PIŠE: Andrija Karačić, specijalist abdominalne kirurgije i osnivač Centra za crijevni mikrobiom
Većini od nas kroz većinu dana većina to-do liste visi kobno nad glavom.
Koliko god se trudili i odrađivali stavke s nje, ona uporno raste i produžuje se. Svi smo mi Sizifi. Samo s LinkedIn profilom, vizitkom i, ako smo te sreće, bonusom na kraju godine. Ali dobro, volimo to što radimo. Uživamo u malim stvarima. U šalici kave tijekom pauze. Iako je pitanje koliko je ta kava zaista užitak, a koliko sredstvo za preživljavanje uspona po to-do listi. Vjerojatno je bezbroj dana kada ni kava ne pomaže za hrvanje sa zvjerolikim popisom zadataka. Čini se kako nema nade za nas moderne Sizife.
Jeste li gledali film “Limitless”? Kada lik, kojeg je utjelovio Bradley Cooper, pronalazi čarobnu pilulu koja otključava 100% potencijal njegovog mozga i on tako preko noći postaje natprosječno inteligentan, ali i bogat i uspješan? Uz pomoć pilule, glavni lik preokrene svoju svakodnevicu. Od nereda u vlastitom stanu do poslovnih obaveza, sve mu postaje zanimljivo, razumljivo i – jednostavno. Konzumacijom tajnovite pilule, protagonist priče od propalog pisca alkoholičara u kreativnoj blokadi postaje autor bestsellera, poliglot i uspješni burzovni mešetar. Za zadatke kojoj većini ljudi trebaju desetljeća, našem glavnom liku, uz pomoć čarobne pilule, sasvim je dovoljno tek par sati. Iako sam film spada u domenu znanstvene fantastike, on je zapravo vrlo čvrsto utemeljen u stvarnosti. Ta čarobna pilula zaista postoji.
I koristi se masovno, pogotovo u SAD-u. Studenti elitnih sveučilišta, burzovni mešetari na Wall Streetu, menadžeri multinacionalnih kompanija, sportaši tijekom treninga i osnivači start-upova kunu se u čudotvorno djelovanje “pametne droge”. Upravo sam od zadnjih prvi put protekle godine i čuo za ovu drogu. Navodno je sam Barack Obama koristio modafinil! A onda sam slučajno naišao na članak novinarke Jutarnjeg lista, koja je eksperimentirala s modafinilom još davne 2018. i, možda upravo zbog njegovog djelovanja, napisala jedan od najboljih novinskih članaka u hrvatskim medijima koji sam ikada pročitao. No, ona se u svom članku na modafinil referirala kao na – lijek.
“Što sad, lijek ili droga? Čarobna pilula iz filma znanstvene fantastike ili lijek o kojem se u masovnim medijima piše već niz godina?“
Da, modafinil je zaista lijek. Čarobna pilula iz filma s početka priče je lijek odobren i kod nas u Hrvatskoj. Neću namjerno istaknuti pod kojim farmaceutskim imenom kako ne bih nekoga doveo u napast na zloupotrebu. No, činjenica stoji: modafinil na liječnički recept možete nabaviti u obližnjoj kvartovskoj ljekarni. Štoviše, najnormalnije se koristi u psihijatriji gdje se primjenjuje u liječenju poremećaja budnosti, kada pacijenti zbog pospanosti ne mogu izvršavati najosnovnije životne funkcije. Znači, o čarobnoj piluli ne može biti riječi. A sada, radi li se stvarno o drogi?
Krenimo prvo na početak priče o modafinilu.
Što je modafinil?
Molekulu modafinila otkrila je (davnih) sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedna farmaceutska kompanija u Francuskoj. Francuski psihijatar Michel Jouvet još je 1983. godine počeo eksperimentalno propisivati ovaj lijek pacijentima s narkolepsijom i drugim poremećajima budnosti. On i njegove kolege uočili su posljedično značajno smanjenje prekomjerne pospanosti i napada sna kod većine svojih pacijenata.
