Razmišljate li o pokretanju vlastitog posla? Evo kako se pripremiti za emocionalni rollercoaster koji slijedi

Emocionalna priprema za poduzetnike

Poduzetnički put nije samo niz radnih sati i beskrajnih izazova. On mijenja čovjeka iznutra: donosi promjenu identiteta, suočavanje s usamljenošću i učenje kako voditi druge čak i kroz neuspjehe. Osnivači pritom prolaze dva paralelna puta: jedan u kojem grade tvrtku, i drugi u kojem grade sebe. Upravo ta dvostruka dinamika čini ulogu osnivača posebno zahtjevnom. Emily Anhalt u jednom svom radu je rekla:

“Ne možeš se u potpunosti pripremiti za ulogu osnivača prije nego što kreneš. Osnivačem postaješ tek kroz sam proces stvaranja. No to ne znači da se ne možeš pripremiti na emocionalne izazove koji dolaze s tim putem.”

Kako se onda oni koji razmišljaju o ovom velikom koraku mogu pripremiti za ono što ih čeka? Tijekom godina rada s osnivačima, kao psihologinja i executive coach, Anhalt je izdvojila četiri koraka koji pomažu u nošenju s emocionalnim izazovima tog puta. Neki od njih, kaže, mogli bi vas natjerati da preispitate što zapravo znači biti “spreman” pokrenuti vlastiti biznis. Drugi bi vam mogli dati okvir koji vam je dosad nedostajao, tako da taj skok više ne djeluje kao pad s litice, već kao zahtjevan, ali dostižan uspon, na koji krećete svjesno i pripremljeno.

1. korak:

Prepoznajte strahove kako biste se s njima mogli suočiti

Psihologinja savjetuje da zaboravite sve priče o uspješnim startupovima koje ste ikada čuli. Takve priče često preskaču najvažniji dio, onaj između početne ideje i velikog uspjeha. U njima se rijetko spominju neprospavane noći osnivača koji se pita hoće li uspjeti isplatiti plaće ili trenuci prije sastanka s timom kada zna da stvari ne idu u dobrom smjeru. Ne govore o promjeni identiteta, o tome kako riječ “kolega” poprima novo značenje kad postanete osoba koja vodi tim. Ono što te idealizirane priče redovito izostavljaju jest ono najljudskije – strah.

Osnivači joj često, piše u članku, povjeravaju svoje strahove – od neuspjeha, ali i uspjeha, od osude, financijske nesigurnosti ili gubitka kontrole. No, ono što mnogi ne predviđaju jest da se ti strahovi s vremenom mijenjaju, rastu zajedno s tvrtkom. Iako se možda čini nelogičnim, početak često nosi najmanje pritiska. Kako Anhalt objašnjava, pritisak je manji dok ideja još ne postoji u stvarnosti, a pravi teret dolazi kasnije, kada odluke osnivača izravno utječu na živote zaposlenika, kada investitori očekuju rezultate, a kupci se oslanjaju na proizvod.

Psihologinja osnivanje tvrtke uspoređuje s roditeljstvom. Postoje iskustva o kojima možete čitati i slušati, možete ih razumjeti racionalno, ali ih ne možete uistinu shvatiti dok ih sami ne prođete.

“Možete pročitati svaku knjigu o odgoju djece, ali ništa vas ne može u potpunosti pripremiti na neprospavane noći. Isto vrijedi i za pokretanje tvrtke. No dok smo s vremenom naučili da je za roditeljstvo normalno temeljito se pripremati, isto još nismo prihvatili kad je riječ o pokretanju tvrtke.”

No, ono što Anhalt naglašava nije upozorenje da se ne upuštate u poduzetništvo, nego poziv da u taj proces uđete svjesno – s otvorenim očima i spremnošću da paralelno gradite i svoj emocionalni kapacitet. Kada se pojavi tjeskoba zbog velikog iskoraka, ključno je, kaže, prepoznati je i imenovati. Isto vrijedi i za druge izazove poput financijske nestabilnosti, osude okoline ili neuspjelih investicija. Kada jasno definiramo čega se zapravo bojimo, lakše možemo poduzeti konkretne korake za suočavanje s tim strahom.

