Protekli je tjedan u Australiji označio i stupanje na snagu novog zakona koji se odnosi na pravo na isključivanje. Izvorno, radi se o “the right to disconnect”, a The Guardian piše kako zahvaljujući novom zakonu, poslodavci neće smjeti kažnjavati zaposlenike koji se odbiju javiti izvan radnog vremena.
I na vlastitom smo primjeru osjetili koliko je pandemija bolesti Covid-19 zamutila granicu između privatnog i poslovnog života. Posao je, zbog upotrebe prijenosnih računala, pametnih telefona i drugih uređaja, i ranije znao prijeći granicu radnog vremena, no remote rad od kuće značio je i da je posao zapravo uvijek prisutan.
Pravo na isključivanje
Kako bi se uspostavila granica i postigla ravnoteža, izmjene Zakona o pravičnom radu (Fair Work Act) omogućile su zaposlenicima “pravo na radnom mjestu da odbiju nadzirati, čitati ili odgovarati na kontaktiranje ili pokušaje kontaktiranja od strane poslodavca izvan radnog vremena, osim u slučaju da je takvo odbijanje nerazumno”, prenosi The Guardian. Australsko Ministarstvo za zapošljavanje i radne odnose navodi da je pravo na isključivanje “namijenjeno osiguravanju da zaposlenici znaju kada se mogu isključiti i što trebaju činiti kada ne rade (i nisu plaćeni)”.
Dr. Gabrielle Golding s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Adelaideu u Australiji kaže kako bi manje neplaćenog prekovremenog rada trebalo rezultirati manjim stresom i sagorijevanjem:
“Zaposlenicima će biti jasno kada im je radni dan gotov i više neće nositi teret stalne dostupnosti za poslovne obveze tijekom svog privatnog vremena, osim ako ne vrijede određene razumljive iznimke. Donošenje ovog zakona signalizira značajnu društvenu promjenu u vrijednostima vezanima za rad, ali i wellbeing te privatno vrijeme”, kaže.
Poslodavci će također imati koristi od novog zakona, dodaje Golding, jer će zaposlenici biti odmorniji te produktivniji. Sindikati su uglavnom zadovoljni ovom promjenom, no razne poslovne grupacije tvrde kako je nepotrebna te da bi mogla dovesti do gubitka radnih mjesta. Politička opcija između dviju glavnih desno orijentiranih stranaka, “The Coalition”, tvrdi kako bi novodoneseno pravo na isključivanje moglo stvoriti zbrku i nesigurnost te smanjiti mogućnost fleksibilnih radnih aranžmana, piše The Guardian.
Navode i kako je važno naglasiti da novo pravo na isključivanje ne zabranjuje šefovima da stupe u kontakt sa zaposlenicima, niti zaposlenicima da kontaktiraju jedni druge. Zakon zaposlenicima daje pravo da ignoriraju takav kontakt bez straha od disciplinskih mjera. Sustav i dalje ostavlja prostor za fleksibilnost. Čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom pregovaranja između zaposlenika i poslodavca o načinu primjene zakona o pravu na isključivanje uključuju razlog kontaktiranja, način na koji je kontakt ostvaren, razinu narušavanja privatnog života zaposlenika, mogućnost naknade te prirodu uloge na poslu i privatne okolnosti zaposlenika.
Pojam “naknade” znači da bi neki zaposlenici mogli dobiti dodatak na plaću zato što su dostupni izvan radnog vremena, no iz toga bi mogli biti isključeni oni s višim prihodima. Golding je rekla kako je posebno važno da zaposleni na rukovodećim pozicijama slijede prakse na radnom mjestu koje su u skladu s novim zakonom. Dodaje kako pravo na isključivanje otvara put za razgovore o razumnim i nerazumnim razlozima za kontaktiranje izvan radnog vremena. Ti se razgovori, dodaje, već vode, a zakonodavstvo bi trebalo osnažiti zaposlenike da preuzmu kontrolu nad svojim radnim vremenom.
Što ako se prekrši pravo na isključivanje?
“Razumno” i “nerazumno” su ključni izrazi, piše The Guardian, pojašnjavajući da, ako dođe do kontakta koji se smatra nerazumnim, zaposlenik prvo mora podnijeti pritužbu izravno poslodavcu. Svi sporovi mogu se uputiti Komisiji za pravičan rad, koja može narediti posredovanje, savjetovanje ili arbitražu. Ako to ne uspije, Komisija može izdati nalog o prekidu radnji. Ako poslodavac prekrši nalog, primjenjuju se kazne, a postoje i drugi pravni putevi koje zaposlenici mogu iskoristiti kroz zakone o sigurnosti na radu i pravičnom radu.
Dr. Rachael Potter iz Centra za izvrsnost na radnom mjestu Sveučilišta u Južnoj Australiji kaže kako je potrebna kulturna promjena da bi se zaposlenici osjećali ugodno u postavljanju granica. Kaže kako je idealno da menadžeri i kolege zajedno postave ton i odrede kulturu vezanu za kontaktiranje izvan radnog vremena, koja je u skladu s očekivanjima zaposlenika. Vjeruje da je zakon “dobar korak naprijed” i želi potaknuti zaposlenike da postave vlastite granice tako što će isključiti obavijesti jer se, bez prilike za obnavljanjem kognitivnih resursa, mogu naći u stanju povećane anksioznosti i rizika od sagorijevanja.
Bilo je govora o tome kako određene industrije nisu pogodne za pravo na isključivanje, recimo pravna profesija. Golding na takve sugestije odgovara kako prekomjerni stres, sagorijevanje i pretjerani pritisak nisu u interesu klijenta, kao ni u interesu pojedinca.
“Odbijanje prava na isključivanje ne znači da ćete napredovati. Znači suprotno. Život je za življenje, a posao je samo dio njega – ne cijeli vaš život”, poručila je Golding.
FOTOGRAFIJE: Pexels
