Uredski posao zamijenili su životom uz plažu: Lea i Mislav ljubav prema surfanju pretvorili su u uspješan biznis

Na svoje prvo zajedničko surfanje smo otišli s grupom prijatelja 2007. godine u Portugal u Peniche, a već u samom startu kada smo tamo došli, još pod dojmom svojih prvih ulovljenih valova, znali smo da smo pronašli nešto posebno i da se želimo opet vratiti, pričaju mi o tome kako su se zaljubili u ovaj sport. 

Prvih par godina su dva puta godišnje odlazili na surfanje. To im je bio maksimum koji su mogli realizirati. No, brzo su shvatili da im to nije dovoljno i da žele još više dana provoditi uz ocean. Tada su još oboje radili u korporacijama. Lea je bila u banci, a Mislav u IT sektoru, no taj relativno statičan životni stil i uredski posao nije im se sviđao i željeli su ga zamijeniti putovanjima i životom uz plažu. Ideja je bila jednostavna – odlučili su organizirati prvi surf kamp i vidjeti postoji li u Hrvatskoj interes za ovaj sport. 

I tako su u proljeće 2010. osnovali Kohola surf klub, prvi domaći klub surfanja na valovima te održali prvi surf kamp u Portugalu, na koji su došli uglavnom njihovi prijatelji i poznanici. No, priča se polako počela širiti i kroz nekoliko sljedećih sezona čekali su pravu priliku da se upuste u organizaciju kampova koji bi trajali po nekoliko mjeseci i imali veći broj polaznika. Tri godine kasnije konačno se sve posložilo pa napuštaju tadašnje poslove i odlučuju se maksimalno posvetiti organizaciji surf kampova. 

Početak je, kažu, bio dosta izazovan, no odustajanje nije bila opcija.

U trenutku kada smo odlazili s naših sigurnih poslova, ljudi oko nas su bili skeptični prema cijelom planu, no uspjeli smo jer smo radili ono što volimo i nije nam bilo teško uložiti trud i vrijeme, kažu Mislav i Lea. U samom početku to uopće nisu shvaćali kao posao, već kao neku vrstu passion projekta kojeg rade u slobodno vrijeme. 

Znali smo pričati o tome kako bismo sve to isto radili potpuno besplatno, samo da provedemo što više vremena na plaži. Nakon par sezona smo stekli već nešto iskustva i pročulo se za ono što radimo tako da su nam se otvorile neke nove prilike. Naravno da je tu u početku bilo i sumnje i straha, no kaže se da sreća prati hrabre i krug ljudi koji su čuli za surf kampove se počeo širiti, pa smo tako i mi počeli lagano povećavati broj termina i u narednim sezonama je bilo sve više interesa i polaznika. Kasnije smo u vrijeme pandemije shvatili koliko je sve to krhko i koliko ustvari volimo to što radimo jer nam nedostaje čim preskočimo jedan uobičajeni surf kamp. Termine u proljeće 2020. smo kompletno morali otkazati, a za jesen smo se dogovorili da ćemo ju odraditi pa makar s minusom, samo da se vratimo ponovno na ocean, govore Mislav i Lea.

Jedan od glavnih početnih problema je bio kako uopće ljudima u Hrvatskoj približiti surfanje na valovima i objasniti im da nije niti toliko nedostupno niti skupo koliko izgleda na prvi pogled:

Puno ljudi je prvi put vidjelo ovaj sport u holivudskim filmovima gdje se radnja odvijala na dalekim egzotičnim destinacijama pa nam je trebalo neko vrijeme dok smo uspjeli ljudima pojasniti da se može surfati u odličnim uvjetima na Atlantiku na svega tri sata leta avionom od Zagreba. Isto tako, trebalo je iskomunicirati i pitanje cijene koja nije ni blizu toliko skupa koliko se činilo na prvi pogled, pogotovo jer su low cost kompanije taman uvodile sve više letova koji su nama odgovarali.

Iako ste možda pomislili da su im uredi danas isključivo portugalske i kanarske plaže, gdje se održavaju njihovi surf kampovi, to ustvari nije baš tako. Dosta vremena provode za laptopima jer treba odraditi i sav posao oko bookinga, organizacije itd. Uz organizaciju surf kampova, Lea i Mislav bave se i online marketingom i imaju klijente kojima vode digitalne kampanje. S tim dijelom posla su se, kažu, nastavili baviti na freelance principu i paralelno ga razvijati uz surf kampove nakon što su otišli iz korporacija. 

