Bruxelles želi putnicima zajamčiti pravo na besplatnu ručnu prtljagu težine do 7 kg, no avioprijevoznici tvrde da bi to značilo kraj niskobudžetnih letova. Naime, naknade za prtljagu veliki su biznis za niskobudžetne zrakoplovne kompanije poput, na primjer, easyJeta. Prošle je godine ta kompanija sa sjedištem u Lutonu uprihodila 2,5 milijarde funti iz “pomoćnih prihoda” – što čini nešto više od četvrtine ukupne zarade. No, ako Europska unija uspije u svom naumu, ovaj ključni izvor prihoda mogao bi presušiti.
Hoće li ručna prtljaga na letovima postati besplatna?
Političari u Bruxellesu guraju reforme kojima bi putnici dobili pravo na besplatnu ručnu prtljagu težine do 7 kg, uz dodatnu manju torbu koja stane ispod sjedala. Među ostalim predloženim promjenama je i pravo djece mlađe od 12 godina, kao i osoba koje putuju s osobama s invaliditetom, da bez nadoplate odaberu sjedalo pokraj svog pratitelja.
Prošlog su utorka, naime, zastupnici u Europskom parlamentu iz Odbora za promet i turizam izglasali predložene izmjene s 38 glasova za i 2 protiv. Europski parlament sada ima tri mjeseca da razmotri nove zakone, koji će biti automatski usvojeni ako političari ne poduzmu ništa. U suprotnom, mogu ih prihvatiti, odbiti ili predložiti izmjene.
Dobre vijesti za putnike, loše za avioprijevoznike. Ili?
Na prvi pogled, ovo izgleda kao dobra vijest za potrošače, odnosno putnike, piše The Times. Ručna prtljaga na Ryanairu može stajati od oko 7 do 71 euro, ovisno o letu i trenutku kupnje karte. Kod easyJeta cijena varira od 7 do 57 eura, dok se kod Wizz Aira kreće od otprilike 15 pa sve do čak 165 eura. Te bi naknade, u suštini, bile zabranjene ako prijedlog zakonodavaca iz Bruxellesa prođe — iako EU predlaže da se besplatan prijevoz odnosi samo na prtljagu, odnosno kabinske kofere čije zbrojene dimenzije ne prelaze 100 cm, što je manje od maksimalnih dozvoljenih dimenzija kod sve tri niskobudžetne aviokompanije.
Za avioprijevoznike, ove bi reforme mogle biti pogubne. Naknade za ručnu prtljagu postale su značajan dio dodatnih troškova koje naplaćuju niskobudžetni prijevoznici, često na nezadovoljstvo putnika.
Kod Wizz Aira, prihod od dodatnih usluga čini gotovo polovicu (oko 45 posto) ukupnih prihoda. Kod Ryanaira dodatne usluge čine 34 posto prihoda, a kod easyJeta 26 posto. Te tri aviokompanije sada godišnje uprihoduju 8,5 milijardi funti od dodatnih naknada. No, nije oduvijek bilo tako. Godine 1999. putnici Ryanaira u prosjeku su trošili 7,48 eura na dodatne usluge, dok danas taj iznos iznosi 23,57 eura – trostruko više. Javne brojke za Wizz Air dostupne su od 2014. godine: tada su putnici po osobi trošili u prosjeku 25,40 eura na dodatne usluge, dok danas taj iznos iznosi 37,08 eura. Naplata prtljage kod easyJeta novijeg je datuma – uvedena je 2021. godine, a putnici sada u prosjeku troše 27,39 funti na dodatne naknade.
Avioprijevoznici tvrde da su upravo ove mjere omogućile zadržavanje niskih osnovnih cijena karata. Brojke to, čini se, i potvrđuju. Prosječan prihod po putniku od same karte kod Ryanaira iznosio je 52,52 eura 1999. godine, a danas je 46,10 eura. Kod Wizz Aira cijene su također pale – s 47,39 eura u 2014. na 46,01 euro danas.
Zato aviokompanije smatraju da će reforme koje predlaže EU zapravo štetiti putnicima.
Reforme bi se mogle obiti putnicima o glavu?
“Zapravo će to više štetiti potrošačima”, rekla je Yvonne Moynihan, glavna direktorica za korporativne poslove i ESG u Wizz Airu. “Cijene karata će porasti jer ćemo ih morati oblikovati tako da uključe i trošak prtljage.”
Robert Boyle, bivši direktor British Airwaysa i sada neovisni analitičar, složio se da bi glavni učinak predloženih promjena iz EU bio povećanje osnovnih cijena karata. No, izrazio je razumijevanje za ambiciju Bruxellesa.
“Teško je ne imati barem malo simpatije s putničke strane”, rekao je. “Uglavnom se radi o triku kojim se prikazuje niska osnovna cijena, dok gotovo svi u stvarnosti plaćaju ručnu prtljagu — ili, drugim riječima, o komercijalnoj strategiji mamca i zamjene. Nekolicina putnika koji su spremni i mogu putovati bez ručne prtljage na kraju će biti prisiljena platiti višu cijenu.”
