Nekada su se sati i sati provodili u žustrim raspravama s društvom, koje bi se nadmudrivalo oko najsitnijih činjenica. Međutim, onda su stigli pametni telefoni i uništili taj društveni “sport” – sve je odjednom postalo dostupno u nekoliko sekundi. Više nije bilo potrebe za raspravom, odgovore bi samo potražili na internetu.
Psiholozi taj fenomen nazivaju Googleovim efektom – tendencijom ljudi da se radije oslanjaju na tražilice nego na vlastito pamćenje. Razlog je jasan: kad nam je internet uvijek nadohvat ruke, jednostavnije je utipkati pitanje nego kopati po vlastitim sjećanjima. Svjesno smo prepustili mozak pasivi, a internet je uskočio kako bi popunio prazninu.
Sada se čovječanstvo suočava s novim tehnološkim pomakom: generativnom umjetnom inteligencijom. Znanstvenici žele razumjeti kako bi prekomjerno oslanjanje na AI moglo utjecati na naše kognitivne sposobnosti i kritičko razmišljanje – a njihova dosadašnja otkrića ne ulijevaju optimizam.
Vjerujemo li previše umjetnoj inteligenciji?
Pitanje ubrzava li generativna umjetna inteligencija kognitivnu atrofiju izuzetno je važno, posebno jer tehnološki divovi Silicijske doline, s milijardama dolara uloženih u AI infrastrukturu, očito nastoje potaknuti našu ovisnost o toj tehnologiji, piše Raconteur. Ironično, potvrda takve zabrinutosti dolazi upravo od jednog od najvećih korporativnih zagovornika umjetne inteligencije – Microsofta. Njihovo istraživanje, provedeno u suradnji sa Sveučilištem Carnegie Mellon, pokazalo je da korištenje generativnog AI-ja doista može oslabiti naše kognitivne sposobnosti i kritičko razmišljanje.
Znanstvenici su ispitali 319 zaposlenika koji na dnevnoj razini rade s informacijama o njihovoj upotrebi AI alata. Otkrili su da su oni koji su bili skeptični prema umjetnoj inteligenciji skloniji aktivno koristiti vlastite kritičke vještine. S druge strane, ispitanici s većim povjerenjem u AI rjeđe su preuzimali kontrolu ili nadzirali njegove rezultate. Takav pristup, zaključuju istraživači, može dovesti do “smanjene sposobnosti samostalnog rješavanja problema”.
Istraživači su također primijetili pomak od klasičnog “izvršavanja zadataka” prema “kritičkoj integraciji”. Što to znači? Umjesto da sami obavljaju zadatke, zaposlenici koji koriste AI postaju tek “nadzornici” tehnoloških alata. Štoviše, oni koji su koristili generativnu umjetnu inteligenciju za zadatke koji zahtijevaju kritičko razmišljanje u pravilu su proizvodili manje raznolike rezultate u usporedbi s onima koji su se oslanjali isključivo na vlastite kognitivne sposobnosti.
Prema Garyju Marcusu, profesoru emeritusu psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu New York, široka dostupnost generativne umjetne inteligencije predstavlja “prilično ozbiljnu prijetnju” za naše kognitivne sposobnosti i kritičko razmišljanje:
“Općenito, ljudi imaju puno više povjerenja u generativni AI nego što bi trebali. Budući da rezultati izgledaju uvjerljivo, rijetko se ide dovoljno duboko da bi se provjerilo jesu li točni – i sve se više oslanjaju na umjetnu inteligenciju, čak i kada ne bi trebali.”
Marcus, koji se zalaže za pauzu u razvoju moćnih jezičnih modela dok se ne uspostave odgovarajući sigurnosni propisi, skeptičan je prema umjetnoj inteligenciji u radnom okruženju. Iako se obećava da bi neka buduća verzija umjetne inteligencije mogla osloboditi ljude repetitivnih zadataka i omogućiti im da se usmjere na kreativnije poslove, Marcus tvrdi da još nismo ni blizu tog stadija. Upozorava da generativna umjetna inteligencija u svojoj trenutnoj formi nije pouzdana ni vjerodostojna, stoga joj ne bismo trebali prepuštati previše ovlasti.