Iako ipak nismo svo vrijeme na plaži, pozitivna stvar je da možemo raditi remote i nemamo nikakav dress code ili fiksno radno vrijeme pa posao odrađujemo kako se sami organiziramo i uvijek si možemo prilagoditi raspored tako da uhvatimo vremena i za surfanje. U Portugalu obično provedemo oko pet mjeseci godišnje, dok smo na Fuerteventuri otprilike oko 3 do 4 mjeseca, pričaju mi.

U Portugalu im se kuća nalazi pokraj ribarskog gradića Peniche koji se nalazi sat vremena vožnje autom sjeverno od Lisabona, dok su na Fuerteventuri u turističkom gradiću Corraleju na sjeveru otoka:

Bitno nam je da i na jednoj i drugoj lokaciji nema gradske gužve i vreve te da je većina ljudi vrlo opuštena, pošto su na godišnjem odmoru. Takva sredina u kojoj je stres nepoznat pojam utječe i na nas pa je život tamo zdraviji, a i klima i vrijeme su ugodni kroz praktički čitavu godinu. I Španjolci i Portugalci imaju taj mediteranski mentalitet i prilično su opušteni, a u nekim stvarima su čak možda i previše usporeni. Ali, u svakom slučaju, opet nam je to draže od bilo kakve jurnjave, stresa ili gradske gužve. Nedostataka nema puno, ali možda je najvažniji da nam ponekad nedostaju obitelj i prijatelji, pošto neke trenutke ne možemo skupa podijeliti ili proslaviti kada smo toliko udaljeni.

Kampove organiziraju kroz proljetne i jesenske termine, kada su ujedno i najbolji uvjeti za početničko surfanje na obje spomenute destinacije:

U proljeće smo kroz ožujak i travanj obično na Kanarima, a svibanj i lipanj u Portugalu. Ljeti ne organiziramo kampove zbog lošijih uvjeta za surfanje na tom dijelu Atlantika. Osim vrlo malih, a ponekad i nikakvih valova, tu su i veće gužve na plažama zbog kupača, odnosno turista kojih je tada najviše. Često imamo upite baš za ljetne mjesece kako je i kod nas uobičajeno da se godišnji odmori koriste u srpnju i kolovozu, no mi želimo pružiti najbolje moguće iskustvo za učenje surfanja i ne nudimo svoje aražmane u to doba godine kada uvjeti nisu optimalni za početnike. Prioritet nam je kod surf kampova da polaznici nauče osnove surfa i po mogućnosti se zaljube u taj sport, a ako se ljeti dogodi da po nekoliko dana nemamo valova unutar pojedinog tjedna, koliko uobičajeni surf aranžman traje, onda je to teško izvedivo. U jesenskom dijelu godine smo pak prvo u rujnu i listopadu u Portugalu, a kroz studeni i prosinac održavamo kamp na Kanarima, gdje su tada i dalje skoro pa ljetne temperature.

Oni koji dolaze prvi put mogu očekivati tjedan dana zabave, zdravog fizičkog umora i mentalnog odmora, kao i činjenicu da će potencijalno pronaći potpuno novi sport kojim se žele baviti na svojim budućim putovanjima i godišnjim odmorima.

Surfanje je sport koji nije lagan za naučiti; treba nešto vremena da se svladaju osnove. Ali, od samog starta, tvrde naši sugovornici, zabava na dasci je zagarantirana pa će svatko tko je imalo uporan savladati njegove osnove. 

Proces da se dođe do razine vožnje nešto većih i ozbiljnijih valova je relativno dug, ali već kroz prvih par dana surf škole većina ljudi savlada osnove, uvježba ustajanje na dasku te počne surfati na tzv. pjenici, odnosno slomljenom valu. Nije potrebno neko predznanje, ali je korisno ako je netko probao neki srodni sport s daskom i dobio osjećaj za ravnotežu, objašnjavaju mi Lea i Mislav te nastavljaju:

Surfanje zahtijeva dosta snage zbog puno ponavljanja kod ustajanja na dasku i dobro je prethodno se pripremiti vježbama za core, ruke i ramena, pošto su oni u početku najviše opterećeni. Naravno, dolaze nam na kampove i oni koji fizički nisu spremni i ne bave se nikakvim sportom pa i oni prosurfaju, samo obično s nekom razinom muskulfibera. TIjekom prvih par dana je uvijek bitno štedjeti energiju i snagu da se ne dogodi da ponestanu baš u najbitnijem trenutku kad osoba shvati što se i kada treba raditi kod dolaska novog vala i pokušaja ustajanja. Često znamo komentirati da puno ljudi spozna da ima neke manje mišiće u ramenima i leđima za koje prije nisu ni znali da postoje, čim nakon par dana surfanja osjete umor u njima.