Anhalt je podijelila nekoliko konkretnih koraka koji mogu pomoći budućim osnivačima da izgrade emocionalnu otpornost prije nego što uđu u zahtjevnu fazu pokretanja vlastitog biznisa.

Prvi je razviti financijsku otpornost. Poželjno je imati sigurnosnu mrežu, ušteđevinu dovoljnu za šest do dvanaest mjeseci ili dodatne izvore prihoda; ne samo zbog očitih praktičnih razloga, nego i zbog psiholoških. Financijska rezerva omogućuje mirniji um i veću sposobnost strateškog razmišljanja. Kada osoba nije pod stalnim pritiskom brige o novcu, može donositi promišljene, a ne impulzivne odluke.

Drugo, važna je usuglašenost među osnivačima. To je, kaže psihologinja, jedan od najvažnijih temelja svake buduće tvrtke. Prisjeća se vlastitog iskustva osnivanja Coe, kada je sa suosnivačicom prošla proces koji je, kako kaže, nalikovao predbračnom savjetovanju. Radile su s terapeutom specijaliziranim za odnose među osnivačima i otvoreno razgovarale o svojim vrijednostima, strahovima i granicama. Taj razgovor nije bio samo priprema, već i temelj partnerskog povjerenja na kojem su izgradile posao.

Treće, preporučuje procjenu vlastite emocionalne kondicije. Uspoređuje to s “psihološkim pregledom prije osnivanja tvrtke”, svojevrsnim testom spremnosti za poduzetništvo. Kao ključne osobine izdvaja samosvijest, empatiju, znatiželju, svjesnost, razigranost, otpornost i komunikaciju. Vrijedi se zapitati koje su vam osobine prirodno razvijene i kako ih možete iskoristiti u ulozi osnivača, ali i gdje su vaše “slabe točke”. Ako, primjerice, niste skloni empatiji, možda vam treba suosnivač koji ima tu vještinu ili sustavi koji će kompenzirati taj nedostatak.

Na kraju, Anhalt predlaže vježbanje “terapije odbijanja“. Riječ je o jednostavnoj, ali moćnoj vježbi: svakog dana zatražite nešto za što ste gotovo sigurni da nećete dobiti potvrdan odgovor. Cilj nije čuti “da”, nego izgraditi otpornost na “ne”. Osnivači se, kaže, često suočavaju s odbijenicama, bilo od investitora, partnera ili tržišta, pa je važno naučiti nositi se s njima bez gubitka motivacije. S vremenom tako razvijaju ono što ona naziva “emocionalni žuljevi” – kao što dizač utega s vremenom na dlanovima dobiva one fizičke.

2. korak:

Pronađite svoj “zašto”, ključ za snalaženje u neizvjesnosti i izgradnju samopouzdanja

No, ponekad je taj “zašto” psihološki složeniji nego što se čini pa mnogi osnivači žele dokazati nešto svima koji u njih nisu vjerovali. Takva motivacija može biti snažan pokretač, ali istovremeno usmjerava fokus prema van, umjesto prema unutra. Zato je, kaže Anhalt, važno jasno odvojiti ono što drugi misle od onoga što vi zaista želite i zbog čega to radite.

Anhalt ističe da mnogi budući osnivači čekaju trenutak potpune spremnosti, no taj trenutak nikad ne dolazi. Umjesto toga, savjetuje, treba se fokusirati na male pobjede i konkretne korake koji stvaraju zamah. Samopouzdanje ne nastaje iz razmišljanja, nego iz djelovanja.

“Kad smo moja suosnivačica i ja pokretale Coa, prvu smo prezentaciju pokazale dvjema bliskim prijateljicama koje su dobro poznavale tržište. Da, djelomično smo tražile savjet, ali jednako tako i potvrdu – da nam kažu da vjeruju u nas. Njihova podrška dala nam je dovoljno samopouzdanja da počnemo predstavljati ideju široj publici”, prisjetila se Anhalt i dodala da samopouzdanje nije preduvjet za pokretanje tvrtke, već nešto što se gradi iskustvom.