Ljudi su skloni vjerovati generativnoj umjetnoj inteligenciji, bez obzira na to je li doista dorasla zadatku, kaže dr. Alexandra Dobra-Kiel, bihevioralna znanstvenica i direktorica konzultantske tvrtke Behave. Ovo neutemeljeno povjerenje, tvrdi ona, može smanjiti našu sposobnost rješavanja problema. Kada su ljudi preopterećeni, skloni su tražiti prečace – a generativni AI, ako ništa drugo, upravo je to: prečac.
“Zaposlenici se oslanjaju na AI rezultate bez da se uopće zapitaju tko ih je provjerio – uzimaju ih zdravo za gotovo i bez razmišljanja prepisuju.“
Danas su vodeće platforme generativne umjetne inteligencije u rukama Silicijske doline. Stručnjaci za podatke godinama upozoravaju na opasnosti algoritamske pristranosti. Naime, kako se donošenje odluka sve više prepušta strojevima, raste i rizik od iskrivljenih ili netočnih ishoda. Što se događa, pita Dobra-Kiel, kada milijuni korisnika interneta diljem svijeta koriste istih pet ili šest AI alata, koji su svi trenirani na vrlo sličnim podacima? To bi moglo dovesti do uniformiranja rezultata i načina razmišljanja – postupnog brisanja raznolikosti u korist naizgled “optimalnih” algoritama. Takva standardizacija mogla bi ugušiti inovacije u tvrtkama koje su bez kritičkog promišljanja prigrlile AI, piše Raconteur.
Dobra-Kiel objašnjava:
“Postavila sam ista pitanja različitim AI platformama i sve su mi dale gotovo identične odgovore. To je zabrinjavajuće – hoće li informacije postati toliko standardizirane da će se samo dodatno učvrstiti petlja uniformnosti? Ako se to dogodi, mogli bismo izgubiti neke ključne ljudske karakteristike, poput emocija i kulturnih nijansi u komunikaciji. Primjerice, način na koji komuniciram ovisi o tome razgovaram li s Nijemcem, Francuzom ili Englezom – AI taj kontekst u potpunosti briše. To otvara pitanja ne samo o kulturnim identitetima, već možda i o samom identitetu pojedinca u poslovnom okruženju.”
AI mijenja kritičko razmišljanje – ali ga ne uništava?
Možda problem nije u tome što AI smanjuje našu sposobnost kritičkog razmišljanja, već u tome što ga nismo ni imali dovoljno, kaže dr. Rebecca Hinds, voditeljica laboratorija za inovacije u radu u tvrtki Asana:
“Većina zaposlenika većinu svog vremena provodi u ‘busyworku’ – stalno multitaskaju i bore se za fokus. Kritičko razmišljanje u suvremenom radnom okruženju ionako je rijetka pojava. Umjetna inteligencija možda samo dodatno razotkriva taj problem, umjesto da ga stvara.”
Ipak, priznaje da umjetna inteligencija “može smanjiti kritičko razmišljanje” kada se koristi pasivno – odnosno kada ljudi prihvaćaju AI odgovore bez preispitivanja ili kada se AI koristi isključivo za automatizaciju rutinskih zadataka. Sve ovisi o tome tko koristi AI i na koji način. Prema Hinds, dosadašnja istraživanja nisu dala konačan odgovor na pitanje smanjuje li AI kritičko razmišljanje jer često ne uspoređuju kako ljudi razmišljaju uz AI, u odnosu na situacije kada ga uopće ne koriste:
“AI generira odgovore, ali pravo razumijevanje dolazi tek kad ih korisnik može protumačiti. Naša istraživanja pokazuju da 40% zaposlenika očekuje objašnjenje za sve AI-generirane rezultate – ne žele samo gotov odgovor, već žele razumjeti kako je AI došao do zaključka.”
Kritičko razmišljanje je nužno
Iako sve više tvrtki ubrzano usvaja generativnu umjetnu inteligenciju, čak 81% američke radne snage još uvijek uopće ne koristi takve alate, donosi podatke Raconteur. No, umjetna inteligencija se nameće korisnicima, htjeli oni to ili ne – sve češće postaje dio uredskog softvera, uključujući e-mail, korisničku podršku i poslovne platforme. Tehnologija je osobito popularna među mlađim zaposlenicima. Prema nedavnom istraživanju, mladi lideri koriste generativne AI alate najmanje dvaput tjedno. Tvrtke koje nemaju vlastite AI sustave mogu se suočiti s time da zaposlenici koriste neslužbene alate – tzv. shadow AI – što može ugroziti sigurnost podataka.
