Tko je osoba iza svih cool naslovnica knjiga?

“Jedna stvar koju često ponavljamo u studiju glasi: ‘Budimo oprezni s onim u čemu smo dobri jer je to upravo vrsta posla koju ćemo privući'”, rekao je Rodrigo Corral u razgovoru za Fast Company. Cijelu je svoju karijeru tu napomenu shvaćao ozbiljno, izbjegavajući kalupe i život u kojem bi, iznova i iznova, dizajnirao istu naslovnicu – što posebno vrijedi za svijet naslovnica knjiga, koji je često vođen trendovima. Jedan od primjera je, recimo, “book cover blob” za kojeg se prije nekoliko godina činilo da je procurio na svaku naslovnicu. Ako se neki stil pokaže uspješnim, izdavači i marketinški odjeli skloni izbjegavanju rizika, brzo će ga prigrliti.

Corralov opus, koji često djeluje vrlo suvremeno, poseban je upravo zbog noviteta koje donosi. James Frey, jedan od njegovih prvih klijenata, u razgovoru za Fast Company je rekao:

Rodrigo Corral rođen je i odrastao na Long Islandu, kao dijete kolumbijskih imigranata. Njegovi su roditelji zajedno vodili turističku agenciju, ne previše drugačije od načina na koji on i njegova partnerica Anna Corral danas vode njegov studio. Knjige nisu igrale veliku ulogu u Corralovu djetinjstvu, ali kada je imao devet ili deset godina, roditelji su mu kupili komplet Encyclopedia Britannice — i on je uživao u njihovoj kvalitetnoj izradi:

“Otvarao bih ih i divio se materijalima, zlatotisku, lažnoj koži… To su moja najranija, najbliža sjećanja na iskustvo s knjigama.”

No, onda je odlučio izvući najbolje iz situacije. Naslovnica, potpuno žuta, imala je crnu ilustraciju u stilu New Yorkera koja prikazuje osobu kako podiže diplomu u zrak. On je diplomu obojao u bijelo kako bi istaknuo njezinu važnost – odnosno postizanje cilja. Bila je to mala pobjeda, ali možda i važna lekcija u ranim danima o tome kako je ponekad, čak i u zadanim okvirima, moguće unijeti vlastitu perspektivu.

Rodrigo Corral voli svoje karijerne početke, posebno jer je riječ o okruženju u kojem su mladi dizajneri mogli prisustvovati sastancima. Dizajnere su cijenili, baš kao i njihov rad – što i objašnjava zašto ta izdavačka kuća ima dugu tradiciju izvanrednih naslovnica: od Slouching Towards Bethlehem Joan Didion (dizajnirao Lawrence Ratzkin) i The Right Stuff Toma Wolfea (Kiyoshi Kanai), pa sve do suvremenih izdanja poput Freedom Jonathana Franzena (Charlotte Strick) i Kopenhaške trilogije Tove Ditlevsen (Na Kim).

“Farrar, Straus and Giroux oduvijek je bila moćna izdavačka kuća vođena uređivačkom vizijom. A to za dizajn znači da ne reagiramo na ono što tržište traži. Riječ je o snažnim stavovima, briljantnim urednicima i izdavaču na čelu koji kroz fikciju i publicistiku odgovaraju na to što nam svijet govori – na razne načine. I upravo zato dizajn dobiva svoje zasluženo mjesto”, rekao je Rodrigo Corral. Nakon pet godina u FSG-u, nije više bilo prostora za napredak pa je prešao u Grove Atlantic, a potom u Doubleday.

Dobio je otkaz u rezovima koji su se unutar izdavačke industrije dogodili nakon 11. rujna, ali i otpremninu u visini devet mjesečnih plaća, što mu je otvorilo priliku za pokretanje vlastitog studija, Rodrigo Corral Design Studio. Otvorio ga je u stražnjem dijelu produkcijske kuće koju je vodio njegov prijatelj, A2A Graphics u Chelseaju, a ubrzo je stigao i prvi veliki projekt: naslovnica za knjigu A Million Little Pieces. Frey nije imao pojma što će Rodrigo Corral napraviti, ali je imao visoka očekivanja za naslovnicu svoje ispovijesti o ovisnosti. S obzirom na to da je po obrazovanju povjesničar umjetnosti, Frey je Corralu slao slike pakla starih majstora i slične reference. Frey se prisjeća:

“Srećom, sve ih je ignorirao i napravio naslovnicu po svojoj ideji. Kad sam je prvi put vidio, ostao sam zatečen. Vizualno je vrlo upečatljiva, uznemirujuća… Djelovala je oštro, opasno. Ujedno i usamljeno, i nekako slomljeno. Sve ono što i jest odraz teksta.”

Frey, koji sada s Corralom surađuje i na svojoj novoj knjizi Next to Heaven, kaže kako mu nije odmah dao povratnu informaciju. Trebao je jedan dan, kako bi mu se slegli dojmovi. I, kada se to dogodilo, Frey se u naslovnicu zaljubio. Ideju je dobio na putu iz studija prema doma. Često je, naime, prolazio pored jedne slatičarnice, a u izlogu ga je uvijek privlačilo pakiranje šarenih bombona. Dok je razmišljao o knjizi, sinulo mu je: uzeo je honorar koji je dobio za projekt i angažirao fotografa – zajedno su oživjeli naslovnicu.

Na kraju, izdavač nije znao što bi s naslovnicom. Dizaj im je bio “nelagodan”, no nisu mogli prestati gledati u njega jer je izazivao instinktivnu tjelesnu reakciju. Rodrigo Corral kaže:

“Tada smo zacementirali ton onoga što želimo raditi. Htjeli smo stvarati radove koji ne spadaju uredno ni u jednu kategoriju, koji ne prate strogi kalup kako bestseller mora izgledati.”