Zanimljivo je kako dotična farmaceutska tvrtka modafinil uopće nije planirala plasirati na tržište, no na Jouvetovo inzistiranje odlučili su provesti prve studije u svrhu komercijalizacije lijeka. Rezultati su bili fantastični. Kako kod zdravih osoba, tako i kod oboljelih od narkolepsije. I tako je lijek naposljetku registriran 1992. godine, s tim da ga je francuska vojska koristila već u Zaljevskom ratu 1991. godine.
Danas je učinkovitost modafinila kao lijeka potvrđena u velikom broju istraživanja širom svijeta. Ovaj lijek koristi se danas u liječenju pospanosti, kroničnog umora, narkolepsije i drugih poremećaja budnosti. U njegovu djelotvornost nema nikakve sumnje.
No, zašto je jedan lijek za pospanost završio u filmu znanstvene fantastike? I to u ulozi pametne droge?
Pored budnosti, modafinil, naime, zaista znanstveno dokazano otključava skrivene potencijale našeg mozga. Film ipak nije sasvim znanstvena fantastika. Meta-analiza iz 2019. godine, koja je obuhvaćala 19 istraživanja o modafinilu, ukazala je kako je riječ o nootropiku (tvar koja povećava kognitivne sposobnosti) uz gotovo zanemarive nuspojave, s time da je njegovo djelovanje izraženije kod ljudi s manjkom sna.
Osobno mi je fascinantno kako je učinkovitost modafinila kao nootropika usporediva s onom kofeina: u istraživanju iz 2022. godine korištenjem funkcionalne magnetne rezonance dokazalo se kako i modafinil i kofein na vrlo sličan način pozitivno utječu na povezanost različitih moždanih areala ključnih za pamćenje i obavljanje kognitivnih zadataka.
Drugo istraživanje iz 2021. je pak pokazalo kako kod zdravih pojedinaca kofein može produbiti fokus, dok modafinil na istim ispitanicima nije imao nikakve značajne učinke. Više istraživanja zapravo ukazuje na to kako modafinil nije puno veći nootropik od kofeina, ali očito dovoljan kako bi se zloupotrebljavao kao pametna droga vrlog novog akademskog svijeta.
Ono što mnogi autori ističu kao ogromnu prednost modafinila je to što ne izaziva ovisnost.
Za razliku od kofeina! Za razliku, naime, od drugih psihostimulansa, modafinil ne izaziva euforičnost u korisniku. Zbog toga se primjena smatra puno sigurnijom od drugih psihostimulansa i manjim dugoročnim problemom. No, važno je napomenuti kako je u literaturi zabilježeno nekoliko prikaza slučajeva pojedinaca koji su iz različitih razloga postali ovisni o ogromnim dozama modafinila u svom svakodnevnom funkcioniranju. To znači kako, zapravo, i kod modafinila postoji određen rizik od ovisnosti, ali je on puno manji nego kod drugih psihostimulansa, recimo kofeina.
I dok je u znanstvenoj literaturi najveća dvojba djeluje li modafinil kao nootropik i kod naspavanih osoba, vrlo malo znamo o tome kako modafinil zapravo djeluje na naš središnji živčani sustav. Smatra se kako utječe na niz kemijskih sustava u našem mozgu: od dopamina i serotonina, do noradrenalina i histamina. Posebno je problematično ako znamo kako ga često uzimaju mlađe osobe, kojima mozak još nije u potpunosti sazrio.
Kako se modafinil zloupotrebljava?
Upravo je ovo kritika na modafinil koju ćete najčešće čuti na popularnim američkim podcastima od strane Andrewa Hubermana, Petera Attije i drugih “science brosa”. Oni smatraju kako je rizično uzimati modafinil zbog interferiranja s kemijom mozga, pogotovo uzimajući u obzir kako modafinil slabo ili nikako djeluje kod naspavanih pojedinaca. A kvalitetan san je jedan od stupova wellness 2.0 pokreta kojeg strastveno zagovaraju.