Cilj nije ukloniti neizvjesnost ili sumnju, već naučiti kretati se naprijed unatoč njima. Dodaje da je svaki osnivač kojega cijenite osjećao isti strah koji vi osjećate; razlika je samo u tome što je unatoč njemu krenuo dalje.

3. korak

Stvorite sustave za dugoročnu otpornost

Anhalt opisuje razgovor s jednom osnivačicom koja je upravo zatvorila uspješnu investicijsku rundu serije A, važan trenutak u razvoju svake tvrtke. Umjesto osjećaja trijumfa, osjećala je samo tjeskobu. Mislila je da će stres nestati kada prikupe sredstva, no sada se pojavio strah da će razočarati investitore, tim i korisnike. Takav obrazac, objašnjava psihologinja, ponavlja se iznova. Mnogi osnivači godinama teže nekom cilju, a kad ga napokon postignu, shvate da nisu ništa mirniji ni zadovoljniji.

Mentalitet “samo guraj dalje” možda funkcionira kratkoročno, ali dugoročno vodi u iscrpljenost. U startup svijetu uvijek postoji novi cilj, novi izazov, nova kriza. Zato Anhalt naglašava važnost stvaranja održivih sustava na vrijeme, prije nego dođe do izgaranja:

“To znači postaviti jasne granice – primjerice, ne raditi nakon 21 sat ili unaprijed rezervirati vrijeme za terapiju, tjelovježbu ili odmor. Ne oslanjajte se na snagu volje i ne čekajte ‘mirniji period’ da biste se posvetili sebi. Najuspješniji osnivači koje poznajem nisu oni koji mogu izdržati sve, nego oni koji znaju kako dugoročno ostati stabilni.”

Kada se osjetite izgubljeno ili preopterećeno, kaže, vratite se onome što je sigurno i stabilno. Čak i u kaosu, postoje elementi na koje se možete osloniti: vaše vještine, mreža kontakata i sposobnost prilagodbe. Upravo u tim temeljima leži emocionalna otpornost koja čini razliku između iscrpljenosti i održivog uspjeha.

• Prepoznajte rane znakove izgaranja. Postajete li nestrpljivi s timom? Loše spavate? Preskačete obroke? Gubite interes za stvari koje vas inače vesele? Uvedite jednostavnu “samoprovjeru”: primjerice, svaku večer zabilježite koliko ste spavali ili u jednoj rečenici opišite kako ste se taj dan osjećali.
• Podijelite vlastite znakove burnouta. Drugi često ranije primijete obrasce iscrpljenosti nego mi sami. Podijelite ih s bliskim suradnicima ili suosnivačem i zamolite ih da reagiraju ako uoče da, primjerice, već treći dan zaredom preskačete ručak.
• Vodite svoj “hype dokument”. Skupljajte pozitivne povratne informacije, komentare klijenata i poruke podrške. Vratite im se kada vas obuzme sumnja u sebe ili osjećaj da niste dovoljno dobri.
• Otvorite “team-esteem” kanal. Na Slacku (ili drugoj platformi) stvorite prostor gdje članovi tima mogu dijeliti pohvale, uspjehe i pozitivne povratne informacije od kupaca.
• Slavite uspjehe na opipljiv način. Ne dopustite da i mali uspjesi prođu nezapaženo. Jedna osnivačica, primjerice, izrađivala je male drvene blokove za svaku prekretnicu tvrtke, koje su članovi tima stavljali na svoje stolove.
• Uložite u jednostavnu meditativnu praksu. Naučite svoj um vraćati u sadašnji trenutak jer to pomaže u smanjenju stresa i povećanju fokusa.
• Njegujte hobije izvan posla. Podsjećajte se da vrijedite više od same tvrtke koju gradite.