Catherine Casalino prisjetila se za Fast Company svojih početaka u Corralovom studiju. Došla je kao pripravnica 2003., a ubrzo je postala stalna članica tima:

„Rodrigo je navikao igrati na sve ili ništa te potiče svakoga tko radi s njim da čini isto. Velik dio toga je stalno traženje svježe inspiracije i novih suradnika. U vremenu kad je lako spojiti stock fotografiju i font te na brzinu složiti naslovnicu, ili živjeti od toga da radite istu naslovnicu iznova i iznova, Rodrigo se svjesno suprotstavlja takvom pristupu. Njegov studio klijenti ne angažiraju zato što znaju što će dobiti – nego zato što znaju da će isporučiti nešto posebno, nešto što sami nikada ne bi zamislili.“

Iako Rodrigo Corral namjerno izbjegava imati prepoznatljiv stil, ima prepoznatljiv pristup – i upravo zbog njega njegov rad djeluje aktualno i snažno povezano s vremenom. Kad dizajnira, Corral započinje s onim što naziva “loša poezija” – čita rukopis i bilježi kratke misli u mobitel. One koje mu i nakon nekoliko dana ili tjedan dana i dalje imaju smisla, postaju polazišna točka za daljnji razvoj. Nakon toga kreće s konceptualizacijom i dizajnom. Ponekad dizajnira naslovnicu od početka do kraja sam. U drugim slučajevima, u studiju više ljudi radi na istom projektu.

Proces dizajniranja knjiga uspoređuje s filmskim snimanjem. Kao primjer spominje knjigu u kojoj su naranče središnja tema. Snimatelj razmišlja o kadru, bojama, događa li se radnja danju ili noću:

“Vidim sličnost s dizajniranjem naslovnica – tu su tipografija, veličina, kompozicija, osvjetljenje – i sve te stvari mogu utjecati na to kako ta ista naranča izgleda potpuno drugačije na dvije različite naslovnice.”

Greg Mollica, danas potpredsjednik i izvršni umjetnički direktor Random Housea, pridružio se Corralovu studiju kao junior dizajner oko 2003.

“Rukopise bi temeljito čitao cijeli dan, nosio ih doma i čitao opet navečer, a sljedećeg bi jutra dolazio u studio s idejama i briljantnim, jedinstvenim načinima da ih ostvari. Ono što me prvo zaintrigiralo u njegovu studiju i načinu rada bilo je to što su umjetničke, fotografske, modne i kulturne knjige u njegovoj osobnoj kolekciji brojčano nadmašile klasične dizajnerske knjige. Neprestano je upijao slike i skupljao umjetnost. Umjetnost je bila svugdje. Rodrigo je razmišljao poput umjetnika – to je ono što ga je izdvojilo u svijetu dizajna naslovnica”, rekao je Mollica.

2011. godine, Corral se vratio u FSG kao kreativni direktor, i to mu je danas službeni, stalni posao. Rekao je kako mu je ta odluka djelovala kao “unaprijed određena” jer, kada je sagledao atmosferu u izdavaštvu, stalno se vraćao FSG-u kao mjestu u kojem može dati doprinos i biti cijenjen kao vizualni umjetnik. Danas živi na relaciji između New Yorka i Kalifornije, a u svom studiju, koji i dalje surađuje s raznim izdavačkim kućama na projektima ili kao kreativna agencija, radi u večernjim satima.

U FSG-u, kaže, radi s iskusnim timom dizajnera u prilično autonomnom okruženju. Sa studijske strane, funkcioniraju više kao agencija koja koristi iskustvo Anne Corral iz svijeta brendinga i marketinga, u kombinaciji s njegovim kreativnim vodstvom. Casalino je za Fast Company komentirala:

“Mislim da je Rodrigo ostavio trajan trag u modernom dizajnu naslovnica jer odgovara na jedinstvene glasove suvremene književnosti, na način koji iskreno odražava kamo ta književnost ide. Sjećam se da je jednom rekao kako je dobio Chucka Palahniuka jer je pisanje bilo toliko jedinstveno da nitko nije znao kako mu pristupiti. Umjesto da te naslovnice učini nalik na druge iz žanra fikcije, odgovorio je na taj jezik jedinstvenim vizualnim jezikom.”

Kroz Corralov studio prošla su neka zaista impresivna imena. Nikada sebi neće pripisati zasluge za ičiju karijeru ili talent, ali niže zapanjujuće uspjehe u zapošljavanju iznimno nadarenih pojedinaca. Mollica kaže da, kada bi se u New Yorku organizirao događaj povezan s dizajniranjem naslovnica, na kojem biste pitali publiku tko je radio ili učio s Rodrigom – više od pola dvorane podiglo bi ruku:

Rodrigo Corral komentira kako ga uvijek vodi želja da iznenadi samog sebe – bilo da radi u FSG-u ili u vlastitom studiju, uvijek nastoji pomoći svojim timovima da i oni sebe iznenade:

“Nadam se da smo isporučili projekte koji ruše žanrove ili ih pomiču, i koji mogu postati male pobjede za budućnost — da dizajneri mogu reći: Pogledaj, ova knjiga je bila uspješna s tom naslovnicom. Zašto mi kao izdavačka kuća ne bismo poduzeli isti korak?”

Kako opisati stil Rodriga Corrala? Teško je reći. No, ako naiđete na naslovnicu koja izgleda kao da je dizajnirana i otisnuta prije nekoliko minuta, ali na dobar način, vrlo vjerojatno možete pogoditi tko ju je osmislio ili vodio umjetničku direkciju.

FOTOGRAFIJE: Behance, Amazon