Nauštrb komentara na podcastu, uporaba, odnosno zlouporaba modafinila među psihički zdravim studentima iznimno je popularna. Prema navodima The Guardiana, na Sveučilištu u Oxfordu četvrtina studenata redovito koristi modafinil ili neki drugi nootropik (koji nije kofein!) prilikom pripreme ispita, dok je to u SAD-u po slobodnim procjenama petina studenata. Jedno je istraživanje pokazalo kako je zloupotreba modafinila i drugih psihostimulansa (začudo) najveća na elitnim sveučilištima.
Iako je već prošlo više godina otkako sam diplomirao na jednom ne baš tako elitnom sveučilištu, nisam stekao dojam da je primjena, odnosno zloupotreba psihostimulansa u našoj tadašnjoj studentskoj populaciji bila prisutna u toj mjeri. Moram priznati da sam se s tim tijekom fakulteta susreo isključivo na studentskoj razmjeni u Njemačkoj, gdje su uglavnom studenti iz Zapadne Europe (Njemačka, Švicarska, Francuska itd.), naspram nas iz Južne i Istočne Europe (Italija, Češka, Poljska itd.), koristili popularne pametne droge.
A s glavnim likom naše priče, modafinilom, susreo sam se tek nedavno, kad mi je osnivač jednog našeg start-upa entuzijastično pričao kako mu “droga iz filma Limitless” pomaže prebroditi teške faze u poslu. Istaknuo je kako, za razliku od psihostimulansa, s kojima sam upoznat još od studiranja, ne izaziva ovisnost. Na pitanje ima li droga neke nedostatke, rekao mi je kako je jedino primijetio kako joj učinak slabi prilikom redovne konzumacije pa mora raditi pauze. I kako se nekad osjeća mamuran nakon dana na modafinilu, što propisuje lošem snu.
Kad sam, pak, razgovarao s drugim prijateljem, koji svoj start-up razvija u Americi, i spomenuo mu modafinil, priznao mi je kako je ovu drogu koristio tijekom studentskih dana, ali ga je prestao uzimati. Iako je priznao kako mu je uzimanje modafinila znalo pomoći kod učenja i kodiranja, kao najveću manu ističe što ga je nabavljao od dilera, što je bilo nepraktično i vjerojatno imalo reperkusiju na ispravnost i kvalitetu robe. Sad u Americi ga više ne koristi, jer mu danas, s više utakmica u nogama i ogromnom motivacijom u vidu uspjeha vlastite tvrtke, takve droge više ne trebaju.
Zanimljivo mi je bilo što su i jedan i drugi modafinil smatrali drogom – ilegalnom supstancom s prizvukom tajanstvenosti koju su nabavljali od nekog dilera. Vrlo slično protagonistu iz filma Limitless. Makar se radi o lijeku koji na privatni liječnički recept možeš dobiti u svakoj ljekarni za nekih pedesetak eura. Zato sam se kod svojih kolega iz fakultetskih dana koji su otišli (raditi!) u psihijatriju raspitao o modafinilu. Oni pak modafinil smatraju vrlo učinkovitim lijekom koji osobama s narkolepsijom i poremećajima budnosti jako dobro pomaže.
Modafinil, lijek ili droga?
Kad sam im govorio o tome da se lijek masovno koristi kao droga za učenje i povećanje kognitivnih sposobnosti kod poslovnjaka i studenata, ostali su iznenađeni. Na pitanje što misle o primjeni modafinila kod zdravih ljudi kao nootropika, izrazili su zabrinutost kako bi lijek mogao izazvati preveliku ekscitiranost, odnosno razdražljivost. A upravo je ovo glavni problem koji je navela novinarka Jutarnjeg lista nakon svog eksperimenta s modafinilom: morala je uložiti “mnogo više truda nego obično” u samokontrolu.
