Iako ljubav prema kuhanju vuče još iz djetinjstva, Eni Bebić nikad nije pomišljala kako bi joj upravo kuhanje mogao jednog dana biti posao, a kamoli da će raditi kao private chef u Americi. Rođena je i odrasla u Splitu gdje se, unatoč ljubavi prema svom gradu, osjećala sputano u tako maloj sredini pa je s 21 godinom odlučila preseliti u Sjedinjene Američke Države.
U Ameriku je stigla putem Au Pair programa koji je u to doba bio jedan od najpopularnijih i najsigurnijih načina za dolazak u SAD. U početku je živjela s jednom američkom obitelji u Connecticutu, a zatim u Coloradu gdje se još neko vrijeme prilagođavala na vrlo različit način života, upoznavala s novim kulturama i usavršila jezik. 2017. godine odlučila je otići u New York koji ju je očarao na prvi pogled i postao njen novi dom.
Od meal prep obroka do private chefa
Iako je po struci ekonomistica, 31-godišnja Eni oduvijek je sanjala da radi u glazbenoj industriji pa je po dolasku u New York mislila da je upravo “urbana džungla” pravo mjesto da se u tome i ostvari. No, pandemija joj je pomrsila planove pa taj san naglo pada u vodu. Pošto je često imala priliku kuhati kako za sebe, tako i za prijatelje, sve više je u tome pronalazila užitak, a bogatstvo i raznolikost namirnica na tržnicama inspirirali su je da isprobava nove i drugačije stvari. Neko vrijeme provela je upoznavajući se s veganskom kuhinjom, a upisala je i studij na Institute of Integrative Nutrition.
Eni danas radi kao private chef u New Yorku, Hamptonsima i Los Angelesu. Sve je počelo za vrijeme najstrožeg lockdowna 2020. godine, kada je imala priliku sa svojim prvim klijentima provesti neko vrijeme u Hamptonsima, gdje je za njihovu obitelj svakodnevno pripremala zdrave i izbalansirane obroke.
“Kako su u to vrijeme restorani bili zatvoreni, a želja za druženjem je bila sve veća, organiziranje večera s prijateljima kod kuće je postalo jako popularno. Tako sam za svoje klijente i njihove goste počela pripremati kompleksnije menije kako bih što bliže dočarala fine dining doživljaj. Po povratku u grad kasnije te godine, neko sam vrijeme pripremala i meal prep za određeni broj klijenata. Tako sam dobivala nove kontakte i preporuke koji su na neki način bili kao domino efekt. U međuvremenu sam postala aktivnija na Instagramu gdje objavljujem svoj rad i podijelim recepte. Preko društvenih mreža me također klijenti pronalaze, te dolazi do suradnji s brendovima, što mi je jako zanimljivo”, priča nam Eni Bebić.
Radni dan u životu private chefa
Klijenti je najčešće angažiraju da priprema večere za 10 do 12 ljudi, ali ponekad kuha i za veće grupe, ako su u pitanju proslave. Posao private chefa je “one man show” pa Eni rijetko ima pomoć, no u slučaju većih grupa ipak ima osoblje koje joj uskače: “Osobno mi je najdraže kuhati za manje grupe gdje se večera servira “family style” i sva se jela međusobno dijele. To stvara posebnu konekciju među gostima i pridodaje intimnoj atmosferi koja mi je jako bitna.”
Njeni radni dani ovise o potrebama klijenata pa variraju od jednostavnog dana u kojem priprema samo večeru do vrlo intenzivnog rasporeda kad priprema doručak, ručak i večeru uz deserte, snackove, svježe cijeđene sokove, koktele pa joj takav radni dan može trajati i po 18 sati. Zato Eni ističe fleksibilnost i dobru organizaciju kao ključne stvari u svom poslu. “U restoranskoj kuhinji kuhar ima cijeli tim, dok kao private chef najčešće radite apsolutno sve sami – od planiranja, sastavljanja menija, nabavke namirnica do dekoriranja stola, kuhanja, serviranja”, dodaje.
Kao izazove svog posla izdvaja malo slobodnog vremena – koje je u slučaju radnog dana od 18 sati isključivo rezervirano za spavanje. Unatoč tempu koji joj ponekad fizički teško padne, Eni naglašava da ju neopisivo veseli da ima priliku raditi ono što voli. “Odlazak u nabavku na farme i tržnice gdje možete sami ubrati ono što vam se sviđa i potrebno vam je taj dan mi je kao nekakva vrsta terapije.”
A kako izgleda jedan tipičan radni dan u životu private chefa? Sve započinje planiranjem menija u dogovoru s klijentom i odlaskom u kupovinu. Klijenti često traže da im pošalje ideje, odnosno nekoliko različitih menija, ali ima i onih koji odmah znaju što žele, kaže Eni. Kod kreiranja menija uvijek uzima u obzir sezonske i lokalne namirnice te se trudi unositi novitete. Nerijetko treba pripaziti na alergije i posebne prehrambene navike svakog klijenta.