4. korak:

Okružite se ljudima od povjerenja kako biste lakše prevladali osnivačku usamljenost

Kao osnivač, kaže Anhalt, imate jedinstvenu viziju onoga što bi svijet mogao biti. Postoji snažna strast prema rješavanju problema i jednako snažna želja, ponekad i nestrpljenje, za promjenom. Taj osjećaj “ja protiv svijeta” može biti uzbudljiv, barem neko vrijeme. No, s vremenom može donijeti i usamljenost zbog koje se padovi (a njih u svakom startupu ima mnogo) čine još težima.

Anhalt objašnjava da ta usamljenost najčešće proizlazi iz tri izvora:

• Promjene identiteta. Prijatelji i obitelj možda više ne razumiju vaš svijet ni izazove s kojima se suočavate.
• Odnosa moći. Biti vođa znači zadržavati profesionalne granice, što često stvara osjećaj distance.
• Pritiska. Osnivači nose jedinstven emocionalni teret koji drugi, čak i najbliži suradnici, ne mogu u potpunosti shvatiti.

U jednom se trenutku, kaže psihologinja, događa ključna promjena: strah od neizvjesnosti (“Hoće li ovo uspjeti?”) zamjenjuje pritisak održivosti (“Kako ću sve to nastaviti dugoročno?”). Kako bi se nosili s tim prijelazom, najotporniji osnivači koje poznaje izgradili su ono što naziva “krugovima povjerenja” – različite skupine ljudi kojima se mogu obratiti u različitim situacijama. To može biti terapeut s kojim razrađuju osobne strahove, grupa osnivača za razmjenu praktičnih izazova, mentori za strateško usmjeravanje ili prijatelji izvan poslovnog svijeta koji ih podsjećaju na to tko su izvan svoje uloge osnivača. Svaka od tih veza ima svoju svrhu, a zajedno stvaraju cjelovit sustav podrške.

Dodaje i da je iznimno korisno graditi odnose s osnivačima koji su samo nekoliko koraka ispred vas. Bit će bezbroj trenutaka kada nećete znati što slijedi, a u takvim situacijama pomaže čuti druge koji su prošli istu stvar – jer to mijenja perspektivu s “ne znam što dolazi” u “nitko ne zna što dolazi – i to je dio procesa”. Anhalt savjetuje osnivačima da usvoje znanstveni način razmišljanja: svaki neuspjeh neka postane podatak, a svaka nepredviđena situacija – eksperiment. Sve što ne funkcionira, objašnjava, vodi korak bliže onome što hoće.

U jednom od svojih primjera, prisjeća se razgovora s osnivačem koji je, nakon tri godine, ugasio tvrtku. Sjedeći preko puta nje, ponavljao je kako je neuspješan jer, iako je tijekom postojanja njegova tvrtka pomogla desecima tisuća ljudi da poboljšaju svoju financijsku pismenost, nije doživjela prodaju ili izlazak na burzu. Zato, objašnjava psihologinja, mjeriti uspjeh isključivo kroz financijski ishod znači propustiti dubok osobni rast i utjecaj koji taj put nosi.

Istina o poduzetničkom putu je jednostavna – nećete više biti ista osoba kao kad ste počeli. Naučit ćete, promijeniti se i razviti, bez obzira na ishod. Pitanje je samo jeste li spremni prigrliti tu promjenu. Na kraju, Anhalt podsjeća da mit o poduzetništvu često prikazuje slobodu, potvrdu i priznanje. Sve to možda dođe, a možda i ne. No, ono što sigurno dolazi su izazovi koji vas tjeraju na rast, odnosi koji vas oblikuju i spoznaje o sebi koje inače nikad ne biste stekli.

Zato savjetuje: krenite u taj pothvat širom otvorenih očiju i s pravim alatima. Izgradite emocionalnu otpornost na vrijeme. Okružite se ljudima koji vas razumiju. Uvedite prakse koje vas štite od sagorijevanja prije nego što vam zatrebaju. Anhalt je poručila:

“Put osnivača nije lagan – ali ne mora biti ni usamljen. Vaša emocionalna priprema jednako je važna kao i poslovna. Jer na tom putovanju – mijenjat će se i vaša tvrtka i vi sami. Budite spremni na oboje.”

FOTOGRAFIJE: Kaboom Pics, Pexels, Emily Anhalt