S obzirom na djelotvornost i veliku popularnost, ne bi me čudilo da farmaceutska industrija ne prenamijeni modafinil ili nekog njegovog kemijskog srodnika upravo u smjeru legalnog nootropika. Danas znamo kako se istražuje njegov potencijal u liječenju Alzheimerove bolesti i različitih ovisnosti. Budućnost modafinila se čini blistavom. Na kraju krajeva, svi smo svjedočili kako je lijek za šećernu bolest postao lijek za mršavljenje. Prilagodbom formule ili doze mogao bi se stvoriti novi lijek koji će se moći legalno koristiti za povećanje kognitivne sposobnosti. No, prepustimo ova razmišljanja budućim naraštajima.
Osobno sam nakon ovih razgovora ostao i dalje zbunjen je li modafinil lijek ili droga. S jedne strane “pametna droga” prekrivena velom tajnosti i znanstvene fantastike, s druge strane najnormalniji psihijatrijski lijek, čija je djelotvornost detaljno ispitana. Naravno, kao i u svemu, bitan je kontekst, odnosno logična svrha uzimanja modafinila. Ako ga vam je liječnik propisao zbog pospanosti, onda je lijek, a ako ga samoinicijativno koristite, i još gore nabavljate od nekog dilera, onda je on definitivno droga.
“I tako jedna sitna, nedužna molekula, otkrivena u nekom francuskom laboratoriju, i koja je tek pukim slučajem dospjela na svjetsko tržište, može biti i jedno i drugo, i lijek i droga u jednom. Ali i protagonist cijelog jednog filma znanstvene fantastike. Koliko to molekula može tvrditi za sebe?“
Priča o samom modafinilu je zapravo vrlo jednostavna. I bit zapravo nije u samoj kemijskoj supstanci, nego o društvu u kojem postoji potražnja za njom. Društvu u kojem postoji potreba za drogama na kojima se može raditi više, brže i lakše. Društvu Sizifa s LinkedIn profilom koji se bespomoćno uspinju i padaju po svojoj svakodnevnoj to-do listi. Čiji su apetiti i ambicije veći od svojih bioloških i vremenskih kapaciteta.
Naučiti ispit za nekoliko sati, a ne mjeseci. Zaraditi milijune kao start-up za nekoliko mjeseci, a ne godina. Zato film s početka priče možda i je u tolikoj mjeri znanstvena fantastika: protagonist priče na kraju filma postaje financijski i politički moćnik koji funkcionira i bez čarobne pilule, tako što svoje kognitivne sposobnosti svog mozga poboljša dugoročno. Vrijedi li to i za moje kolege iz razvijenih europskih država koji su već u mladosti pametnim drogama počeli čeprkati po kemiji svog mozga s upitnim ishodom?
No, priznajte: tijekom čitanja članka došli ste vjerojatno u napast iskušati djelovanje modafinila. Pogotovo ako vam, dok ovo čitate, ponovno to-do lista kobno visi nad glavom. Novinarka Jutarnjeg lista, koja je iskusila čari modafinila, svoj je članak završila pitanjem “što kanite poduzeti po (tom) pitanju (modafinila)?”. Kao da je pitanje vremena kad će cijeli svijet koristiti neku pametnu drogu ne bi li se priskrbio neku (vremensku) prednost nad konkurencijom.
Međutim, zar nismo zapravo sami sebi najveća konkurencija? Sjetite se možda radije mog prijatelja s američkim start-upom: kada volite ono što radite, nema potrebe za modafinilom. Mi suvremeni Sizifi sami smo sebi jedina nada, a ne kakva čarobna pilula. A i na kraju krajeva, tu je droga koja je nootropik za koju vam ne treba diler ili liječnički recept – stara, dobra, mirišljava kava.
FOTOGRAFIJE: Limitless, iMDB, Pexels, Unsplash