Kohola surf kampovi su spoj škole surfanja i aktivnog odmora te su interesantni svima koji vole neku vrstu izazova i žele savladati novu vještinu, a ne zadovoljavaju se samo sunčanjem na plaži ili ispijanjem koktela u kafiću. Aranžman uključuje smještaj u surf kući koja je hostelskog tipa s privatnim sobama i ostalim zajedničkim prostorijama te surf školu koja se odvija kroz veći dio jednog uobičajenog dana. Ostatak dana polaznici provedu u druženju na plaži ili na nekom od izleta gdje mogu vidjeti najzanimljivije prirodne i kulturne lokacije u okolici. Nakon večere se ljudi obično druže na terasi surf kuće ili pak odu u mjesto u neki od kafića ili restorana.

Dakle – dobrodošli su svi koji imaju želju isprobati ovaj sport i nije potrebno nikakvo predznanje da bi napravili svoje prve korake na surf dasci.

Jedini savjet koji često dajemo polaznicima je da se nekih mjesec dana prije dolaska na surfanje lagano pripreme prilagođenim treningom u teretani ili plivanjem na bazenu, kako bi se lakše snašli na valovima i što manje umorili kod ustajanja na dasku. Surfanje je fizički dosta zahtjevan sport, ali ga svatko tko je imalo uporan može savladati. Što se tiče starosti, imali smo doslovno polaznike od 6 do 66 godina, tako da u osnovi nikad nije prekasno za isprobati ovaj sport, a prosjek godina su rane tridesete. Zanimljivo je i to da je omjer muških i ženskih polaznika praktički podjednak, a dolaze nam ljudi koji putuju solo, parovi ili manje grupe, kažu mi i dodaju:

Uvijek volimo naglasiti da ima dosta polaznika koji dolaze sami pa ako se bilo tko nađe u takvoj situaciji, ne treba čekati nekoga svoga poznatog da bi došao na surf kamp, uvijek će upoznati nove zanimljive ljude u surf kući, a naš tim će se pobrinuti da mu iskustvo surfanja bude nezaboravno. Naši surf kampovi su prvenstveno zamišljeni da bi Hrvati naučili osnove surfa, a kasnije imali priliku doći na već poznatu lokaciju gdje će ih dočekati poznati voditelji i surf instruktori – neki oblik hrvatske surf kuće s vrlo domaćom atmosferom, ali na Atlantiku, pošto to zbog uvjeta s valovima nije moguće u Hrvatskoj. Prije korone smo surađivali s nekim stranim agencijama, tako da smo imali i neki manji dio gostiju iz Europe i SAD-a, no sada su nam gotovo svi gosti iz Hrvatske i nekolicina iz nama susjednih zemalja.

Osim iz ljubavi prema ovom sportu, Lea i Mislav Kohola surf klub su prije desetak godina osnovali sa željom da se surfanje popularizira u Hrvatskoj.

Što kažu danas, smatraju li da su u tome uspjeli?

Mi smo zadovoljni onime što smo dosad napravili jer je stvarno dosta novih ljudi čulo za ovaj sport, a kroz surf škole nam je do sada prošlo oko tisuću različitih polaznika iz Hrvatske. Imamo i dosta visok postotak povratnika, tako da se ljudima očito sviđa nešto u tome što radimo. Olakšali smo svima zainteresiranima da naprave svoje prve surf korake i uz slične sportove kojima se ljudi bave doma kod nas, kao što su kitesurfing i windsurfing, ponudili nešto novo što je do početka rada našeg surf kluba bilo slabo poznato. Puno polaznika nam je reklo da su tek kada su čuli da netko iz Hrvatske organizira surf kampove, shvatili da je to nešto što je potpuno realno za isprobati u ne tako dalekom Portugalu ili na Kanarima, umjesto u Australiji ili na Havajima.

FOTOGRAFIJE: Kohola surf klub