Dr. Michael Gerlich, profesor na Swiss Business School, nedavno je objavio rad o utjecaju umjetne inteligencije na budućnost kritičkog razmišljanja. Njegovo istraživanje, koje je pokazalo da mladi sve češće posežu za AI podrškom, izazvalo je zabrinutost među edukatorima. Stručnjaci upozoravaju da se kritičko razmišljanje razvija tijekom adolescencije i da bi prekomjerno prepuštanje misaonog procesa umjetnog inteligenciji moglo negativno utjecati na njegov razvoj u ključnim godinama formiranja kognitivnih sposobnosti.
No, prema Gerlichu, korisnici se mogu oduprijeti “kognitivnom prepuštanju” ako postanu aktivniji u propitivanju i analiziranju AI alata koje koriste. Savjetuje da AI trebamo promatrati kao poznanika koji uvijek govori ono što želimo čuti, umjesto onoga što bismo trebali čuti. AI nam, kaže, olakšava život. Brzo dobijemo rješenje. No, ako umjetnu inteligenciju koristimo samo iz komocije, umjesto zbog njegove stvarne koristi, riskiramo slabljenje vlastitih kongitivnih sposobnosti.
Razvojni timovi za generativnu umjetnu inteligenciju dizajnirali su platforme tako da budu što jednostavnije za upotrebu, bez previše prepreka ili suprotstavljanja korisniku. Tvrtke nikada neće namjerno učiniti svoje sustave manje uglađenima jer bi time riskirale gubitak korisnika u korist konkurencije. Stoga je odgovornost na nama – moramo se svjesno izložiti nelagodi i potaknuti kritički dijalog s AI-jem, piše Raconteur. Gerlich savjetuje da se moramo prisiliti izbjegavati pristranost, koja je sustavno ugrađena u generativni AI. Važno mu je zadavati promptove tako da ne pogodi ono što želimo čuti, već da pruži kritičku analizu ili suprotno mišljenje.
Dobra-Kiel tvrdi kako tvrtke nemaju opciju ne koristiti AI. To bi, kaže, za njih bilo samoubojstvo pa je jasno kako će tehnologija ostati sveprisutna. Zato je ključno pronaći način kako zadržati oštrinu vlastitog razmišljanja dok je koristimo. Jedno od mogućih rješenja je AI angažirati u sokratskom dijalogu – klasičnoj metodi kritičkog razmišljanja koja se temelji na postavljanju pitanja i propitivanju pretpostavki. Dobra-Kiel je za Raconteur objasnila:
“Sokratski okvir može pomoći da preispitate vlastite pretpostavke, ali i pretpostavke na kojima se temelje AI odgovori. Tvrtke moraju educirati svoje zaposlenike u takvom načinu razmišljanja ako žele izbjeći potpuno uniformirane rezultate.”
Takav pristup mora biti vođen stvarnom brigom za ljudsko razmišljanje i etiku. Prečesto, dodaje Dobra-Kiel, kada govorimo o odgovornoj umjetnoj inteligenciji, razgovor se svede na pitanje usklađenosti s regulativama. No, etika, kaže, nije isto što i usklađenost s propisima. Usklađenost je, objašnjava, birokratski proces koji često guši eksperimentiranje i inovacije. Etika je, s druge strane, stvar nijansi i dilema – i upravo zato je kritičko razmišljanje ključno
Društvo tek počinje razumijevati AI – njegovu prirodu i potencijalne posljedice. Možda je prekasno da preokrenemo Google efekt i spasimo našu memoriju, ali ako se koristimo klasičnim tehnikama kritičkog razmišljanja i svjesno upravljamo rizicima “delegiranja razmišljanja” umjetnoj inteligenciji, još uvijek imamo priliku zaštititi ono što nas čini ljudima – sposobnost jasnog, neovisnog razmišljanja.
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash
