Fast Company piše o mikro-stresu, a povod su bila nova istraživanja koja su pokazala njegov destruktivan utjecaj, kako na pojedince, tako i na timove. Naši su dani njime ispunjeni i mikro-stres često ni ne prepoznajemo. Kada nas pogodi, obično ne traje dovoljno dugo da shvatimo što nam radi fizički i mentalno. Ipak, mikro-stres može pokrenuti lančanu reakciju drugih, neprepoznatih stresova koji se mogu protezati satima, čak i danima. Svaka takva situacija potencijalno može dovesti do burnouta, odnosno sagorijevanja.

Fast Company donosi iskustvo iz jedne softverske organizacije, od lidera tima kojeg su nazvali Gavin.

Kao menadžer tima, Gavin je u jednom trenutku zaključio da su njegovi članovi pretrpani manjim zadacima, koje redovito prihvaćaju, iako za njih nemaju vremena. Iz uvjerenja da članovi njegove ekipe pate od mikro-stresa, postavio je svojevrsnu ‘zamku’ kako bi dokazao svoje mišljenje. Kreirao je nekoliko lažnih zahtjeva s nemogućim rokovima kako bi vidio njihov odgovor.

Uz to ih je zamolio da mu se obrate za razgovor o potrebnom vremenu za rješavanje zadatka, prije nego ga dodaju na svoj već preopterećeni popis obveza. No, na Gavinovo iznenađenje, nitko se nije usprotivio, čak nitko nije ni pitao može li dobiti malo više vremena. Neki zahtjev nisu ni doživjeli jer su preopterećeni postojećim zadacima, dok su drugi planirali žrtvovati privatno vrijeme i obveze kako bi mu se posvetili.

Reakcija ga je šokirala, a na kraju im je priznao svoju namjeru. U razgovoru s njima istaknuo je da prihvaćanje nemogućih rokova i zadataka nije potrebno i da je svaki član tima dovoljno iskusan da se usprotivi. Naglasio je da trebaju prepoznati kada su preplavljeni ‘malim zahtjevima’ koji ometaju njihovu sposobnost da dobro obavljaju posao, kako bi mogli prioritizirati i efikasnije rasporediti svoje vrijeme, umjesto da konstantno ‘gase požare’.

Fast Company donosi nekoliko znakova koji pokazuju da je u pitanju mikro-stres:

• Stalno ste u reaktivnom modu, umjesto da ste proaktivni

• Uvijek odgovarate na razne zahtjeve, pokušavajući odrediti koji ćete od mnoštva njih učiniti prioritet, ili trčite između sastanaka, a nemate dovoljno vremena procesuirati ono o čemu ste upravo razgovarali

• Preosjetljivi ste na male neuspjehe i često pucate na druge, kako na poslovnom, tako i na osobnom planu

• Postupno ste se udaljili od aktivnosti i prijateljstava koji su nekada bili sastavni dio vaše svakodnevice i vašeg identiteta

• Dan vam krene izmicati kontroli onog trenutka kada otvorite e-mailove

Prepoznajete li neke od ovih znakova na sebi, postoji mogućnost da patite od mikro-stresa, piše Fast Company, i pojašnjava da, ako su vam dani ispunjeni, imate jasnu viziju kako ćete se istaknuti i možete se proaktivno oblikovati i odrediti kako i s kim koristiti svoje vrijeme, možda je jednostavno u pitanju zahtjevniji posao.

Mikro-stres se može podijeliti u tri kategorije:

Mikro-stres koji iscrpljuje našu mogućnost obavljanja zadataka
Neskladne uloge i prioriteti u poslu, sitni propusti u radu kolega, nepredvidljivi autoriteti,
neučinkovite komunikacijske prakse, nagli porast odgovornosti

Mikro-stres koji utječe na naše emocije
Zalaganje za druge, konfliktni razgovori, nedostatak povjerenja,
stres prenesen od drugih ljudi, politiziranje

Mikro-stres koji utječe na naš identitet
Rad protivan osobnim vrijednostima, interakcije koje umanjuju samopouzdanje,
iscrpljujuće i druge negativne interakcije s kolegama, obitelji i prijateljima,
prekidi suradnje ili prekidi na privatnom polju

Fast Company navodi još jedan primjer iz istraživanja kako mikro-stres narušava radnu učinkovitost zaposlenika. Kao primjer uzimaju Rosu, nedavno unaprijeđenu operativnu menadžericu u organizaciji koja se bavi poslovnim uslugama. Nova uloga za nju je značila veću odgovornost, ali i veću vidljivost u firmi. Vodila je tim koji je bio zadužen za brze popravke krucijalnih softverskih problema koji utječu na veliki broj klijenata. No, otkako je napredovala, feedback na njen rad postajao je sve negativniji i imala je osjećaj da ništa ne može napraviti kako treba. Radila je prekovremeno, noću i vikendima, kako bi se “uspješno” nosila s poslom. U periodu u kojem je trebala izgraditi svoj kredibilitet kao viđa tima i podizati moral tima, brinula se sumnja li njezin novi tim u njezinu sposobnost za obavljanje ovog posla.

Svakodnevno se preispitivala zašto nije u potpunosti usredotočena na posao. No, ono što nije odmah prepoznala je da su izvori mikro-stresa primarno utjecali na njezino samopouzdanje i vjeru u sebe. Naime, dio našeg identiteta i naših vrijednosti su stvari na koje smo ponosni i u kojima želimo biti dobri. Mikro-stres koji umanjuje naše samopouzdanje polako to urušava. To se dogodilo i Rosi. Iako je rad na novoj poziciji započela uzbuđenjem i motivacijom, nova ju je uloga toliko preplavila da je samo donosila odluke koje požare gasiti, umjesto da se usredotoči na to kako biti izvrsna u onome što radi.

Mikro-stres koji loše utječe na naše samopouzdanje ne mora dolaziti iz jednog izvora. On je obično posljedica niza zahtjeva u poslu zbog kojih nam se čini da je gotovo nemoguće uspjeti. Fast Company navodi primjer okruženja u kojima postoji veliki broj ljudi koji mora biti uključen u svaku odluku. To otežava napredovanje ili nas vuče u različitim smjerovima, zbog čega odustajemo od najboljeg ili ispravnog načina i vraćamo se pukom ‘preživljavanju’. Bez obzira na vlastitu vjeru u sebe kao inovativnog člana tima ili dobrog vođu, izvedba možda ne odražava te karakteristike pa se javlja osjećaj neuspjeha.

Još jedan izvor mikro-stresa je nesklad jer može doći do toga da različite ključne osobe imaju drugačije perspektive za rješenje problema. U takvim je situacijama važno razjasniti očekivanja među različitim skupinama, kako bi se međusobno uskladili te kako bi posao mogao nastaviti teći glatko.

• Prije preuzimanja projekta, umjesto impulzivnog potvrdnog odgovora – razmislite. Istražite što posao zahtjeva: ako je riječ o samostalnom projektu, istražite hoće li utjecati na postojeće zadatke te koji resursi i koliko vremena je potrebno za njihovo izvršavanje. Ako je, pak, riječ o zajedničkom zadatku, važno je razgovarati o timu, osobama koje će biti uključene u projekt, odnosima unutar tima i podjeli odgovornosti, vremenu i resursima koji će biti potrebni.

• Pregledajte ciljeve, prioritete i sudionike. Bitno je da članovi tima razgovaraju s voditeljem projekta ili klijentom kako bi se uvjerili da su ciljevi jasno naglašeni. Prije obvezivanja na izvršenje zadatka, prioritet je saznati više o njemu. Naravno, nije uvijek opcija odbijanje zadatka, no preporuka je iskren i promišljen razgovor s nadređenom osobom kako bi procijenili jeste li na istoj valnoj duljini.

• Nemojte se bojati razjasniti očekivanja kako bi se osigurala odgovarajuća podrška. Prije konačnog dogovora, važno je razjasniti što i kada treba napraviti. Odvojite vrijeme kako biste pojasnili pojedinosti svim sudionicima procesa, čak i onima koji su uključeni na neizravan način. Objasnite što su čije odgovornosti, izložite jasan vremenski plan i očekivanja.

• Kada projekt krene, budite na oprezu. Ako se dogode kakve greške ili propusti, reagirajte na vrijeme i riješite problem. To može značiti da ćete zadnjih 5 ili 10 minuta sastanka odvojiti za razgovor o projektu, sve kako biste bili sigurni da nema pogrešnog tumačenja.

Kako ne bi došlo do mikro-stresa, važno je odbijati nerealne ili sasvim nevažne zahtjeve i zadatke. Osim toga, Fast Company piše kako treba imati čvrst plan koji će ujedno poslužiti i kao obrana od nasumičnih ‘hitnih’ zahtjeva. S pozicije vođe tima, treba razmotriti i jeste li možda nepotrebno uzrokovali mikro-stres svom timu. Ispravljanje te greške dobro će utjecati – ne samo na tim, nego i na vas.

Godine i godine istraživanja na području društvenih znanosti pokazala su da negativne interakcije imaju tri do puta veći utjecaj od onih pozitivnih. Stoga, čak i uklanjanje nekoliko mikro-stresova može napraviti ogromnu razliku. Ne propustimo priliku za poboljšanje dobrobiti – i tima i voditelja timova.

FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash