Već su nam coworking prostori o kojima smo pisali (i maštali da u njima radimo) dali naslutiti kako je Berlin idealan za one bez “stalnog” ureda, za freelancere, a Le Monde njemačku prijestolnicu sada opisuje i kao “obećanu zemlju digitalnih nomada”. Besplatan Wi-Fi, kvalitetna kava i sve to u modernim interijerima; tako glasi berlinska formula za uspjeh. Takvi nisu samo coworking prostori, nego i kafići, što je čest izbor svojevrsnog, modificiranog ureda za nomade.
Berlin; idealan grad za digitalne nomade
Razni grafički dizajneri, videografi, stručnjaci za digitalni marketing i poduzetnici žele izbjeći klasičan uredski život, kojeg smatraju monotonim i “dehumanizirajućim”. 24-godišnja Magdeleine, jedna od sugovornica u Le Mondeovom članku, preselila se s prijateljicama u Berlin nakon studija grafičkog dizajna u Parizu:
“Stalni posao s punim radnim vremenom; za mene je to noćna mora. Pet dana tjedno na istom mjestu, ne hvala. Prijateljice i ja smo znale da se u Berlinu puno toga događa na području umjetnosti pa smo odlučile ovdje doći kao freelancerice. Svaka od nas ima i dodatni posao za lakši početak.”
U posljednjih nekoliko godina, posebno od pandemije Covida-19, životni stil koji kombinira putovanja i rad na daljinu postao je uobičajen. Olga Hannonen, znanstvenica na jednom finskom sveučilištu rekla je kako mnogi po završetku faksa žele isprobati i takav način rada. Žele slobodu odabira radnog mjesta i radnog vremena te se sele u gradove s nižim životnim troškovima, nerijetko birajući najturističkije i najprivlačnije gradske četvrti.
Kreativci vole Berlin
U Berlinu je prisutan velik broj digitalnih nomada s kreativnim zanimanjima. Glavni grad Njemačke bio je epicentar mnogih kontrakultura, poput street arta osamdesetih godina ili techna 2000-tih, piše Le Monde. Još jedna sugovornica u članku, 24-godišnja Pauline, kaže kako su ljudi u Berlinu jako slobodni, kreativni u svojem izražavanju te se ne srame svog (neobičnog) načina odijevanja. Dolazi iz Rusije, u Berlinu radi kao samostalna grafička dizajnerica, a “ured” joj je često isti kafić u Kreuzbergu. Takav način rada u Rusiji, kaže, ne bi bio prihvaćen, a s obzirom na to da je umjetnica, takva joj je sloboda vrlo važna za izražavanje. Iz toga crpi i originalnost za svoj rad, što klijenti izrazito cijene, rekla je za Le Monde i otkrila kako mjesečno zarađuje između 1500 i 3000 eura neto.
Berlin je također popularan i zbog svog kozmopolitskog karaktera. Ben McGettigan, 27-godišnjak čiji je “ured” također kafić u Kreuzbergu, a poslodavac mu je jedna engleska event agencija, kaže kako u Berlinu postoji prava povezanost među mladima iz cijele Europe. Voli glazbu, ujedno je i pijanist, a dopušteno mu je da radi odakle god želi. Ne govori ni riječ njemačkog i tečajevi jezika čine mu se nepotrebnima jer je engleski uobičajen u cijelom gradu. Čak u kafiću iz kojeg radi ništa nije napisano na njemačkom. To je specifičan fenomen glavnog grada.
“Na jugu Njemačke, ljudi su privrženiji svom jeziku. Ponekad odbijaju govoriti engleski sa strancima, iako ga znaju. Stanovnici Berlina otvoreniji su prema engleskom jeziku”, komentirao je za Le Monde Chris Zimmermann, 28-godišnjak koji se bavi razvojem dizajna digitalnih proizvoda. Njegovi su roditelji odrasli u Njemačkoj, a on u Aziji i Sjevernoj Americi. Ima iskustva putovanja po Baliju, gdje postoji velika zajednica digitalnih nomada. Ona po njemu nije ni blizu berlinskoj jer su razgovori površni, a ljudi ostaju zatvoreni u coworking prostorima. U Njemačkoj je drugačije jer svi pokušavaju međusobno uspostaviti kontakt. Ističe kako Berlin privlači europske nomade, no životni troškovi znatno su porasli.
Vremena kada je 500 eura mjesečno bilo dovoljno za život u Berlinu, sada su daleko u prošlosti. Sugovornica Magdeleine kaže kako živi u dobroj četvrti s dvije cimerice, a svaka daje za najam 600 eura mjesečno. Prosječna cijena stana u centralnom kvartu Mitte kroz 30 je godina porasla pet puta, da bi danas dostigla cijenu od 2500 eura po kvadratnom metru. Olga Hannonen pojašnjava:
“Digitalni nomadi doprinose procesu gentrifikacije, iako nisu jedini krivci. Coworking prostori i privremeni smještaji koje koriste mijenjaju grad i podižu cijene.”
No, život (digitalnih) nomada je poput dugačkog putovanja i postoji trenutak u kojem se vraćaju doma. Tako je i Magdeleine rekla kako ne planira ostati u Berlinu, on joj je samo jedna od privremenih stanica: objašnjava kako je zimi depresivno te se osjeća usamljeno pa razmišlja o još malo putovanja prije nego se “smiri”. Ben, s druge strane, radi na dobivanju irske putovnice jer mu se čini da je Brexit njegovoj generaciji oduzeo slobodu putovanja. Želi se vratiti u Europsku uniju i dobro iskoristiti naredne godine za putovanja. Oboje će nastaviti svoje digitalno putovanje – tamo gdje je Wi-Fi veza snažna.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Unsplash
