Bojite li se dosade? Profesor s Harvarda Arthur C. Brooks, autor knjige “The Happiness Files: Insights on Work and Life“, tvrdi da dosada nije problem od kojeg treba pobjeći još jednim skrolanjem po mobitelu. Kaže, dajte prostora dosadi i otvorit ćete si mentalni prostor za suočavanje s dubljim životnim pitanjima smisla i svrhe.
“Morate se dosađivati. Imat ćete manje smisla u životu i bit ćete depresivniji ako se nikada ne dosađujete. Mislim, jasnije ne može biti. Dopustite da vam pokažem i dobru stranu dosade općenito. Dosada je sklonost da ne budemo kognitivno zauzeti nečim drugim, a to prebacuje naš način razmišljanja na dio mozga koji se zove mreža zadanog načina rada (default mode network). Zvuči komplicirano, ali zapravo nije”, objašnjava profesor Arthur C. Brooks za Harvard Business Review.
Dosada je važna jer otvara prostor u mozgu za dublje razmišljanje i povezivanje, a to se događa kroz spomenutu mrežu zadanog načina rada. Ljudi je ne vole jer osjećaj praznine nije ugodan. To je pokazao i eksperiment psihologa Dana Gilberta s Harvarda: sudionici su morali 15 minuta sjediti sami u praznoj sobi i ništa ne raditi. Iako su imali samo jednu opciju – pritisnuti gumb koji im daje bolan električni šok – većina ih je radije odabrala šok nego da ostanu u dosadi i mislima.
Zašto izbjegavamo dosadu?
“Ne volimo dosadu. Dosada je grozna. Zašto je ona toliko loša? Pa zato što nas mreža zadanog načina rada navodi da razmišljamo o stvarima koje mogu biti prilično neugodne. Kad ne mislite ni na što i um odluta, počnete razmišljati, primjerice, o velikim pitanjima smisla života. Kad vam je dosadno, um vas odvede do neugodnih egzistencijalnih pitanja”, kaže Brooks, dodajući da je to nevjerojatno važno i korisno.
Pojašnjava da jedan od razloga zašto danas u društvu imamo pravi val depresije i tjeskobe jest taj što ljudi zapravo ne znaju smisao vlastitog života, još i manje nego prethodne generacije. Brojna istraživanja to potvrđuju, a osim toga, mi o tome uopće ni ne razmišljamo. Zašto?
Brooks kaže, smislili smo način kako ukloniti dosadu:
“Uspjeli smo gotovo potpuno isključiti mrežu zadanog načina rada u svom mozgu. Kako? Odgovor je ona stvar u vašem džepu s ekranom, koju vadite čak i kad stojite na semaforu i čekate da se upali zeleno, jer pomislite: Možda ću ovdje morati čekati 15 sekundi. Što radite? Zapravo pokušavate izbjeći dosadu jer je mreža zadanog načina rada pomalo neugodan osjećaj – vodi vas prema pitanjima koja ne možete lako pojmiti, ni uhvatiti pod kontrolu. A to je velik problem. To je začarani krug smisla. Ako svaki put kad vam je malo dosadno posegnete za telefonom, sve će vam teže biti pronaći smisao, a to je recept za depresiju, tjeskobu i osjećaj praznine, koji su, usput rečeno, danas na rekordno visokim razinama.”
Dosadu trebamo svjesno prakticirati
Brooks poručuje da nam je dosada nužna i da je trebamo svjesno prakticirati. Predlaže male korake, poput odlaska u teretanu bez telefona ili putovanja na posao bez slušalica i radija. Kaže da baš u tim trenucima možemo doći do najzanimljivijih ideja jer smo prisutni u vlastitim mislima. Ako se naviknemo na barem 15 minuta dosade, život će nam se početi mijenjati nabolje. Postat ćemo manje osjetljivi na monotoniju svakodnevnih stvari, pa će nam biti manje dosadno na poslu, u vezama i u svemu što nas okružuje. Dosada, umjesto neprijatelja, može postati alat za dublje razmišljanje i veću ispunjenost.
“Ali što je još važnije, počet ćete kopati po najvećim pitanjima u svom životu – svrsi, smislu, povezanosti, značaju. I tko zna, možda čak postanete sretniji”, dodaje.
Manje ekrana, više dosade
Kako bi se zaštitio od pretjerane ovisnosti o uređajima, Brooks je uveo konkretna pravila: nakon 19 sati ne koristi telefone ni ekrane, a mobitel nikada ne nosi sa sobom u krevet. U njegovoj obitelji postoji pravilo da se za stolom ne koriste telefoni jer su obroci namijenjeni zajedničkom vremenu. Također redovito prakticira “čišćenja” od društvenih mreža i ekrana, kada na duže vrijeme uopće ne koristi mobitel.
Isprva mu, kaže, to stvara nervozu jer mozak traži dopamin, ali s vremenom se smiri i osjeća se bolje, čak i nagrađeno. Na kraju ipak uzme mobitel zbog obaveza, no te pauze ga podsjete da život ne mora biti podređen tehnologiji.
“Ova pravila su doista korisna i preporučujem ih svima. Nemojte spavati s mobitelom. Nema mobitela za vrijeme obroka. Redoviti postovi od društvenih mreža. Bit će vam bolje. Ljudi se često boje da će, ako to rade, nešto propustiti”, kaže.
No postoje načini da se to nadoknadi.
“Jedna od stvari koju možete napraviti jest da držite mobitel uključenim, ali ga jednostavno ne gledate, i podesite da vas mogu dobiti samo jedan ili dva broja u slučaju hitnosti. Ali nemojte koristiti izlike pod krinkom “hitnih slučajeva”. Evo što nije hitno: što se događa na Twitteru. To nije hitno. Ništa. Nije važno. Vijesti mogu pričekati. Ubijate se s tim stvarima. To je loše za vas. Zato: odložite telefone. Treba vam više smisla u životu.”
FOTOGRAFIJE: Unsplash+