Mediteranska kuhinja u Americi
“Sezonski mijenjam menije, ali isto tako često radim određena jela koja svi žele kao što su focaccia, torta od maslinovog ulja, salata od heirloom rajčica. Ipak, bez obzira na pomno planiranje, ponekad se dogodi da klijent traži promjenu menija u zadnji trenutak, što zna biti jako stresno, ali i to je vrsta izazova na koji treba biti spreman u ovom poslu”, dodaje. Kod novih klijenata izazov ponekad predstavlja ne samo prilagodba na novi prostor i kuhinju, već i njihovu osobnost: “Neki su vrlo prijateljski raspoloženi i srdačni te žele da se osjećaš kao u svom domu. S druge strane, neki klijenti žele isključivo poslovni odnos. Ni jedno ni drugo nije ispravno ili pogrešno, jednostavno se treba prilagoditi i to mi je skroz ok, ali iziskuje malo prakse.”
U kuhinji ju prvenstveno inspirira bogatstvo i raznolikost svježih namirnica. “Osobno volim dobar izazov tako da često eksperimentiram i koristim drugačije začine i dodajem komponente već postojećim jelima, ali na taj način da osnovna namirnica ostane “star of the show” i ne izgubi prepoznatljive okuse. Neki su klijenti fleksibilniji i otvoreniji prema novim idejama te se vesele probati nešto drugačije, što mi daje više prostora za kreativno izražavanje. Uživam raditi na takav način.”
Osobno preferira jednostavna i izbalansirana jela, s dosta voća, povrća, grahorica, žitarica. U zamrzivaču uvijek mora imati nekoliko posuda raznih juha i variva, nešto što je jednostavno i brzo, a zdravo i ukusno nakon radnog dana. Voli i dobar komad ribe, a maslinovo ulje je neizostavno, “pogotovo ono domaće od mog brata s Brača”.
Kao jedan od najdražih projekata na kojima je radila, Eni Bebić je izdvojila jednu večeru u predgrađu Chicaga prošlog ljeta. “Imala sam priliku kuhati za jako drage klijente povodom rođendana, gdje se cijela obitelj okupila iz raznih dijelova SAD-a. Bili su iznimno oduševljeni plodovima mora koje sam im spremala, bez obzira na to što nisu navikli na mediteransku kuhinju (brancin u soli, tjestenina s jastogom, torta od maslinovog ulja sa smokvama…). Budući da volim putovati, veseli me kada imam mogućnosti raditi i u drugim dijelovima zemlje. Tako me u ovom slučaju posebno razveselilo kad sam na putu do tržnice shvatila da radim u susjedstvu kuće iz filma Sam u kući”, ispričala nam je.
Prošlog je Božića održala i svoj prvi cooking class, na jednom team buildingu u sklopu božićnog partyja. Uzvanici su imali priliku naučiti kako pripremiti nekoliko jednostavnih, a zanimljivih jela, kako bi i sami doma mogli organizirati dinner party bez puno stresa. “S obzirom da mi je to bio prvi cooking class, moram priznati da nervoze nije nedostajalo, no iskustvo je predivno! Posebno me oduševilo kako se poslovni ljudi mogu opustiti i dobro zabaviti uz zajedničko sudjelovanje u kuhanju te se ne boje zasukati rukave. Žao mi je što se ne stignem više posvetiti tako nečemu, no nadam se da ću u budućnosti imati prilike”, zaključuje.
Ravnoteža između privatnog i poslovnog
Kako u njenom poslu najčešće nema pravila što se radnog vremena tiče, zanimalo nas je kako održava ravnotežu između privatnog i poslovnog života, odnosno što radi kad ne radi.
“Kad sam u gradu, preko tjedna je to najčešće ustaljen raspored gdje ujutro obavljam nabavku namirnica i pripremam obroke za samo jednu četveročlanu obitelj. Ponekad je to samo priprema večere, što mi ostavlja vremena i za privatne obveze. Volim otići na vježbanje, naći se s prijateljima na kavi ili ručku, naći dobar coffee shop u kojem radim na računalu par sati… S druge strane, vikendi nisu uvijek rezervirani za odmor – tada radim dinner partyje ili nekakvo drugo događanje i za druge klijente. Ljeta na Hamptonsima me iznimno vesele, iako zna biti poprilično kaotično jer se kuha za puno više ljudi te radni dan započinje u 6 ujutro, a nerijetko završava iza ponoći. Takav raspored mi ne ostavlja vremena za privatan život, ali tijekom godine ima perioda kad se manje radi pa se na taj način izbalansira. Kad imam više vremena, onda se posvetim Instagramu kroz koji pokazujem kako to sve izgleda “behind the scenes”, podijelim recepte, savjete.”
Savjet za sve one koji žele krenuti njenim putem
Eni za kraj poručuje da za kuhanje prvenstveno morate imati posebnu ljubav jer nije sve glamurozno kao što se često prikazuje.
“Prvi korak je najteži. S obzirom da kuharstvo nije moje formalno obrazovanje, meni je sigurno bilo teže doći do prvih poslova nego nekome po završetku kulinarske skole. Ja sam prve klijente, između ostalog, stjecala kroz meal prep obroke koje sam pripremala u svojoj maloj kuhinji te u kasne sate dostavljala podzemnom i Uberima. Nije uvijek bilo lako. Tek kasnije sam došla do mogućnosti da radim kao private chef. To je prvenstveno samostalni rad. Kad se radi u restoranskoj kuhinji, iza vas stoji tim, dok ste u ovom poslu odgovorni za sve. Ni ja u početku nisam bila potpuno samouvjerena, često sam se pitala hoću li to moći napraviti kako spada, ali s vremenom, kao i u svakom poslu, čovjek se opusti i dobije samopouzdanje”, zaključuje Eni Bebić.
FOTOGRAFIJE: Eni Bebić