No, easyJet nije uvjeren u to. Primjerice, procjenjuju da 40 posto njihovih putnika putuje samo s torbom koja stane ispod sjedala. U međuvremenu, IATA — globalna udruga zračnih prijevoznika — poručuje kako „istraživanja među potrošačima pokazuju da većina putnika želi platiti najnižu moguću cijenu“.
Na što bi još reforme mogle utjecati?
Rastuće cijene karata samo su jedna od mogućih posljedica reformi EU-a. Druga je pogoršanje točnosti letova, jer bi vrijeme između slijetanja i pripreme zrakoplova za sljedeći let – takozvani turnaround – moglo biti znatno usporeno.
“Prije nego što su prijevoznici uveli ograničenja za ručnu prtljagu, turnaroundi su im bili kaotični”, rekao je Andrew Lobbenberg, analitičar za promet iz Barclaysa. “Ručna prtljaga se premještala u posljednji trenutak, što je usporavalo pripremu zrakoplova, uzrokovalo kašnjenja i stvaralo nezadovoljne putnike.”
“Turnaround će također postati izazovniji jer u zrakoplovima jednostavno nema dovoljno prostora u pretincima iznad sjedala da bi svi putnici mogli unijeti kofere”, dodao je.
Podaci easyJeta to, čini se, potvrđuju. Prije nego što su 2021. počeli naplaćivati kabinsku prtljagu, jedan od glavnih uzroka kašnjenja bilo je rukovanje koferima koji nisu stali u pretince jer su već bili puni. Od tada su kašnjenja prilikom iskrcaja putnika povezana s ručnom prtljagom smanjena za čak 94 posto.
Treba uzeti u obzir i ugljični otisak zrakoplovstva. Ako svi putnici dobiju pravo unijeti dva komada ručne prtljage u kabinu, povećala bi se ukupna težina zrakoplova, što bi dovelo do veće potrošnje goriva i većih emisija ugljikova dioksida.
Dodatnu složenost predstavlja i to što se reformske mjere iz Bruxellesa, ako stupe na snagu, ne bi nužno primjenjivale na sve letove. Trenutačni prijedlozi obuhvaćaju zrakoplovne kompanije, registrirane unutar i izvan EU, koje polijeću s teritorija Europske unije. No primjenjivali bi se samo na zrakoplove registrirane u EU koji slijeću u EU. To znači, primjerice, da se pravila ne bi odnosila na letove iz UK-a prema EU niti na letove unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Putnici bi, međutim, imali pravo na besplatan kabinski kofer prilikom povratka u Britaniju. Sve skupa – plodno tlo za zbrku.
Mogućnost tih promjena, i njihove posljedice, izazvale su oštru reakciju Willieja Walsha, bivšeg šefa British Airwaysa i sadašnjeg direktora IATA-e. “Kad se regulatori petljaju u komercijalna ili operativna pitanja koja ne razumiju, to obično loše završi. Ako europarlamentarci inzistiraju na regulaciji ondje gdje ona nije potrebna, trebaju biti spremni preuzeti odgovornost za negativne posljedice”, poručio je.
Za aviokompanije ipak ima nade
Ono što donekle umiruje, kao i kod mnogih EU reformi, jest činjenica da će napredak po pitanju prava putnika u zračnom prometu vjerojatno biti izrazito spor. Promjene u pravilima o prtljazi kasno su dodane širem paketu reformi vezanih uz naknade putnicima – poznatom kao EU261 – koji se razmatra još od 2013. godine. Osim toga, prijedlog bi bio u suprotnosti s postojećim europskim zakonima koji avioprijevoznicima jamče slobodu određivanja cijena. Zbog toga, tvrde čelnici industrije, postoji mogućnost dugotrajnih pravnih bitaka.
Dodatno, prijedlog bi morali potvrditi i pojedinačni članovi EU. Koliko je taj proces složen, pokazuje i primjer Španjolske, koja je prošlog četvrtka u posljednji trenutak obustavila vlastiti prijedlog o zabrani naknada za ručnu prtljagu.
Stručnjaci su podijeljeni oko pitanja zašto prijedlog EU nije utjecao na cijene dionica velikih niskobudžetnih aviokompanija.
Lobbenberg je izjavio: “Tržište nije jasno reagiralo jer nitko zapravo ne zna što slijedi. I dok udruge potrošača snažno traže ukidanje naknada za ručnu prtljagu, države članice pristale su da se one i dalje mogu naplaćivati.”
No jedan drugi visoki dužnosnik iz industrije rekao je: “Mislim da su u kontekstu svih geopolitičkih napetosti i rasta cijena goriva ti prijedlozi jednostavno prošli ispod radara.”
Što god bio razlog, avioprijevoznici situaciju zasad pomno prate – i to, blago rečeno, nezadovoljno. “Što je sljedeće? Obavezne kokice i piće uz kino ulaznicu?”, pita se Ourania Georgoutsakou, izvršna direktorica udruge Airlines for Europe.
FOTOGRAFIJE: Unsplash+
