazovno je, zahtjeva puno odricanja, nespavanja, ali smatram da je jedino tako ispravno i odgovorno.“

Namještaj kao skulptura

Osim arhitekture, Babić ulazi i u dizajn namještaja. Suradnjom s OSO Furniture istražuje novo polje izraza: „Za mene je namještaj uvijek bio produžetak arhitekture, ali i polje gdje se može brže i slobodnije eksperimentirati nego u prostoru. Dok izvođenje na nekom projektu može trajati godinama i uključuje veliki sistem ljudi i odluka, komad nameštaja može nastati kao čist izraz ideje, skoro kao skulptura.“

Pogled na Zagreb

Mladi beogradski arhitekt na sajam InDizajn stiže s otvorenošću za razmjenu iskustava, a za zagrebačku scenu ističe da mu je izuzetno inspirativna i da ovdje ima sjajne kolege s kojima je i privatno blizak. Naše tržište je drugačije nego u Srbiji, što kolegama iz dviju zemalja otvara prostor za razmjenu iskustava i pogleda na posao.

Kada bi mogao birati jednu zagrebačku intervenciju, izabrao bi – obalu Save. „Izlazak grada na rijeku nosi mogućnost da se stvori potpuno novi sloj urbanog života i kreira prostor koji spaja prirodu, rekreaciju, kulturu i arhitekturu. Ako se takav razvoj promišlja inteligentno, kao u nekim skandinavskim gradovima, on može postati simbol suvremenog Zagreba.“

Dan arhitekta je sve samo ne tipičan

“Svako jutro me dočekaju desetine mailova, poruka i propuštenih poziva. Volim što prije riješiti sve situacije koje su prioritetne tog dana. Kasnije sve ovisi od dana do dana, neki dan je veći naglasak na kreativi, nekad na sastancima i razvoju projekata. Predvečer volim odraditi trening kako bih se resetirao, a ostatak večeri provodim planirajući sutrašnji dan, odgovaram na e-mailove ili istražujem nove ideje. Svaki dan je dinamičan, ali ako je dobro isplaniran, sve se stigne.”

Projekti na kojima radi traju od šest mjeseci do dvije godine, no ono što ga najviše ispunjava je sam početak, kada se rađa ideja i oblikuje atmosfera. Najveći izazov je uvijek organizacija, ljudi i procesa, a u najzahtjevnije uvrštava projekte u inozemstvu jer donose složenu dinamiku kulture, jezika i očekivanja, ali upravo u tome leži i najveći rast.

Greške Aleksa priznaje bez okolišanja: „Apsolutno, greške su sastavni dio stvaranja. Najčešće se dogodi da mi promakne neka informacija ako pokušam nešto zapamtiti, a zapravo je trebalo biti zabilježeno. Naučio sam da nikada ne vodim sastanak bez bilježnice i da papir čuva glavu.“

Inspiracije

Kad se govori o utjecajima, bira perfekcionizam talijanskog dizajna, ali priznaje da bi ideal bio spoj talijanske preciznosti i balkanske nesavršenosti. Najdublji trag na njega su ostavile piramide: „Kao mali sam često boravio u Egiptu jer su baka i deda u jednom periodu svog života živjeli u Kairu te su na nas prenijeli ljubav prema toj zemlji. Vodili su me svake godine u obilazak piramida, koje su u meni budile radoznalost i oduševljenje. Uvijek su mi izgledale kao nešto nestvarno, gotovo izvanzemaljsko.“

Tek kasnije je shvatio njihovu pravu snagu, koja nije samo u veličini, već i u ideji da arhitektura može nadživjeti generacije i postati simbol čitave civilizacije.

U sukobima s tržištem ili investitorima vidi prostor za dijalog: „Sukobi se dešavaju stalno, ali oni nisu nužno negativni, već su kao poligon za dijalog. Vjerujem da dugoročno samo kvalitetan prostor opstaje, i to je argument kojim balansiram ideal i realnost.“

Pitamo ga za kraj, da možeš ostaviti samo jedan projekt kao “svoju osobnu ostavštinu”, što bi volio da to bude?

“Volio bih da to bude prostor koji direktno služi ljudima, da stvorim mjesto koje potiče zajedništvo, inspiraciju i osjećaj pripadnosti. Ne mora biti najveći ni najspektakularniji, ali želio bih da bude onaj u kojem ljudi pronalaze mir, radost i osjećaj da su dio nečega većeg od sebe. Mislim da je prava ostavština upravo ta – da stvara okvir za veću svrhu i život koji se u njemu odvija.”

FOTOGRAFIJE: BAAL Design