Prodaja odjeće na Vintedu (ovdje možete pročitati naša iskustva) suočila me s činjenicom koliko sam robe “hoardala” tijekom godina. Tu naviku mijenjam pa je moj ormar danas pročišćeniji i u njega ulaze oni komadi za koje znam da ću ih nositi godinama i u kojima ću uživati. Zašto ovo pišem? I kao podsjetnik na “less is more”, ali i kao uvod u The Guardianovu priču o projektu Re-commerce Atacama i o Bastiánu Barriji koji svakog tjedna odlazi u pustinju Atacama na sjeveru Čilea, u potrazi za odbačenom odjećom razbacanom po pijesku.
Re-commerce Atacama
U toj misiji, Bastián pronađe na stotine komada, a polovica njih potpuno je očuvana. Ono što može, dodaje gomili odjeće, hrpi teškoj oko dvije tone, u kući svog prijatelja i kasnije “prodaje” na internetu. Čemu navodnici? Jer nije riječ o klasičnoj prodaji – pronađene komade nudi besplatno putem platforme Re-commerce Atacama, a kupci trebaju platiti samo trošak dostave. Prva serija, među kojima su bili Nike i Adidas kratke hlače, traperice Calvin Klein i kožna suknja, rasprodana je u svega pet sati, a narudžbe su stigle iz Brazila, Kine, Francuske, SAD-a i Velike Britanije.
Re-commerce Atacama dio je kampanje kojom se želi podići svijest o planinama odbačene odjeće u Čileu, ali i o problemu tekstilnog otpada na globalnoj razini. Projekt je pokrenut nakon modne revije održane prošle godine, i to u samoj pustinji, gdje su manekenke hodale pistom od pijeska, noseći odjeću napravljenu od odbačenih komada pronađenih na tom području.
“Želimo da se ljudi osjećaju uključeno i da postanu akteri promjene – ne iz pasivne pozicije promatrača, već da kupnjom nečega, dijeljenjem priče i nošenjem te odjeće pomognu u širenju poruke o onome što se ovdje događa”, rekao je Barria, građevinski inženjer i suosnivač organizacije Desierto Vestido koja se bavi osvještavanjem javnosti o tekstilnom otpadu:
“Isprva nisam mogao vjerovati što vidim. Pitao sam se zašto se odjeća u savršenom stanju baca u pustinju, kad postoji toliko ljudi kojima bi ona dobro došla. Tužno je. Osjećate se nemoćno. “
Čile je već dugo adresa za rabljenu i neprodanu odjeću, uglavnom proizvedenu u Kini ili Bangladešu. Ona u zemlju dolazi preko Europe, Azije ili SAD-a. Uzimamo za primjer 2022., kada je u Čile stiglo više od 131 tone odjeće, uglavnom u luku Iquique na sjeveru zemlje, gdje se nalazi jedna od najvažnijih bescarinskih zona u Južnoj Americi.
Dio te odjeće se preprodaje, no izvori iz regije tvrde da do 70% odjeće svake godine završava na ilegalnim odlagalištima otpada u pustinji. Zakon u Čileu zabranjuje odlaganje tekstilnog otpada na legalnim odlagalištima jer on destabilizira tlo. Iako je pustinja Atacama poznata kao jedno od najposjećenijih turističkih odredišta u zemlji zbog svojih pejzaža, za one koji žive u blizini odlagališta, ona je postala simbol devastacije. O kakvom je problemu riječ, svjedoče i fotografije planina odjeće snimljene iz svemira, koje su 2023. godine postale viralne. Posljednjih godina lokalno stanovništvo počelo je spaljivati otpad ne bi li prikrili razmjere problema, no tako se stvaraju toksični oblaci dima koji ugrožavaju zdravlje ljudi i okoliš.
Odlučan u namjeri da nešto poduzme, Barria je kroz svoju organizaciju udružio snage s modnim aktivistima iz Fashion Revolution Brazil, brazilskom reklamnom agencijom Artplan i e-commerce platformom Vtex, kako bi o ovom problemu informirali svijet. Projekt Re-commerce Atacama uključuje pažljiv proces odabira i obnove odjevnih predmeta kako bi bili spremni za daljnju upotrebu. Svi su komadi očišćeni i dostupni besplatno, uz jedini trošak za kupca – dostavu, putem digitalne platforme Re-commerce Atacama.
Uoči prve objave, kampanju su na društvenim mrežama podržali influenceri i poznate osobe. Sljedeći “drop” na platformi Re-commerce Atacama očekuje se u travnju, a svi zainteresirani mogu ostaviti e-mail adresu kako bi primili obavijest kada nova odjeća postane dostupna. Fernanda Simon, direktorica Fashion Revolution Brazil, projekt Re-commerce Atacama vidi kao “akt aktivizma koji otkriva što se nalazi iza modne industrije i dokazuje da se stvari mogu raditi drugačije”.
Poručila je:
“Više od samog uklanjanja odjeće iz pustinje, želimo inspirirati rješenja, promišljati o novim modelima i pokazati koliko je važno razgovarati o kružnoj modi.”
Europske zemlje i SAD kao najveći potrošači
Oko 92 milijuna tona tekstilnog otpada nastaje svake godine, a svake sekunde količina odjeće – ekvivalentna jednom kamionu – završi na nekom odlagalištu negdje u svijetu. Taj fenomen posljedica je porasta kupnje i potrošnje odjeće i ubrzanog modela proizvodnje modne industrije, kaže Simon i dodaje:
“Način na koji proizvodimo odjeću nije ispravan. Proizvodimo sve više i više, a brzina proizvodnje je sve veća. Ne postoji nikakva transparentnost u vezi s time kako se ta odjeća izrađuje.”
Dok su prije dvadesetak godina godina modne kuće uglavnom izbacivale četiri kolekcije godišnje, danas, s usponom fast fashiona i ultra-fast fashiona, broj kolekcija može dosegnuti i brojku od 52 kolekcije godišnje. Neprodani artikli i neželjena rabljena odjeća, većinom iz SAD-a, Europe i Azije, odlažu se u ekonomski slabije razvijenim zemljama. Još jedno mjesto gdje je taj problem posebno izražen jest Accra, glavni grad Gane, gdje se na obali mogu vidjeti mase zapetljane odjeće.
Simon takvu praksu naziva “rasističkom i kolonijalističkom”. Većina sirovina potrebnih za proizvodnju odjeće dolazi upravo iz tih zemalja, kaže za The Guardian. Europske zemlje i SAD su najveći potrošači, a kada više ne žele tu odjeću, ona završava natrag u istim zemljama iz kojih potječu sirovine. Simon je naglasila:
“To je ogroman problem. Nije riječ samo o Čileu, nije riječ samo o Gani. To je globalni problem. Suočavamo se s otpadom, što je dokaz da moramo iz temelja promisliti o trenutnom sustavu modne industrije. “
FOTOGRAFIJE: Re-commerce Atacama, Instagram
